Stečaj je zakonom utvrđen postupak koji se provodi nad imovinom dužnika radi namirenja povjerilaca. Pored toga, stečajem se onemogućava dalje loše poslovanje privrednog subjekta. Stečajni postupak ne mora završiti brisanjem privrednog subjekta, nego reorganizacijom, kada privredni subjekt nastavlja sa poslovanjem.
Neophodno je razbiti predrasude koje vladaju među velikim brojem privrednika, o tome šta je stečaj i kako se provodi i šta su prednosti provođenja stečajnog postupka.
Isto tako bi trebalo isticati pozitivne primjere provođenja stečajnih postupaka, kao i da se poduzetnici i menadžeri podrobno upoznaju sa Zakonom o stečajnom postupku FBiH, kako bi se dijelom otklonile predrasude i strah od pokretanja stečajnih postupaka .
Restrukturiranje u stečaju ili „stečajni plan“ je vrsta stečajnog postupka koja ne rezultira gašenjem pravne osobe, već opstankom i nastavkom poslovanja, u više ili manje izmijenjenom obliku. Ovaj se postupak provodi rijetko, za što je dobrim dijelom odgovorna složena procedura restrukturiranja.
Ovaj način provođenja stečaja provodi se ne samo kao nužnost izmirenja dugova, nego i kao nova prilika za dužnika za nastavak poslovanja i nakon stečaja.
Restrukturiranje, ekonomski gledano, ima daleko bolji ishod od likvidacije u stečaju, jer društvo opstaje nakon restrukturiranja, nastavlja sa djelatnošću bez tereta insolventnosti i/ili prezaduženosti, zadržavaju se radna mjesta, sačuvana je vrijednost imovine, poslovanjem se stvara prihod za radnike i njihove obitelji, a plaćanjem poreza i drugih davanja omogućuje se funkcioniranje lokalne zajednice i države u cjelini.
Treba napomenuti da se i kod provođenja likvidacije u toku stečajnog postupka mogu postići slični efekti, ukoliko je imovina stečajnog dužnika sačuvana, a posebno se to odnosi na društva koja se bave proizvodnom djelatnošću i gdje su proizvodni kapaciteti očuvani.
U toku stečajne likvidacije takvi pogoni se mogu osposobiti i stečajni dužnik nastaviti sa proizvodnjom, što rezultira očuvanjem radnih mjesta, vraćanjem radnika na posao i opstanak privrednog društva, kao i izvjesno namirenje povjerilaca.
Stečajni postupak bi se trebao pokrenuti u trenutku kada firma postaje insolventna, odnosno, kada od prihoda, ostvarenog redovnim poslovanjem ne može izmiriti sve svoje obaveze, poput isplate plaća i doprinosa radnicima, poreza državi, rata kredita bankama ili roba i usluga dobavljačima.
Razlozi za otvaranja stečajnog postupka su platežna nesposobnost stečajnog dužnika, prijeteća platežna nesposobnost, nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije.
Stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze plaćanja.
Okolnost da je stečajni dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelimično potraživanja nekih povjerilaca, sama po sebi ne znači da je platežno sposoban.
Stečajni dužnik je platežno nesposoban, ako:
a) 60 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze ili
b) je račun stečajnog dužnika blokiran 60 dana neprekidno.
Stečajni postupak se može otvoriti i zbog prijeteće platežne nesposobnosti koja će nastupiti u narednih 12 mjeseci.
Zbog prijeteće platežne nesposobnosti samo stečajni dužnik može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.
Proceduru pokretanja stečaja može pokrenuti sam privredni subjekt, odnosno vlasnik ili zainteresovano lice, odnosno povjerilac.
Glavni razlozi za dugo trajanje stečajnih postupaka u BiH je vođenje sudskih sporova, koji koče zaključenje stečajnih postupaka, kao i otežano unovčenje imovine.
Dodatni problem je činjenica da većina imovine firmi u stečaju ima nesređeno imovinsko-pravno stanje.
Da bi ona došla do trenutka unovčenja moraju se pokrenuti sudski, upravni i drugi postupci, zbog usaglašavanja i utvrđivanja stanja, a kako bi se stekli uvjeti za unovčavanje imovine što je od velikog značaja za dužinu trajanja stečajnog postupka.
Problem jesu i parnični postupci koji su proistekli iz stečajnih predmeta. Oni se odnose na osporena potraživanja povjerilaca, zatim povjerilaca odvojenog namirenja te onih vjerovnika sa izlučnim pravom sa zahtjevom da imovinu treba izdvojiti iz stečajne mase i predati njima u vlasništvo.
Potrebno je iznaći rješenja za hitnim i brzim okončanje parničnih postupaka, kao i otklanjanju prepreka, koje usporavaju rad na predmetima kako bi se stekli uslovi koji će omogućiti zaključenje stečaja.
