Turska kafa zauzima posebno mjesto u tradicionalnoj turskoj kulturi. Pažljiva tehnika kuhanja kafe, njen aromatičan okus, prepoznatljiva pjenasta površina i prezentacija su neprocjenjivi sastavni dio turskog gostoprimstva i druženja. Za tursku kafu se kaže: „Kafa se pamti četrdeset godina“ – svjedočanstvo integralne uloge napitka u svakodnevnom životu i prijateljstvu u Turskoj.
Turska kafa očarava ljubitelje kafe svojom aromom i baršunastom pjenom, kao i elegantnim izgledom. Također poznata po svojim svojstvima koja otvaraju um i daju energiju, turska kafa je 2013. godine uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine zbog svog jedinstvenog okusa i tradicionalne vrijednosti. 5. decembar, datum upisa turske kafe na UNESCO-ovu listu, slavi se kao ‘Svjetski dan turske kafe’.
Konzistentno jedinstven okus i stoljetna tehnika kuhanja
Kafa je prvi put stigla u Tursku preko Jemena, za vrijeme vladavine osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566). Sredinom 16. stoljeća javne kafeterije su počele da se otvaraju u Istanbulu, donoseći sve popularniji napitak široj publici. Kako je uživanje u turskoj kafi ušlo u modu u regionu i šire, trgovci su počeli da trguju zrnima kafe preko granica. Tako je turska kafa, poznata po svom robusnom okusu i privlačnoj ceremoniji, postala glavna atrakcija kafeterija širom Evrope.
Najvažnija karakteristika koja razlikuje tursku kafu od drugih vrsta kafe je finoća mljevenja. Zrna se samelju u prah, zatim polako kuhaju u kipućoj vodi i služe. Ova metoda dovodi do toga da sloj praha tone na dno čaše. Osim toga, konzistentnost metode kuhanja razlikuje tursku kafu od drugih vrsta napitaka od kafe; Za razliku od evropske kafe, priprema turske kafe je vijekovima ostala ista.
Još jedna jedinstvena komponenta turske kafe je njena prezentacija. Turska kafa se servira u malim šoljicama, uz čašu vode i komadić lokuma. Voda osvježava nepce i naglašava okus kafe, dok slatkiš zaslađuje jezik.
Također je sastavni dio društvenog života i tradicije
Turska kafa je ključni element druženja i kulture u Turskoj. Na primjer, kafa se uvijek poslužuje nakon obroka. Sastavni je dio razgovora sa prijateljima; kod kuće će domaćin pitati goste žele li prvo popiti kafu. Kada budući mladoženja posjeti kuću mlade da traži njenu ruku, buduća mlada skuha tursku kafu za svog udvarača i njegovu porodicu. Legenda kaže da, ako ne želi da se uda za svog udvarača, u kafu stavi so umjesto šećera.
A postoji i tradicija ‘čitanja taloga’ koja je poznata kao ‘proricanje sudbine’: nakon ispijanja kafe, šolja se stavlja naopako na tanjir i tumače se oblici formirani od taloga. Ova ljupka i maštovita tradicija je također divan dio turske kulture.
Dok je turska kafa uvijek posebna prilika, još više smo oduševljeni što ovaj pjenasti, mirisni napitak slavimo 5. Decembra, kao Svjetski dan turske kafe!
