Broj nesreća na radu rapidno raste

Prema podacima ILO, blizu tri miliona ljudi godišnje umre uslijed profesionalnih oboljenja ili nesreća na radnom mjestu, dok ih više od 395 miliona na poslu zadobije povrede bez smrtnog ishoda. U Evropskoj uniji, pak, na radnom mjestu godišnje pogine 3.300 osoba, od bolesti povezanih s radom ih umre blizu 200 hiljada, dok oko 3,1 milion radnika doživi nesreću bez fatalnih posljedica. Za BiH ne postoje objedinjeni podaci, ali na stanje ukazuje podatak da se samo u Federaciji BiH godišnje dogodi 345 teških nesreća na radu, od čega 11 smrtonosnih.

14

Piše Armin Zeba


Prema podacima iz posljednjeg statističkog izvještaja Međunarodne organizacije rada (ILO), objavljenog povodom 28. aprila – Svjetskog dana sigurnosti i zdravlja na radu, blizu tri miliona ljudi godišnje umre uslijed profesionalnih oboljenja (89 posto) ili nesreća na radnom mjestu (11 posto), dok ih više od 395 miliona na poslu zadobije povrede bez smrtnog ishoda. U Evropskoj uniji, pak, na radnom mjestu godišnje pogine 3.300 osoba, dok oko 3,1 milion radnika doživi nesreću bez fatalnih posljedica, a blizu 200 hiljada umre od bolesti povezanih s radom. Kako procjenjuje ILO, zbog nesreća i loših uvjeta rada globalna ekonomija godišnje gubi četiri posto, a evropska 3,3 posto bruto društvenog proizvoda (BDP).

Stanje u BiH

Bosna i Hercegovina nije obuhvaćena navedenim istraživanjem, vjerovatno zbog toga što ne postoji precizna državna statistika o nesrećama na radu i profesionalnim oboljenjima, ali situaciju na tom planu prilično vjerno ilustriraju inspekcijski izvještaji kojima je samo u federalnom dijelu naše zemlje lani evidentirano 345 teških nesreća na radu, od čega 11 sa smrtnim ishodom. Uprkos dugogodišnjem negativnom trendu u vidu više nego udvostučenog broja teških nesreća na radnom mjestu u odnosu na 168 iz 2018. godine, u nadležnim entitetskim institucijama izražavaju relativno zadovoljstvo postojećim stanjem.

“Kad je u pitanju statistika povreda na radu, u Republici Srpskoj najveći broj povreda dešava se u djelatnostima visokog rizika, kao što su građevinarstvo, drvna industrija, šumarstvo… U svim ostalim djelatnostima povrede se dešavaju, ali to su povrede uglavnom lakše kategorije.

Kako procjenjuje ILO, zbog nesreća i loših uvjeta rada globalna ekonomija godišnje gubi četiri posto, a evropska 3,3 posto bruto društvenog proizvoda

Zakon o zaštiti na radu RS usklađen je sa osnovnom Direktivom Savjeta Evrope 89/391 i Konvencijama MOR-a 148, 155. i 161., a Republika Srpska ima i 30 novih pravilnika koji regulišu ovu oblast, kod čije izrade se takođe implementira odgovarajuća direktiva. Za mijenjanje zakonske regulative u RS nema potrebe iz razloga što se konstantno ide na njeno usvršavanje izradom novih pravilnika i implementacijom direktiva, a sve s ciljem poboljšanja zaštite radnika na radnom mjestu”, kaže za naš magazine Vladislava Tadić, načelnica Odjeljenja zaštite na radu u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS.

Međutim, iz sindikalnog ugla gledanja situacija na polju zaštite na radu ne izgleda ni izbiza tako idilična. Naprotiv, Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH u izjavi za Business Magazine potcrtava da “kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, stanje u oblasti zaštite na radu po bilo kojem osnovu je netransparentno, a osvrćući se isključivo na Federaciju BiH može se konstatovati da je to možda i najneuređenija oblast”.

Zakon je usklađen sa EU propisima, tvrde nadležni iz RS

“I pored činjenice da je krajem 2020. stupio na snagu novi Zakon o zaštiti na radu, još uvijek ne vidimo i nismo sigurni kada ćemo i da li ćemo vidjeti njegove efekte. Na samom početku primjene Zakona je zakazalo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, koje je imalo obavezu da donese odgovarajuće pravilnike kao provedbene akte koji su propisani Zakonom. Iako je bio ostavljen rok od godinu dana od dana stupanja Zakona na snagu, ni do danas nisu doneseni svi pravilnici. S druge strane, dosta poteškoća smo uočili kod poslodavaca koji vrše procjenu rizika na radnom mjestu. Te poslove obavljaju ovlaštene kuće kojima Ministarstvo izdaje licence. Međutim, često se dešava u praksi da jedna kompanija koja ima 200 ili 300 radnika angažuje neku kuću čiji predstavnici treba da dođu na svako radno mjesto i izvrše procjenu rizika, ali oni zadati posao obave za dva dana, što svakom ostavlja prostora za sumnju da se taj proces ne realizira kvalitetno i da ima dosta manjkavosti.

Još ne vidimo efekte novog Zakona o zaštiti na radu FBiH, koji je stupio na snagu krajem 2020. godine, upozoravaju federalni sidnikalci

I dalje je najteže stanje u realnom sektoru, poput građevinarstva, metalske industrije, šumarstva, mada ni u javnom sektoru situacija nije sjajna, jer i tu imamo pritužbi da radnici rade u neuslovnim prostorima i sa neudobnim stolicama, da moraju cijelo radno vrijeme stajati, što se direktno odražava na njihova leđa, vid, te druge zdravstvene tegobe”, objašnjava Šatorović.

Imamo samo dva federalna inspektora, upozorava Šatorović

On pritom konstatira da je federalni Zakon prilično dobar i usklađen sa evropskim direktivama i preporukama, ali da je njegova velika manjkavost izostavljanje obaveze formiranja registra u kojem bi se evidentirale i klasificirale sve povrede na radu.

Za mijenjanje zakonske regulative u Republici Srpskoj nema potrebe iz razloga što se konstantno ide na njeno usvršavanje, poručuju iz entitetskog Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite

“Da imamo taj registar, imali bismo precizne podatke o tome koliko je bilo povreda na radu, u koje vrijeme su se desile, pod kojim okolnostima, koji dijelovi tijela radnika su povrijeđeni, koja je starost radnika bila u momentu povrede itd. Te informacije bi nam uveliko pomogle da stavimo fokus kada je u pitanju procjena rizika određenog radnog mjesta, ali i dobra osnova da se kreiraju određene izmjene Zakona kako bi se rizik povrede na radu eliminisao ili sveo na minimum. Danas mi nemamo preciznih podataka koliko je bilo povreda na radu, jer  radnici imaju strah da će izgubiti posao ako prijave povredu. Čak ni broj povreda na radu sa smrtnim ishodom na nivou Federacije ne možemo naći na jednom mjestu, jer sistemi nisu uvezani, što nam predstavlja ogroman problem”, ukazuje Šatorović, koji nije nimalo oduševljen ni angažmanom inspekcijskih organa nadležnih za oblast zaštite na radu.

“Ako pođemo od činjenice da imamo samo dva federalna inspektora za zaštitu na radu, mislim da je time sve rečeno.

Kada razgovarate sa nadležnima o ovom pitanju i tražite zapošljavanje inspektora u ovoj oblasti, onda dobijete odgovor da za to nema dovoljno novčanih sredstava. Mi to vidimo kao nebrigu nadležnih da se ova oblast uredi, odnosno da se osigura kvalitetnija primjena Zakona u praksi.

To je nešto što će se morati promijeniti u narednom periodu. Svaki izgubljeni život radnika na radnom mjestu je poraz i za poslodavca, a i za državu, jer nije, a mogla je učiniti više da do toga ne dođe”, zaključuje Šatorović.

Kod nesreća na radu treba isključiti federalnog inspektora, smatraju u FUZIP

Iz Federalne uprave za inpekcijske poslove (FUZIP), pak, u prvom redu napominju da je Zakon “poslodavcima propisao niz obaveza, među kojima je izrada procjene rizika, osposobljavanje radnika za rad na siguran način, osiguravanje zdravstvenih pregleda radnicima zaposlenim na određenim poslovima…, što je potrebno usaglasiti s novim podzakonskim aktima, odnosno pravilnicima donesenim u 2021., 2022. i 2023. godini”.

Neprovođenje mjera

“U kontekstu zaštite na radu, najveći broj povreda na radu u 2023. godini, kao i u ranijim periodima, dešavao se u oblastima građevinarstva te proizvodnje i obrade metala, a uglavnom su posljedica neprovođenja propisanih mjera zaštite na radu, neobučenosti radnika, nekorištenja ličnih zaštitnih sredstava i opreme, kao i neprimjenjivanja odredbi tehničkih propisa i standarda.

Zbog povećanja broja nesreća sa smrtnim ishodom, Federalni inspektorat rada je još pred kraj 2021. objavom na web stranici Uprave skrenuo pažnju poslodavcima na obavezu dosljedne primjene važećih odredbi Zakona o zaštiti na radu, te upozorio sve poslodavce u FBiH da radnicima moraju obezbijediti punu sigurnost i zaštitu zdravlja na radu, odnosno osigurati radne uvjete kojima će se u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti nastanak povreda na radu.

Podjela nadležnosti

Iz FUZIP podsjećaju i na podjelu nadležnosti u oblasti zaštite na radu, naglašavajući da “federalni inspektori vrše neposredan inspekcijski nadzor kod poslodavaca koji obavljaju djelatnosti proizvodnje i prerade sirovog željeza, čelika i ferolegura, glinice, aluminija, olova i cinka, mangana i drugih teških metala, baznih hemikalija, plastičnih masa, premaznih sredstava, lijekova i farmaceutskih hemikalija, proizvodnje i uskladištenja koksa i karbogasa i drugih tehničkih plinova, proizvodnje električne energije, eksploziva, eksplozivnih sredstava i galanterije, cementa i cementnih proizvoda, proizvodnje i distribucije naftnih derivata, proizvodnje celuloze i papira te hemijske prerade drveta, a također su nadležni da vrše neposredan nadzor nad izvođenjem radova u tunelima i na drugim podzemnim radovima izuzev rudarskih, na armirano-betonskim, čeličnim i drvenim mostovima raspona preko 20 metara, u kesonima i ronilačkim radovima te na izgradnji termoelektrana i hidroelektrana”.

S obzirom da su teže povrede na radu s teškim posljedicama i smrtnim ishodima pretežno vezane za privremena radilišta i u pravilu su posljedica drastičnog kršenja i neprovođenja zakonom propisanih mjera vezanih za zaštitu na radu, poslodavci su i tokom 2023. kroz provedene inspekcijske nadzore upozoravani da  je od izuzetne važnosti da se sve mjere propisane navedenim zakonom suštinski primjenjuju i poštuju kako bi se spriječili događaji koji izazivaju povrede na radu, a  posebno one s teškim posljedicama i smrtnim ishodima”, ističu iz Uprave u izjavi za Business Magazine, kao pozitivan primjer izdvajajući kompanije koje proizvode oružje i municiju, “jer se radi o visokorizičnim djelatnostima i poslovima s većim brojem radnih mjesta s posebnim uvjetima rada”.

Kada je riječ o eventualnim korekcijama važećeg Zakona, iz Uprave ocjenjuju da bi “izmjenama trebalo definirati jasno mjesnu nadležnost kantonalnog inspektora rada kod prijava radilišta, bez obzira na subjekat nadzora, te isključiti federalnog inspektora kod nesreća na radu, osim u slučajevima  nesreća većih razmjera i to samo kao ispomoć prilikom uviđaja”.

Povrede na radu s teškim posljedicama i smrtnim ishodima u pravilu su posljedica drastičnog kršenja i neprovođenja zakonom propisanih mjera vezanih za zaštitu na radu, ističu federalni inspektori

“Također, cijenimo da je potrebno na adekvatnom mjestu u Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlaštene organizacije za obavljanje stručnih poslova iz oblasti zaštite na radu ugraditi odredbu kojom će biti propisano da obuke za rad u posebnim uslovima i za uputstva za sigurnu upotrebu i rukovanje sa posebnim sredstvima za rad (za koja se radnici ne osposobljavaju u sklopu redovnog školskog obrazovanja) mogu obavljati ovlaštene organizacije za zaštitu na radu koje, pored ostalih, imaju certificirana stručna lica za predmetnu obuku, I poslodavac koji ima adekvatno certificirano stručno lice ili za to angažuje certificirano stručno lice, odnosno radnika za zaštitu na radu, te da je za ove obuke potrebno imenovati komisiju u čijem će sastavu biti certificirana stručna lica za predmetnu obuku i zaštitu na radu, uraditi plan i program obuke, uraditi predmetno uputstvo sa pratećim tehničkim prilozima i uraditi zapisnik o izvršenoj obuci radnika, a da se naprijed navedene obuke imaju obaviti u toku osposobljavanja radnika za samostalan rad na koji se ne smije rasporediti prije okončanja obuke”, sugeriraju iz Uprave.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here