ANALIZA: SINDIKALNA PAPAZJANIJA

Šta rade bh. sindikati? U posljednje vrijeme nema ih u javosti, ni sa saopćenjem, kao da ne postoje, niti se čuju niti vide. Nisu se oglasili ni kada se na Parlamentu FBiH raspravljalo o smanjenju doprinosa i poreza na plaće, koje je inicirala Vlada Federacije BiH, a podržali poslodavci. Kome služe i koga zastupaju ove, kako sami za sebe vole reći, najmasovnije organizacije radnika?

40
Sindikati

Papazjanija je riječ turskog porijekla, koja u izvornom smislu znači čorbasto jelo, pripremljeno od mesa i raznovrsnog povrća, prilično jakog okusa za one koji vole ovaj specijalitet. No, ima i drugo značenje. U prenosnom smislu, ne samo u našoj zemlji, označava smjesu svega i svačega, zbrku, nered koji nekima odgovara, a druge dovodi do beznađa, posebno ako iz vlastitog džepa plaćaju kreatore papazjanije.

Ima u BiH mnogo papazjanija, za izvoz. Međutim, jedna je u posjednje vrijeme izazvala posebnu pažnju i čuđenje. Riječ je o prijedlogu Vlade FBiH o smanjenu doprinosa na plaće za 9,5 posto i ukidanju u tom omjeru doprinosa iz plaća, koji se popularno zovu na teret poslodavca!

I dok su u Udruženju poslodavaca FBiH napravili cijelu studiju komentirajući svaku stavku, šta podržavaju i šta bi moglo biti bolje, iz sindikalnih organizacija koje djeluju u Federaciji BiH, vjerovali ili ne, nije se čula ni jedna riječ. Neke su se bavile zimnicom, neke pak potrošačkom korpom, koliko ona košta da bi se napravila papazjanija ili bosanski lonac.

Doduše, bilo je jedno pismo s potpisom Selvedina Šatorovića, aktuelnog predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH, upućeno Parlamentu FBiH, u kome se (gle čuda) ovaj organ obavještava da ne bi trebalo poslodavce sa 100 posto oporezivati, kada je u pitanju naknada za topli obrok, za prijevoz i regres za godišnji odmor radnika!?

Već sa 50 posto! Zamislite, sindikat brani poslodavce da dio plaće i dalje isplaćuju neoporezovano, jer je masovna pojava, posebno u proizvodnji (lohn poslovi), da se na ovaj način umanjuju osnovne plaće, a dio naknade za rad isplaćuje bez doprinosa i poreza na dohodak, kroz plaćeni topli obrok, prijevoz i regres, uz osnovu plaće koja rijetko gdje premašuje 500 KM za 176 sati rada.

No, o tome drugom prilikom. Da se vratimo na mjesto i ulogu sindikata u cijeloj ovoj rašomonijadi, kada je u pitanju zaštita interesa radnika.

SVE VIŠE CENTRALA

Vjerovali ili ne, u Bosni i Hercegovini javno djeluje više desetina sindikalnih centrala, s predsjednicima koji decenijama ostaju na čelu organizacija.

Kako je organizirana državna uprava, tako su i organizirani sindikati. U Federaciji BiH je najmasovniji Savez samostalnih sindikata BiH, koji nosi ime još iz vremena SFRJ, iako djeluje isključivo na području većeg bh. entiteta. Nasljednik je sindikalne imovine iz socijalističkog perioda u ovom dijelu BiH.

Još u toku rata formiran je zaseban Savez sindikata Republike Srpske, kome je pripala i bivša zajednička imovina u ovom dijelu zemlje. Potom je formiran i Sindikat Brčko distikta, da bi zatim ova tri sindikata pod patronatom Evropske konfederacije sindikata (ETUC/EKS) osnovali Konfederaciju sindikata BiH, koja formalno postoji i uglavnom se finansira od strane međunarodnih sindikalnih centrala.

U međuvremenu, na svakom dijelu zemlje i entitetu pojavili su se neki novi sindikati. U Mostaru je tako poslije rata formirana Unija neovisnih sindikata, koja okuplja radnike u većinskim hrvatskim općinama, a u Banjoj Luci Konfederacija sindikata RS, koja uglavnom okuplja industrijske sindikate.

Bilo je i pojedinačnih izdvajanja. Tako je kao zasebna organizacija formiran Sindikat zaposlenih u državnom organima BiH, a i Sindikat zdravstvenih radnika u Federaciji BiH se podijelio, na zasebni Sindikat doktora i Sindikat ostalog osoblja u zdravstvenim ustanovama.

Tu je zatim zasebni Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, koga potpomažu istovjetni sindikati skandinavskih zemalja. Da napomenemo, pored njega djeluje još jedan sindikat bombastičnog naziva, koji se bavi uslužnim djelatnostima kao članica Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat PPDIVUT (poljoprivreda, prehrambena industrija, duhanska industrija, vodoprivreda, ugostiteljstvo i turizam).

No, ni tu nije kraj. Zbog nezadovoljstva radoma Saveza i centrale iz Sarajeva, u Tuzli je osnovan poseban Sindikat solidarnosti, sjećate se nakon burnih događaja kada je zapaljena zgrade Vlade Tuzlanskog kantona. Veoma je agilan na polju zaštite prava radnika.

Formalno i pravno kao samostalna zasebna centrala je i Sindikat državnih organa BiH, po svim parametrima jedna od najjačih sindikalnih organizacija. Gotovo svi zaposleni u državnim organima (izuzev funkcionera) njegovi su članovi. Ima zaključen i u Službenom listu BiH objavljen Kolektivni ugovor s Vijećem ministara BiH o pravima i obavezama zaposlenih, plaćama i naknadama. Po mnogim parametrima jedna od najbolje organiziranih samostalnih sindikalnih organizacija u zemlji.

Zanimljiva stvar dešava se sa Savezom samostalnih sindikata BiH koji stoluje u poznatoj zgradi Doma sindikata, preko puta Skenderije u Sarajevu. Jedan broj samostalnih granskih sindikata smatra da je došlo do narušavanja (lažiranja) glasanja, kada je izabran aktuelni predsjednik Selvedin Šatorović iz Zenice. Na ponovljenom Kongresu u gradu rudara i Željezare on je drugi put izabran kao predsjednik, od strane jednog broja granskih sindikata.

I danas ga nekolicina granskih sindikata ne priznaje za predsjednika, ali zajedno sjede u Domu sindikata u Sarajevu i koriste blagodeti sindikalne članarine i imovine, iz kojih se plaća njihov rad. Nejasno je kako dijele ostale troškove, održavanje, komunalne obaveze i sl., uz napomenu da Savez samostalnih sindikata BiH katarstarski ima još jednu zgradu u glavnom gradu BiH u ulici Alipašina na broju 9. Dijelom mu pripada i poznata zgrada Kinoteke u istoj ulici, a potražuju se još neke nekretnine u drugim mjestima. Nije zanemariva ni imovina bivše Zajednice radničkih odmarališta BiH u Neumu i Gradcu, koja propada zbog neriješenih imovinsko – pravnih odnosa nastankom zasebnih država BiH i Hrvatske.

ŠTA RADE SINDIKATI

Evidentno je da jedan broj sindikalnih centrala, prije svega Savez samostalnih sindikata BiH i Savez sindikata RS raspolažu značajnim dijelom nekretnina naslijeđenim iz perioda socijalističke Jugoslavije, da im je u tom pogledu olakšan rad te da ovu imovinu iznajmljuju drugim subjektima.

Nezanemariva je također knigovodstvena evidencija o članstvu iz prethodnog perioda te navika bar u onim preduzećima koja su opstala iz perioda SFRJ, da se plaća sindikalna članarina, koja u novim odnosima iznosi jedan procent bruto plaće.

Evidentno je da se članstvo osipa, gotovo da ga više nema u privatnim firmama, ali ostaje navika kod onih najvjernijih, državnih službenika i namještenika, obrazovanja i zdravstva, javnih preduzeća, telekoma i pošta, elektroprivreda, rudnika, šumarstva, pa i dijela industrije gdje su ušle velike strane kompanije (Mittal Steel, Cementara Kakanj i Lukavac, KHK Lukavac, Rudnici željezne rude Ljubija. Natron Hayat i sl.), da se pored ostalog radnici sindikalno organiziraju. Čak to podržavaju neki strani poslodavci.

Nesumnjivo da se pomenuta navika održava i na sindikalnu funkcionersku elitu u granskim sindikatima i entitetskim centralama. Navodimo riječi jednog od predsjednika Sindikalne organizacije Mittal Steel Zenica, koji kaže da u prosjeku 50 posto novca od članarine ostaje osnovnoj organizaciji, a 50 posto ide na više nivoe, granske sindikate, deset kantonalnih centrala i za finansiranje Saveza samostalnih sindikata BiH.

Slično je i u Republici Srpskoj, kada je u pitanju Savez sindikata RS i njegova vječita predsjednica već više od 20 godina Ranka Mišić. Novac se dijeli na Savez, regionalne i općinske organizacije te osnovne organizacije. U Konfederaciji sindikata RS na čijem je čelu Obrad Belenzada situacija je nešto drugačija, manje je administriranja pa više ostaje osnovnim organizacijama za neposrednu aktivnost i pomoć članovima.

Grube procjene govore da se u raznoraznim sindikalnim organizacijama i organima godišnje vrti više od 100 miliona konvertibilnih maraka prikupljenih članarinom i izdavanjem poslovnih i administrativnih prostora s kojim raspolažu.

Šta zauzvrat dobijaju članovi? Podaci pokazuju da s viših nivoa najviše dobijaju raznih saopćenja koja se objavljuju u medijima. Tu je neizbježna odokativna mjesečna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu od 2.000 i nešto KM, mada je zbog umiranja, odlaska u inozemstvo i slično statistička prosječna porodica već svedena na 3,4 člana.

U Federaciji BiH već 18 mjeseci nije održana nijedna sjednica Ekonomsko – socijalnog savjeta ili vijeća, koje čine pradstavnici Vlade FBiH, poslodavaca i sindikata, da bi zajednički rješavali najvažnija pitanja vezana za rad i rezultate rada. Koliko znamo, ovaj rad se plaća mjesečnim paušalima. Nije isključeno da im se i pored nezasjedanja samo članstvo u Ekonomsko – socijalnom vijeću i danas paušalno plaća!?

Federacija BiH je nadalje isto toliko vremena bez Općeg kolektivnog ugovora kojim se uređuju prava i obaveze poslodavaca i zaposlenika iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, plaće i naknade plaća, posebno najniža plaća, djelovanje i uvjeti rada sindikata, pravila o postupku kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnih ugovora, sastav i način postupanja ovlaštenih tijela za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova te pitanje štrajka.

Prethodnom Ugovoru istekao je rok, a kako se niko nije udostojio ili nije htio da se donese novi, plaće određuju sami poslodavci  Unatoč nepostojanja Općeg kolektivnog ugovora plaće rastu, što znači da poslodavci itekako prate statistički rast troškova života. Već je posječna plaća u Federaciji BiH za august 2019. porasla na 932 KM, a u BiH na  925 KM. O svemu tome iz Sindikata nema odjeka.

BAVE SE SOBOM

Evidentno je da se sindikati, na mislimo na članstvo već na izabrane funkcionere, uglavnom bave sami sobom i grickanju novca pa i imovine koja im pripada. Procjenjuje se da pomenuta tri sindikata koji imaju najviše članova, prema formuli da jedan plaćajući član mjesečno uplati pet KM, svojim organima na višim nivoima godišnje proslijede oko 12 miliona konvertibilnih maraka.

Svi bi htjeli novce, tako da je itekakva navala na raspodjelu članarine. U najboljem položaju je, nesumnjivo, Savez sindikata Republike Srpske. Naime, u ovom dijelu države, odnosno ovom sindikatu, jedini su zadržali centralizirani sistem raspodjele članarine naslijeđen iz perioda bivše Jugoslavije, s tim da 50 posto ostaje osnovnoj organizaciji, a 50 posto koristi se za aktivnost granskih sindikata i Saveza.

Tako se u Savezu sindikata RS članarina prvo uplaćuje na jedinstveni račun Saveza pa se onda raspoređuje na organe Saveza, granske sindikate kao konstitutivni dio Saveza i sindikalne organizacije, ovisno od broja članova i programskih akcija. Članovi sindikata jedino se u Republici Srpskoj direktno učlanjuju u Savez kao svoju čelnu organizaciju, čime istovremeno postaju članovi sindikata djelatnosti i svoje osnovne organizacije.

Slična formula je u Brčko distriktu, s tim da je članska disciplina znatno slabija nego u RS, gdje je Savez sindikata u pravom smislu dio instrumenta sistema, koji provodi politiku u oblasti radnih odnosa, pravne zaštite i radnog zakonodavstva.

Savez sindikata RS u materijalnom pogledu najbolje stoji od svih sindikata u državi, jer su svi zaposleni u javnom sektoru, gotovo u stopostotnom iznosu članovi ovog sindikata. U privatnim preduzećima ih je znatno manje, ali ako ta preduzeća rade za javni sektor i institucije sistema, i sama vlast se nerijetko angažira da milom ili silom privoli poslodavce da radnike uključe u Sindikat.

U Federaciji BiH uglavnom organizirano djeluje Savez samostalnih sindikata BiH, koji iako nosi oznaku države u RS i Distriktu nema nijednu organizaciju. Kao krovna organizacija nema ni jednog člana, sve članove dobija na posredan način preko osnovnih organizacija i samostalnih granskih sindikata koji su se dobrovoljno udružili i formirali Savez.

Po tom principu vrši se finansiranje. Članarina se prvo uplaćuje na račun sindikalne organizacije, a ova prema dogovorenoj formuli uplaćuje dio na samostalni granski sindikat, a sindikat grane dio članarine Savezu. Formula je takva da u prosjeku oko 50 posto članarine ostaje osnovnoj organizaciji, a ostatak se usmjerava u samostalni granski sindikat. Oko pet posto ukupne članarine uplaćuje se na račun Saveza, uz napomenu da granski sindikati koji su nezadovoljni izborom aktuelnog predsjednika, uglavnom ne uplaćuju dogovoreni iznos.

U svakom slučaju, novca ima dovoljno ili se namakne kroz imovinu kojom raspolažu pojedini granski sindikati i Savez. Prema informacijama s kojima raspolažemo, visoki funkcioneri i predsjednici imaju neto plaće približno kao profesionalno plaćeni funkcioneri vlada.

Interesantno je da i u pojedinim sindikalnim organizacijama, posebno u Federaciji BiH, ima predsjednika organizacija koji profesionalno rade ovaj posao, s izrazito visokim plaćama. Radi se uglavnom o velikim organizacijama, telekomima, poštama, elektroprivredama, komunalijama, gdje su sindikati s profesionalnim predsjednicima.

Ali se sindikalni profesionalci mogu pronaći i u manjim preduzećima čiji vlasnici nerijetko obavljaju poslovanje preko sindikalnih računa i tako peru novac, dok je firma u blokadi. Taj u osnovi ilegalni rad razgranat je u brojnim sindikalnim organizacijama, u svojevrsnoj simbiozi sindikalaca i poslodavaca.

Prostora bi nam trebalo veoma mnogo da nabrojimo šta sve sindikati rade, a šta ne rade, šta bi trebali da rade kao radnička organizacija, a to ne čine, prije svega u pravcu zaštite interesa radnika, obrazuju ih da se znaju boriti za svoja prava i kolektivno pregovaranje o plaćama i uvjetima rada. Ta je karika zakazala u mnogim sindikalnim organizacijama. Zato i nemamo masovnijih i organiziranijih protesta radnika.

Mnogi su se pitali zašto nema sindikata na javnim protesima širom zemlje. Nema ih jer sindikati štite svoje finansije i radna mjesta svojih funkcionera. Od sindikalne članarine u BiH posredno i neposredno dobro živi znatan broj sindikalnih profesionalaca. Oni su u simbiozi s predstavnicima vlasti i poslodavaca. Jasno je to iz strukture sindikalnog članstva i funkcionerskog kadra. Sindikati su jaki u javnim službama i javnim preduzećima gdje se troši poreski i budžetski novac. U proizvodnji i trgovini, u privatnim preduzećima gotovo da ih i nema.

Sve dok se organi sindikata ne okrenu tamo gdje su nastali bit će stanje kakvo jest. Sindikalna baza su zaposleni u privredi. Njih su izdali svi koji o sindikatu pričaju i koji veoma dobro žive od te priče.

Sindikat bi trebalo da bude treći stub u raspodjeli društvene moći na polju rada i odnosa koji se zasnivaju na radu, uz vladu i poslodavce. Nažalost, vlastitom krivicom, ulizivačkom stranačkom politikom ili neznanjem, još uvijek su daleko od toga. Radnička klasa je prepuštena sama sebi i s(p)retnim sindikalnim mešetarima*

Vječiti sindikalci

Nedavno je inspekcija češljala mandate pojedinih funkcionera saveza i granskih sindikata. Vjerovali ili ne, našla je da nekolicinu sindikata vode ljudi koji su stekli uvjete za penziju.

Sindikati su jedina društvena organizacija, odnosno udruženje, u kome ne postoji ograničenje mandata. Može neko biti biran na funkciju, od prvih radnih dana do kraja radnog vijeka!

Među sindikalnim funkcionerima čak se mogu naći vlasnici firmi i preduzeća, suvlasnici komanditnih društava i većinski dioničari.

Ili da funkciju nasljeđuje neko iz uže porodice i familije, sin ili kćerka ili najbolji jarani. Pogledajte imena i prezimena nekih predsjednika sindikata javnih službi, industrije i državnih organa u prethodnim i tekućim mandatima.

 

 

 

PREKOEnes Plečić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here