Parlament Republike Južne Afrike odobrio je amandman Ustava koji će omogućiti zapljenu zemlje koju posjeduju bijeli farmeri, bez naknade. Amandman je predložio Julius Malema, lider marksističke opozicione stranke Borci za ekonomsku slobodu, a prijedlog je u Parlamentu odobren sa 241 glasom za i 83 protiv. Jedine stranke koje nisu podržale prijedlog bile su Demokratska alijansa, Front slobode plus, Cope i Afrička kršćanska demokratska stranka. Vladajuća stranka Afrički nacionalni kongres amandman je dijelom izmijenila, ali podržala, dok je novi južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa eksproprijaciju nazvao ključnim stubom svoje političke platforme nakon preuzimanja funkcije.
„Niko neće izgubiti svoju kuću, niko neće izgubiti stan, niko neće izgubiti fabriku ili industriju. Sve što tražimo je da se oduzme vlasništvo nad zemljom. Sva zemlja u Južnoj Africi trebala bi biti zaplijenjena bez naknade i preći u ruke države. Država bi trebala brinuti o zemlji i davati je u najam. Vidjet ćete, jednom kad zemlja bude u rukama države, otkrit će se da postoji mnogo zemljišta koje se ne koristi u bilo koje svrhe. To zemljište potom treba odmah biti dato u najam i dobiti svoju namjenu, naročito među ranije deprivilegovanim stanovništvom“, objasnio je Malema pred parlamentom., dodajući da njegova stranka koristi demokratske instrumente kako bi ispoštovala principe oslobođenja Južne Afrike.
Ekonomski model
„Eksproprijacija zemlje bez odštete jedna je od mjera koje ćemo koristiti da ubrzamo preraspodjelu zemlje u ruke crnih Južnoafrikanaca“, izjavio je Ramaphosa, dodajući da se neće raditi o strategiji „uništi i zgrabi“.
Ramaphosa ne krije da mu je prioritet ispraviti podjele i nepravde prošlosti, a u tome namjerava ići sve do prvih evropskih kolonista iz 17. stoljeća koji su oduzimali zemlju domaćim južnoafričkim plemenima. Novi južnoafrički predsjednik to naziva „prvim grijehom“ i tvrdi da želi vidjeti „povratak zemlje u ruke ljudi od kojih je ona bila oduzeta, kako bi se izliječile podjele iz prošlosti“. Ramaphosin plan je jednostavan: oduzeti zemlju bijelim farmerima i dati je južnoafričkim crncima.
„Učinit ćemo to na način koji neće biti štetan po ekonomiju“, dodao je, navodeći da stanovništvo u tome treba vidjeti priliku, a ne prijetnju. No, budući da je riječ o već viđenom potezu koji je osmislio predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe, teško da će sve proći bez problema.
Tražeći način da ispravi nepravde koje su Zimbabveu nanijeli kolonijalizacija i sistem apartheida, Mugabe je 2000. godine inicirao program preraspodjele zemljišta. Država je zaplijenila hiljade farmi koje su pripadale bijelcima, a farmeri su bili istjerani sa zemlje. U to vrijeme, Zimbabve je bila zemlja poznata po vodećoj proizvodnji hrane na jugu afričkog kontinenta: farmeri Zimbabvea bili su glavni izvoznici u ostatak regije. U nekoliko godina po Mugabeovoj odluci o zapljeni zemlje, proizvodnja hrane drastično je smanjena. Bez stručnih i iskusnih farmera, nacija je preko noći od poljoprivrednog motora regije postala ovisnik o humanitarnoj pomoći Ujedinjenih naroda.
Uslijedile su hiperinflacija i višegodišnja depresija. Zbog svega toga, analitičari se slažu u jednom: ako na svijetu postoji ekonomski model koji ne treba slijediti, onda je to model Zimbabvea. U susjednoj Južnoj Africi, političarima, čini se, to nije jasno, premda je upravo njihova zemlja morala prihvatiti milione gladujućih izbjeglica iz Zimbabvea koji su prelazili granicu u potrazi za spasom. Južnoafrički političari zimbabveanski scenarij namjeravaju primijeniti u svojoj zemlji. Posmatrajući iz perspektive socijalne pravde, oduzimanje zemlje bijelcima svakako djeluje kao pravedan i ispravan potez, ali analitičari tvrde da će na kraju štetiti upravo onima kojima namjerava pomoći – siromašnim crncima.
Ozbiljno ugrožena ekonomija
Vladina analiza rađena prošle godine otkrila je da bijelci posjeduju 72 posto poljoprivrednog zemljišta u Južnoj Africi. Više od dvije decenije nakon kraja vladavine bjelačke manjine u Južnoj Africi, većina profitabilnih farmi i imanja još uvijek su u rukama bijelaca te se oko 95 posto bogatstva u Južnoj Africi nalazi u rukama manje od 10 posto populacije. U zemlji koja broji 50 miliona ljudi, crnci čine 79 posto populacije, ali neposredno posjeduju samo 1,2 posto poljoprivrednog zemljišta. Bijelci čine devet posto populacije, a neposredni su posjednici 23,6 posto poljoprivrednog zemljišta i 11,4 posto zemljišta u gradovima.
Obim poljoprivrednog zemljišta Južne Afrike koji je u vlasništvu vlade i rasnih skupina deprivilegovanim pod vladavinom bjelačke manjine porastao je na 26,7 posto, sa 14,9 posto koliko je iznosio 1994., pokazala je analiza koju je provelo južnoafričko udruženje poljoprivrednika AgriSA.
„Vrijeme pomirenja je završeno. Sad je vrijeme za pravdu. Moramo vratiti dostojanstvo naših ljudi bez odšteta kriminalcima koji su ukrali našu zemlju“, izjavio je Malema pred Parlamentom.
Kritičari prijedloga o eksproprijaciji zemljišta naglašavaju da najsiromašnijim Južnoafrikancima, što podrazumijeva oko 30 miliona crnaca, neće pomoći jednostavno oduzimanje zemljišta bijelcima, već obrazovanje, osnaživanje, zapošljavanje, kao i da suština prijedloga i nije u poboljšanju života siromašnih stanovnika, nego u pridobijanju njihovih glasova.
Zapljena je krađa
Građanske organizacije optužile su Borce za ekonomsku slobodu i Afrički nacionalni kongres da raspiruju već postojeći val napada na bijele farmere koje karakteriše krajnja brutalnost i koji uključuju silovanja i mučenja. U prošloj godini, više od 70 ljudi ubijeno je u više od 340 takvih napada. Ernst Roets, zamjenik direktora Udruženja građana Afriforum mišljenja je da je prijedlog koji je Parlament odobrio kršenje sporazuma iz 1994. kojim je Afrički nacionalni kongres obećao da će interesi manjina biti zaštićeni poslije apartheida. Ranije je Roets izjavio da su neistinite tvrdnje kako su bijelci zemlju nužno dobili koristeći se ugnjetavanjem, nasiljem i prisilnim premještanjem.
Louis Meintjes, predsjednik farmerskog sindikata Transvaal Agricultural Union, više je puta upozorio da Južna Afrika rizikuje da prođe isto kao što je prošao Zimbabve, zemlja u kojoj je oduzimanje zemlje bijelim farmerima donijelo glad.
„Gdje na svijetu je eksproprijacija bez odštete rezultirala stranim povjerenjem, ekonomskim rastom i povećanjem proizvodnje hrane? Ukoliko Ramaphosa nastavi stvarati nemoguću situaciju, mogao bi aktivno doprinijeti okolnostima koje će dovesti do gladi. Obećanje zapljene bez odštete sije sjeme revolucije. Zapljena bez naknade je krađa“, izjavio je Meintjes.
