Lada Buševac, šefica kancelarije IFC u BiH veoma rado je pristala podijeliti svoja razmišljanja o aktuelnoj situaciji rodne ravnopravnosti, ne samo u oblasti iz koje dolazi, nego i u široj društvenoj zajednici. Njeni stavovi su pozitivni i inspirativni, smatra da su učinjeni važni koraci u domaćem finansijskom sektoru koji su prilično razbili percepciju da je bankarstvo “muški posao”, a zasluge za takav razvoj ovog pitanja podjednako nose fenomenalne žene koje sada čine okosnicu bankarskog sektora, ali i brojne muške kolege, koji su iskreni feministi koje se ne mora ubjeđivati u važnost ravnopravnosti.
19,7 % mjesta žene na globalnom nivou imaju u nadzornim odborima
Samo 6,7 % mjesta žena je u upravnim odborima
5% žena su izvršnih direktora
15,7 % je ženskih pozicija finansijskih direktora
Lada Buševac je šefica kancelarije IFC-a za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Sarajevu, gdje vodi tim koji radi na brojnim projektima. Od prošle godine je nerezidentno zadužena i za IFC kancelariju u Crnoj Gori i zapravo je jedina osoba na rukovodećoj poziciji u međunarodnoj finansijskoj organizaciji. Kada je u pitanju rad u BiH projekti su brojni, no ovdje ističemo samo neke od onih koji su bili namijenjeni ženama – kreiranje posebnih kreditinih linija za žene poduzetnice, jačanje mreže ženskih zadruga, pogotovo onih koje se bave primarnom poljoprivrednom proizvodnjom i kojima treba podrška za izlaz na strana tržišta
BM: Zašto ste baš izabrali sektor finansija kao oblast kojom ćete se baviti?
BUŠEVAC: Prije bih rekla da je finansijski sektor izabrao mene. Moja želja je bila više na strani prirodnih nauka, u molekularnoj biologiji, ali čudnim obratom stvari I ratom nametnutim okolnostima, počela sam se baviti poslovnim konsaltingom i nakon toga dobila priliku da se pridružim IFC timu u Sarajevu. To je trebala biti privremena opcija, dok sam se spremala da pređem na novi posao u SAD, ali opet spletom životnih okolnosti donosim odluku da ostanem, I nastavim raditi za IFC, I evo danas nakon 15 i više godina, jos sam tu. Mogu reći da sam našla sreću i zadovoljstvo u poslu kojim se bavim, ali ne samo zato sto se bavim finansijama, već što imam priliku da svojim radom doprinijeti ispunjenju važne misije, a to je stvaranje prilika za bolji život u Bosni i Hercegovini jačanjem uloge privatnog sektora u društvu.
BM: Sa kojim izazovima ste se susretali u radu? Kako i na koji način ste se nosili sa izazovima?
BUŠEVAC: Izazovi su mnogi, a možda su i najvažniji dio profesionalnog razvoja. S vremenom covjek tek shvati da je svaki izazov zapravo prilika za razvoj, pa ga onda može i prihvatiti kroz osmijeh. Jedan od najvećih izazova sa kojim sam se susrela je balansiranje posla i privatnog života, pogotovo u periodu kada sam morala puno putovati i odsustvovati od kuće. U jednom fazi, prije nego sam postala “vezana” za BiH kancelariju, putovala sam i do 150 dana godišnje. Muž je također radio, djeca su bila mala, klasična situacija. Najvažnija je bila podrška mog muža i moje porodice da radim posao koji volim i da zajednički nalazimo rješenja tako da porodica nije izložena pritiscima. Za takvu podršku je najvažnije povjerenje i puno uvažavanje individualnih ambicija. Zapravo princip koji vam omogućava da uspostavite tu ravnotežu je jasna artikulacija prioriteta i poznavanje prostora za komprimis.
BM: Koliko je zahtjevno u BiH baviti se finansijama koje su (barem kada su u pitanju rukovodeće pozicije) dominantno “muški posao”?
BUŠEVAC: Svaki posao je zahtjevan, ako ga želite uraditi najbolje što može. IFC je institucija u kojoj se već dugo primjenjuju principi jednakih prava i prilika, tako da ne mogu reći da osjećam probleme u svakodnevnom obavljanju posla koji bi bili vezani za različit tretman po bilo kojoj osnovi, uključujući i spol.
Međutim, što se tiče domaćeg finansijskog sektora moram reći da su učinjeni veliki koraci ka razbijanju percepcije da je bankarstvo “muški posao”, a najviše zahvaljujući fenomenalnim ženama u finansijama, koje su istinski uzori i inspiracija, a koje sada čine okosnicu bankarskog sektora.
Također, moram reći da su tome doprinijele i muške kolege, mnogi od njih iskrenu feministi koje se ne mora ubjeđivati u važnost ravnopravnosti. Ali, i pored svega toga, još imamo posla, pogotovo u smislu stvaranja prilika za veći broj žena na rukovodećim pozicijama. Naša zemlja obiluje talentima, obrazovanim i sposobnim ženama, i što prije one dobiju priliku da učestvuju u odlučivanju, to ćemo prije vidjeti pozitivne efekte za cijelo društvo.
BM: Jedna ste od rijetkih, ako ne i jedina “domaća” osoba na rukovodećoj poziciji u međunarodnoj finansijskoj instituciji. Šta je bilo presudno u činjenici da ste dugi niz godina na čelu IFC?
BUŠEVAC: Bosna je za sve druge možda prekomplikovana hahahhaha. Šalu na stranu, hvala vam, lijepo je čuti da ste jedini u nečemu. Koliko sam polaskana komplimentom, u isto vrijeme sam svjesna i odgovoronosti, jer želim biti primjer i inspiracija mladim ženama da se odluče za ovakav ili sličan put u karijeri. Naravno da je važno da radimo svoj posao dobro i kvalitetno da bi smo opravdali povjerenje za neki posao, posebno rukovodeći. Za sve ove godine u IFC-ju sam imala potpuno razumjevanje i podršku IFC-ja i mojih šefova, jer je bilo razgovora o prelasku u druge zemlje i druge funkcije, ali sam ja zbog porodične situacije bila manje fleksibilna, tako da sam dobila mogućnost da duže obavljam ovaj posao u BiH nego što se očekuje. Naravno, povjerenje se gradi radom, trudom i rezultatima. Osjećaj poštovanja koji imam, svaki mi dan daje dodatnu snagu da nastavim da radim “sa srcem”. Pored toga, nema veće insipracije nego da radiš nešto što voliš u zemlji u kojoj si rođen i u koju toliko vjeruješ. Od prije nekoliko godina sam zadužena i za IFC kancelariju u Crnoj Gori (nerezidentno), I tamo se trudim da jednakim žarom i upornošću raditi svoj posao, jer čvrsto vjerujem u potencijale ove regije, pogotovo za kreiranje novih poslovnih prilika. Na kraju, za sve uspjehe koje imamo najveća zasluga pripada izvrsnom timu ljudi sa kojim radim i na koje sam jako ponosna.
BM: IFC je u BiH pokrenuo i realizirao niz projekata. Koje biste istaknuli kao najvažnije?
BUŠEVAC: Cilj IFC-ja jeste da podrži razvoj privatnog sektora kroz investicije I savjetodavne usluge. U posljednjih skoro 30 godina, od kako je IFC aktivan u BH, bilo je puno velikih i važnih projekata. U ranoj fazi razvoja finansijskog sektora, IFC je imao ključnu ulogu u uspostavljanju jakog stabilnog bankarskog sektora. Mnoge od banaka sa kojima smo radili sada čine okosnicu stabilnosti tržišta. Jako smo ponosni na našu ulogu. Također, dvije trećine IFC investicija u BiH su do sada bile u proizvodne firme, direktne strane investicije, uspješne privatizacije ili domaće firme koje su sada među liderima na tržištu. Osim investicija, ponosni smo i na podršku u kreiranju boljih prilika za poslovanje firmi, pa smo tako podržali uspostavljanje sistema online registracije za firme, koja već funkcioniše u RS i Brčkom, a nadamo se uskoro i u Federaciji BiH. Za naše tržište je ključ da omogućimo stvaranje prilika da što veći broj ljudi, a pogotov mladih i žena, dobiju priliku, ako imaju ideju, da se okušaju u poduzetništvu. Prvi korak je, osim ideje, brzo i jednostavno osnivanje firmu, što je sada postalo realnost. IFC je najveća razvojna finansijska institucija u svijetu i ima značajnu ulogu u razvoju infrastrukture u saradnji sa privatnim sektorom. Do sada u BH nismo imali previše prilika, ali vidimo veliki potencijal i nadamo se jačem angažmanu. To uključuje velike investicije u obnovljive izvore energije, puteve, aerodrome, itd. Privatni sektor je dokazano efikasniji, brži, pouzdaniji.
BM: Kako i na koji način IFC potiče ravnopravnost žena u BiH, imate li konkretne prijekte namijenjene poduzetništvu žena, jačanju položaja žena u inovacijama, nauci, obrazovanju…?
BUŠEVAC:Jedan od strateški važnih ciljeva IFC-ja jeste podrška razvoju rodne ravnopravnosti, kreiranje jednakih prilika kroz jačanje ženskog poduzetništva, podrške ženama u korporativnom svijetu i i kroz sve naše investicije. U BiH smo radili na brojnim projektima – od kreiranja posebnih kreditinih linija za žene poduzetnice, do jačanja mreže ženskih zadruga, pogotovo onih koje se bave primarnom poljoprivrednom proizvodnjom i kojima treba podrška za izlaz na strana tržišta. Prošle sedmice smo u Sarajevu organizovali i trening na temu inkluzivnog liderstva za postojeće i buduće članove upravnih i nadzornih odbora, u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana žena, zajedno sa UN Women, ambasadom Švicarske, CETEOR-om i Banjalučkom berzom. To je bila izvrsna prilika da naglasimo važnost učešća žena u upravljačkim strukturama i koliko je važno raditi na stvaranju prilika da što više žena preuzme ulogu u odlučivanju, jer su pozitivni efekti mnogostruki. Istraživanja su pokazala da je upravni i nadzorni odbori u kojima su ravnopravno zastupljeni muškarci i žene imaju pozitivnu korelaciju sa boljim finansijskim i nefinansijskim performansama koje doprinose ukupnom rastu kompanije i njihovim ekološkim, socijalnim i upravljačkim performansama (ESG).
Ali uprkos dokazanim prednostima, žene su i dalje nedovoljno zastupljene i napredak je spor. Prema studiji iz 2021. godine, žene na globalnom nivou imaju samo 19,7 posto mjesta u nadzornim odborima, samo 6,7 posto mjesta u upravnim odborima, samo pet odsto izvršnih direktora i samo 15,7 posto pozicija finansijskih direktora.
U Bosni i Hercegovini su žene također nedovoljno zastupljene na visokim korporativnim pozicijama. Uprkos činjenici da žene predstavljaju polovinu stanovništva, one zauzimaju samo mali procenat pozicija u odborima u velikim kompanijama.
Prema istraživanju Ekonomskog fakulteta u Banja Luci iz 2021. godine, samo 11 posto listiranih firmi na Banjalučkoj berzi imaju žene u upravljačkim i nadzornim odborima, a nijedna nema predsjednicu.
Promjene su moguće i zato moramo nastaviti raditi. Postizanje rodne ravnopravnosti na radnom mjestu zahtijeva djelovanje svih agencija i faktora. Kompanije se moraju posvetiti promoviranju rodne ravnopravnosti i implementaciji politika i praksi koje podržavaju rodnu raznolikost. Investitori treba da daju prioritet rodnoj ravnopravnosti i kada donose odluke o ulaganju, a kreatori politike treba da stvore povoljno okruženje koje podržava rodnu ravnopravnost.
BM: Možete li nam nešto više reći o projektu RING THE BELL FOR GENDER EQUILITY?
BUŠEVAC: U sklopu obiljezžvanja 8. marta, Međunarodnog dana žena, već devet godina ova globalna inicijativa, koju su zajednički pokrenuli Međunarodna finansijska korporacija (IFC), Svjetska federacije berzi (WFE), Inicijative Održive berze (SSE), UN Compact i UN Women potiče na rodnu ravnopravnosti i naglašava važnost ravnopravnosti za održiv razvoja i osnaživanja žena na radnom mestu.
Ovogodišnja tema je DigitALL: Inovacije i tehnologija za rodnu ravnopravnost, i fokusira se na uticaj digitalnog jaza između muškaraca i žena i sve veće ekonomske i socijalne nejednakosti koje ta razlika izaziva. Iako žene čine gotovo polovinu svjetske populacije, gotovo 40 posto njih ne koristi internet – jedan od glavnih razloga za to je nedostatak pristupa u odnosu na muškarce.
Djelimično, to se može pripisati manjem broju žena koje posjeduju mobilne telefone od muškaraca, što je razlika koja trenutno iznosi 184 miliona povezano sa ovom oblasti, pa nedostatak digitalnih veština ozbiljno ograničava buduće karijere žena.
BM: Prema Vašem mišljenju, postoji li zaista razlika na putu ka uspjehu u biznisu, finansijama, nauci… između muškaraca i žena? Koliko ima istine u tvrdnjama da je muškarcima lakše?
BUŠEVAC: Mislim da još uvijek ne možemo govoriti o jednakim prilikama, iako imamo dosta anegdotalnih primjera i fascinantnih žena u svim oblastima, od nauke do finansija i poljoprivrede, koje zaista mijenjaju ustaljenu percepciju uloge žena. Statistike još uvijek neumoljivo dokazuju da ravnopravnosti nije norma. Vrlo često mogućnost napredovanja, ili uopšte dobijanja posla, ne zavisi od želje i znanja, nego od određenih društvenih normi. U našem društvu žene često zbog preuzimanja obaveza koje pred njih postavlja društvo, kao sto su briga o porodici ili članovima porodice, uopšte ni ne pokušavaju izaći na tržište rada. Istraživanje Svjetske banke od prije nekoliko godina je pokazalo da bi BDP BiH bio za 20 posto veci ako bi žene na isti način kao i muškarci, učestvovale na tržištu rada. Jedna trećina žena koje su radno sposobne ne rade, najviše jer sistem podrške ne postoji. Tu podrazumjevam i nedovoljan broj vrtića koji bi olakšali mnogim ženama da rade. BiH treba nova radna mjesta i to pogotovo od strane privatnog sektora, a samo je nešto preko 20 posto firmi u BH u vlasništvu žena, ispod prosjeka Evrope i Centralne Azije, ali i ispod prosjeka Srbije i Makedonije.
BM: Kako se nositi sa izazovom koji se danas često nameće ženama, a to je da trebaju biti uspješne u poslu kojim se bave, supruge, majke, kćerke itd. Čini se da takvu vrstu izazova muškarci nemaju…
BUŠEVAC: Da, čini se da je to još uvijek tačno. Važno je da otvoreno govorimo o izazovima sa kojima se susrećemo, da stvaramo jake ženske mreže podrške i time pokažemo solidarnost, da razvijamo samosvijest o različitim vidovima uspjeha, da insistiramo na važnosti autentičnog ženskog liderstva, na koji se nekad možda gledalo sa podozrenjem, jer je naglašavalo uticaj emocije kao negativnog aspekta liderstva. Generacija moje majke je imala jako mali broj žena koje su služile kao primjer uspjeha na visokim političkim ili poslovnim položajima, pogotovo u finansijskom sektoru. Naša generacija je napravila veliki pomak, ali nismo došli do cilja, još uvijek se nije promijenila percepcija o tome kako se gleda na ženski uspjeh, tj. da li on može biti samo u poslu ili podrazumijeva i ostvarenje na svim drugim poljima.
Kada je u pitanju profesionalno okruženje, rodna nejednakost se nastavlja. Tokom proteklih 15 godina, broj žena koje studiraju nauku, tehnologiju, inžinjerstvo i matematiku (STEM) ostao je na 35 posto. Uzimajući u obzir da će do 2050. godine 75 posto radnih mesta biti povezano sa ovom oblasti, nedostatak digitalnih vještina ozbiljno ograničava buduće karijere žena.
BM: U čemu Vi vidite značaj liderske uloge žena u različitim oblastima (nauka, biznis, kultura, sport…) i koje su prema Vašem mišljenju prednosti koje žene imaju i kako ih najbolje iskoristiti?
BUŠEVAC: Imati liderske kvalitete je nešto s čim se rađate, ali i što se uči. Tokom godina se mijenjala slika “idealnog lidera”, koje kvalitetet treba da ima, koja tehnička znanja i vještine treba da posjeduje. Danas se tehnička znanja i iskustvo smatraju neophodnom osnovom, dok sposobnost i vještina upravljanja ljudima uz slobodno pokazivanje emocija i suosjećanja se smatra glavnom odrednicom dobrog upravljanja ljudima. Empatija je kljuć modernog liderstva, ali i glavna odlika ženskog autentičnog liderstva. U 2023. godini, više nego ikad, lideri moraju biti manje eksperti za strategiju, a sve više biti stručni u vođenju ljudi na pristupačan način. Jer, lideri ne stvaraju rezultate; oni utiču na ljude da se ponašaju na način koji stvara rezultate. Kao što američka profesorica Brené Brown piše u Usuditi se hrabro: “Empatija je čudna i moćna stvar. Nema scenarija. Ne postoji pravi ili pogrešan način da se to uradi. To je jednostavno slušanje, omogućavanje sigurnog prostora, izbjegavanje osuđivanja, emocionalno povezivanje i prenošenje te nevjerovatno iscjeljujuće poruke “nisi sam(a).” Ova poruka je važna više nego prije, ako uzmemo u obzir posljedice pandemije koju smo preživjeli, a potom i geopolitičke krize koja kontinuirano dovodi u pitanje smisao i osjećaj pripadnosti. Veće učešće žena lidera u bilo kojoj oblasti, od tech industrije, do finansija, nauke, i proizvodnje vezane za okolišne i socijalne rizike, karakteriše etička ispravnost u odlučivanju i ja čvrsto vjerujem u ulogu ženskog liderstva u stvaranju boljeg sutra.
Kratka biografija
Lada Buševac je magistrirala Evropske studije iz zajedničkog programa Univerziteta u Bolonji, Univerziteta u Sarajevu i Londonske škole ekonomije. Bila je vodeći/stručnjak za globalni proizvod u Odjeljenju investicione klime Grupe Svjetske banke za alternativno rješavanje sporova i na taj način vodila globalni tim i nadgledala programe u više od 15 zemalja u Aziji, Africi i Evropi. Buševac je završila obuku za pregovore o izvršnim pregovorima na Harvardu u okviru Programa pregovaranja, a 2012. godine je dobila nagradu za izvanredno vođenje od američke Međunarodne asocijacije za rješavanje sukoba, te za njen doprinos promicanja boljih praksi rješavanja sporova za kompanije na globalnoj razini. Udata je i majka dva dječakaU
