Moto GP, motociklizam na vrhuncu

120

Moto GP šampionat počeo je 18. marta u Kataru i trajat će do 18. novembra, a u aktuelnoj sezoni koja se sastoji od 19 trkačkih vikenda, do sada ste vjerovatno pogledali barem jednu od šest već održanih utrka šampionata koje se često nazivaju i Velika nagrada (Grand Prix) ili utrke neke od slabijih klasa (Moto3, Moto2) koje se održavaju paralelno. Vjerovatno ste se zapitali koliko ovaj spektakl košta pa izdvajamo zanimljive pojedinosti.

Vrele gume

Moto GP vozači voze zaista skupocjene motocikle. Minimalna cijena običnog motocikla za najjaču klasu je oko dva miliona dolara i tu se ne ubrajaju dodatni dijelovi koji podižu cijenu na gotovo tri miliona dolara.

Proizvođač guma Michelin posljednjih nekoliko godina snabdijeva MotoGP klasu gumama. Ove gume su specifične i moraju da izdrže sile koje proizvode mašine koje raspolažu snagom od 260 konjskih snaga. Izložene velikoj sili, one su i izuzetno skupe i specifične.

’’Radna’’ temperatura koju proizvode gume u MotoGP (u suhim uslovima) iznosi 120 stepeni Celzijusa za zadnju i 100 stepeni Celzijusa za prednju gumu. Pri tome ove gume moraju izdržati trku dugu približno 120 kilometara pa moraju biti napravljene od vrhunskih materijala. Očekivano, gume za Moto GP šampionat izuzetno su skupe.

Cijena zadnje gume iznosi oko 900 eura, dok prednja guma košta oko 450 eura. Na većini trka svih 24 vozača za jedan trkački vikend potroše najmanje 200 guma. Ako pomnožimo tu cifru sa cijenama dobijemo troškove od 300.000 eura po trkačkom vikendu samo za gume ili oko 5,7 miliona eura po sezoni.

Interesantno je svakako da troškovi putovanja i plaće Michelinovih tehničara po sezoni iznose dodatnih 2,5 miliona eura. Michelin od timova ili organizatora šampionata ne dobija nikakvu novčanu nadoknadu i sve troškove snosi Michelin fabrika. Pa, ipak, iako nema nikakvu zaradu na gumama, iz Michelina maksimalno koriste prisustvo u Moto GP za razvoj novih tehnologija koje potom koriste u proizvodnji guma za svakodnevnu upotrebu.

Pad je trošak

Motociklisti koji se takmiče u Moto GP šampionatu bez dileme su najbolji na svijetu, ali i njima se dešavaju greške i žestoki padovi. Budući da je cijena jednog motocikla sa svom pratećom opremom oko tri miliona dolara  – svaki pad i oštećenje ekipu košta dodatnog novca, ali i vremena. Prilikom pada motocikl jednostavno ne može proći sa lakšim oštećenjima zbog velikih brzina koje dostižu i do 350 kilometra na sat, a već i minimalan pad ekipu košta najmanje 15.000 eura. Teži padovi i žestoka oštećenja donose i veća izdvajanja za popravak pa cifre idu i do 100.000 eura.

Naravno, veći timovi poput Honde ili Yamahe bez problema pokriju svaki trošak, ali svaki veći pad manje timove dovodi u ozbiljne finansijske gubitke jer u Moto GP-ju dijelovi koštaju zaista mnogo. Svaki veći pad zahtijeva obaveznu zamjenu točkova i kočnica. Samo par karbonskih kočnica košta 10.000 eura, par točkova 4.000 eura, a isporuka rezervnih dijelova poprilično je spora i male ekipe jednostavno ne mogu priuštiti više od dva pada tokom sezone. Sa druge strane, velike ekipe bez problema “krpe” svaki pad. Rezervni motocikl uvijek je spreman pa nije nikakvo čudo da su iznenađenja u Moto GP-ju prethodnih godina svedena na minimum. Pa, ipak, slučaj nije istovjetan onom u F1, a MotoGP pokušava iznaći jeftino rješenje kako da stvori veću konkurenciju, smanji razliku između velikih momčadi i onih manjih i spriječi ozbiljne gubitke gledanosti.

Zarada vozača

Ako se pitate koliko zarađuju MotoGP vozači, pogotovo u ovoj sezoni – brojke itekako variraju, a u najplaćenijih šest vozači nalaze se u timovima Movistar Yamaha, Ducati i Repsol Honda. Prema objavljenom izveštaju, razlike u plaćama su velike između najboljih vozača fabričkih timova i debitanata u premijernoj klasi. Sama lista donosi grube brojke u koje nisu uračunati bonusi i nagrade od sponzora.

Listu 10 najplaćenijih vozača započinje Andrea Janone koji vozi za Suzuki, godišnje kući donese 1,6 miliona eura, dok nešto više od njega zarađuje vozač Yamahe Cal Crutchlow, čija godišnja plaća iznosi dva miliona eura. Danilo Carlo Petrucci iz tima Pramac Racing godišnje je plaćen 2,2 miliona eura, dok najbolji debitant prošle sezone, Francuz Johann Zarco prima u timu Yamahe tri miliona evra. Dugogodišnji vozač Honde, Dani Pedrosa, zarađuje manje od Zarca, ali teško da se plaća od 2,6 milion eura može nazvati malom. Kako se bližimo vrhu, tu je Maverick Vinales Ruiz iz Yamahe sa zaradom od oko četiri miliona eura.  Ispred njega po zaradi je aktuelni vicešampion, Andrea Doviciozo, vozač Honde koji se može pohvaliti plaćom od 5,6 miliona evra. Njegov klupski drug zarađuje 6,4 miliona eura godišnje. Valentino Rosi je na drugom mestu po primanjima s osam miliona eura na godišnjem nivou, dok je vozač Repsol Honde Marc Marquez najplaćeniji MotoGP vozač s plaćom od 9,2 miliona eura. Jaz među vozačima je veliki i prema dostupnim informacijama, Takaaki Nakagami, novi vozač LCR Honde godišnje zarađuje oko 250.000 eura, što je otprilike isto koliko zarađuje i Gzavije Simeon, novi adut Avintije.

Dorna Sports

Najpopularnije motociklističko takmičenje Moto GP u organizaciji je Međunarodne federacije motociklizma – FIM, ali komercijalna prava takmičenja trenutno posjeduje Dorna Sports koji novac generira kroz najveće trke sezone od promotora koji plaćaju domaćinstvo, TV prava, videoigara, sponzorskih ugovora…

Da bi ugostili Moto GP događaj,  potrebno je izdvojiti više od četiri miliona dolara, što zavisi od staza. Za 18 trka u sezoni, vlasnik komercijalnih prava prikupi tako minimalno 75 miliona dolara. MotoGP utrke sezone redovno bilježe više od 100.000 prisutnih gledatelja i još mnogo njih pred TV ekranima. Za dugogodišnja ekskluzivna televizijska prava prenosa trka, potrebno je izdvojiti između 70 i 90 miliona dolara. Svake godine, Moto GP organizator zaradi više od 100 miliona dolara od prodaje ovih prava. Toliko donose i sponzorski ugovori dok velike količine novca plaćaju kompanije poput Monster Energy, Tim, Bwin i druge. Mnogi ovaj sport vole jer osim motora i odijela koji su oblijepljeni logotipima sponzora, nema reklama, nema 15 minutnih pauza u kojima će vas podsjećati da kupite pivo kao svaki dobar navijač.

Dorna mora puno i ulagati kako bi televizijskim kućama mogla omogućiti prijenos –  pa npr. izdvaja blizu 10 miliona dolara za “satelitske” motocikl i 10 miliona dolara za transport motocikala.

 

 

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here