Business Magazine i Federalno Ministarstvo okoliša i turizma zajedno u projektu
Turistički dragulji BiH
Glavni grad Bosne i Hercegovine još od kraja 19. stoljeća parira Dubrovniku, Istanbulu i Atini kao jedna od najvećih balkanskih turističkih destinacija, a nakon dugogodišnjeg zastoja uzrokovanog ratom sarajevski turizam je među najbrže rastućim u svijetu, na šta dugoročno ozbiljne posljedice nije ostavila ni pandemija korona virusa.
Stoljeće i po tradicije
Osnivanjem Bosanskohercegovačkog turističkog kluba 1892. godine, započelo je i stvaranje institucionalnog okvira za razvoj turizma u Sarajevu, u kojem su na prijelazu između dva stoljeća, kako u svojoj knjizi Ljetno putovanje u Bosnu i Hercegovinu (1900. godine) svjedoči Muhamed Ali-paša, egipatski princ i kulturni ambasador, glavne turističke atrakcije koje je prema preporuci Huseina Pašalića, prvog sarajevskog turističkog vodiča, neizostavno trebalo posjetiti, bili Antikhana (Zemaljski muzej, koji se u to vrijeme nalazio pored Katedrale), Begova džamija i turbe, Šerijatska škola, Fabrika ćilima, Stara pravoslavna crkva, Bezistan, Fabrika duhana, derviški zikr, Kursiluk (vjerovatno Kuršumlija medresa) i Kozija ćuprija. U godinama koje su uslijedile, lista sarajevskih turističkih atrakcija mijenjala se i širila, ali je razvoj turizma bosanskohercegovačke prijestonice bio konstanta, narušavana isključivo, nažalost čestim ratovima.
Svoj vrhunac sarajevski turizam dosegao je osamdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući domaćinstvu Zimskih olimpijskih igara, nakon kojih je u Sarajevu bilježeno oko šest miliona turističkih noćenja godišnje. Takav trend prekinut je agresijom na Bosnu i Hercegovinu tokom koje je njen glavni grad bio pod opsadom dugom 1.425 dana, a po okončanju rata nastupio je dugogodišnji vakuum u kojem su praktično jedini “turisti“ bili strane diplomate, uposlenici međunarodnih političkih institucija i humanitarnih organizacija te vojnici angažirani u mirovnim misijama. Ipak relativno brzo, Sarajevo se nakon poslijeratne obnove vratilo na stare staze u oblasti turizma, koje su joj donijele epitet jedne od četiri glavne turističke destinacije na Balkanu (uz Atinu, Istanbul i Dubrovnik) i 2015. je ušlo među deset svjetskih destinacija sa najvećim turističkim rastom, koji je nakratko usporen pandemijom korona virusa, čije bi negativne posljedice većim dijelom trebale biti anulirane već ove godine – samo u prva četiri mjeseca je broj turista povećan za 109,5 posto, a broj noćenja za 111,1 posto u odnosu na isti prošlogodišnji period.
Rekordna posjeta
“Turistička zajednica Kantona Sarajevo aktivno radi na promociji i unaprjeđenju turističke ponude u Kantonu Sarajevo. Taj posao je uveliko otežan u protekle dvije godine, zbog pandemije korona virusa, ali je tokom 2022. vidljiv značajan napredak i oporavak turizma i ide bolje nego što je predviđeno.
Prema statističkim podacima Turističke zajednice, vrlo smo blizu rekordima posjeta i noćenja zabilježenim 2019. godine”, ističe u izjavi za Business Magazine Kenan Magoda, predsjednik Turističke zajednice KS, koji dilemu o tome koliko su ostvareni razultati u skladu sa postojećim potencijalima komentira opaskom da “usklađivanje iskorištenosti potencijala uveliko zavisi od niza faktora – stanja na tržištu, mogućnosti, interesovanja…, te bi se kao uopštena recenzija mogla konkretizirati nedovoljna promocija, uzrokovana nepostojanjem kvalitetnih i jednostavnih procedura državnog sistema”.
Kada je, pak, riječ o trenutno glavnim turističkim adutima Sarajeva i smjeru djelovanja u smislu njihovog dodatnog jačanja, Magoda potencira gastronomiju i gostoprimstvo te niske cijene u odnosu na kvalitet proizvoda i usluge.
“Imamo izuzetno bogatu historiju, spoj različitih kultura, geografski položaj koji pogoduje da u jednom danu možete biti na moru i na planini, veliki potencijal za razvoj outdoor turizma…
Turistička zajednica, u skladu sa njenim programom rada i finansijskim planom, podržava projekte koji za cilj imaju razvoj i unapređenje turizma u Kantonu Sarajevo. S tim ciljem, Turistička zajednica je u protekloj godini podržala više od 150 različitih institucija, privrednih subjekata, udruženja iz domene turizma, kulture i sporta, nacionalne saveze BiH te istaknute sportske pojedince. Time smo pokazali da se može poboljšati kvalitet života u Kantonu, za veoma kratko vrijeme smo pokazali da je Sarajevo grad kulture, dobre zabave, nevjerovatne gastronomske ponude i da je definitivno jedinstven grad u centru Europe”, naglašava Magoda.
Druga strana medalje, na kojoj su objektivne i subjektivne slabosti usljed kojih je Sarajevo još uvijek prvenstveno tranzitna, a ne destinacija na kojoj se turisti dugoročno zadržavaju, evidentno je prisutna, ali ne i neizlječiva. Gdje su najveće manjkavosti turističke ponude Sarajeva i kakvi su planovi i aktivnosti TZ u vezi s njihovim otklanjanjem, odnosno šta su prioritetni ciljevi srednjoročne strategije razvoja sarajevskog turizma, pitanja su na koja Magoda odgovara konstatacijom da je “niz manjkavosti u turističkoj ponudi Sarajeva na čije otklanjanje Turistička zajednica na osnovu svoje nadležnosti ne može uticati”.
“Najveća manjkavost je to što Turistička zajednica nema nikakvih ingerencija nad kontrolom turističkih vodiča u Kantonu Sarajevo, nema uticaj na mapiranje turističkih atrakcija niti na kontrolu naplate zakonskih osnova, odnosno plaćanje turističke članarine i boravišne takse. Također, nemamo nikakve ingerencije niti davanja razmišljanja prilikom izrade urbanističkog plana onih dijelova Sarajeva gdje cirkulise najveći broj turista.
Kanton Sarajevo nema strategiju za razvoj turizma i ona je u fazi pripreme, za šta je nadležno Ministarstvo privrede. Turistička zajednica, uz ostale bitne subjekte u turističkom lancu, djeluje u timu kako bi bila napravljena strategija koja bi ispunila očekivanja u razvoju turizma narednih godina”, neodređen je Magoda.
Muzejsko blago
O bogatom kulturno-historijskom naslijeđu Sarajeva i Bosne i Hercegovine svjedoče brojne bogate muzejske postavke, od kojih je na prvom mjestu ona Zemaljskog muzeja, jedne od najstarijih kulturnih institucija modernog tipa u jugoistočnoj Evropi, osnovane 1888. godine, čije je današnje zdanje izgrađeno 1913. godine.
Među blizu četiri miliona eksponata, posebno vrijedni su zbirka stećaka, povelje bosanskih kraljeva i Sarajevska hagada (jevrejski rukopisni iluminirani kodeks iz 1350. godine).
Historijski muzej, čija zgrada je uvrštena na listu nacionalnih spomenika, tretira kompletnu historiju BiH od njenog prvog spominjanja u historijskim izvorima (949. godine), preko srednjovjekovnog kraljevstva te zasebnog ejaleta u okviru osmanskog i zasebne pokrajine u okviru habzburškog carstva, do republike unutar SFR Jugoslavije.
Muzej raspolaže fondom od oko 300.000 muzejskih predmeta i eksponata, uključujući posebnu likovnu zbirku i postavku Sarajevo pod opsadom.
Muzej Sarajeva čini pet depadansa – Muzej Sarajevo 1878. – 1918, Muzej Jevreja BiH, Despića kuća, Svrzina kuća i Brusa bezistan.
Stalna postavka Muzej Sarajevo 1878. – 1918. prikazuje glavni grad BiH, a smješten je u zgradi pred kojom se 28. juna 1914. dogodio Sarajevski atentat, na koji se odnosi najveći dio muzejskih eksponata.
U Muzeju Jevreja, koji se nalazi u najstarijoj bh. sinagogi – Velikom hramu (1581.), prikazan je civilizacijski doprinos Jevreja razvoju Sarajeva i BiH. Između ostalog, Muzej sadrži i Knjigu stradanja sa popisom 6.000 imena sarajevskih Jevreja, žrtava fašističkog terora, te još 6.000 Jevreja ubijenih tokom Drugog svjetskog rata u drugim krajevima BiH.
Muzej u zgradi starog Brusa-bezistana (1551.), koji je služio za prodaju svile, ima stalnu postavku koja prezentira Sarajevo od prahistorije (5.500 prije nove ere), antike (kada je Grad bio u rangu kolonije), srednjeg vijeka (kada se spominje pod imenom Vrhbosna), osmanskog perioda (kada je utemeljeno urbano gradsko jezgro), do vremena austrougarske uprave (koja ga je približila evropskoj kulturi).
Stambena kultura srpskog građanskog trgovačkog staleža od 1780. godine do početka 20. stoljeća prikazana je u kući sarajevske porodice Despić. Vlasnici su kuću poklonili gradu Sarajevu 1969. godine, pod uvjetom da ima muzejsku namjenu.
Svrzina kuća, pak, primjer je kulture življenja bošnjačkog bogatijeg dijela stanovništva i bošnjačke arhitekture iz 18. stoljeća. Kompleks je nastajao tokom 18. stoljeća, osim prizemne kuće u ženskoj avliji koja je završena 1832. godine, a vlasnici su ga 1952. prodali Muzeju grada Sarajevu.
Uz navedene, ljubiteljima muzejskih postavki na raspolaganju su i Muzej XIV zimskih olimpijskih igara sa zbirkom olimpijskih predmeta i dokumenata koju upotpunjavaju djela Andyja Warhola, Henryja Moorea, Michelangela Pisoletta i drugih umjetnika posvećena ratu, Muzej savremene svjetske umjetnosti – Art Depo Ars Aevi, kojeg su u periodu 1994. – 2014. svojim reprezentativnim djelima formirali najznačajniji svjetski savremeni umjetnici svijeta, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Muzej Alija Izetbegović, posvećen prvom predsjedniku Predsjedništva Republike BiH, Muzej ratnog djetinjstva, te Tunel spasa, Kuća sevdaha i brojne druge manje muzejske tematske cjeline koje prezentiraju specifičnosti kulturno-historijskog naslijeđa Sarajeva i BiH.
Sakralne znamenitosti
Sa višestoljetnom tradicijom multikonfesionalnosti, Sarajevo između ostalog turistima nudi i nesvakidašnju mogućnost upoznavanja sa monoteističkim religijama pristunim na evropskom tlu.
Jedan od najprepoznatljivijih sarajevskih vjerskih objekata je Begova džamija iz 1531. godine, sa šadrvanom, abdesthanom, imaretom, musafirhanom, sahat kulom i muvekithanom, Hanikah i Kuršumli medresom te turbetima njenog graditelja Gazi Husrev-bega i Murat-bega Tardića, prvog mutevelije Gazi-Husrev-begovog vakufa.
Samo nekoliko stotina udaljena od Begove džamije je Stara pravoslavna crkva, čije vrijeme izgradnje nije utvrđeno, ali se pouzdano zna da je postojala još 1539. godine. Karakteristika Crkve je da je velikim dijelom ukopana u tlo. U etaži namijenjenoj ženama smještena je jedna od najvećih svjetskih zbirki ikona, a crkvena muzejska zbirka od oko 700 eksponata sadrži i Sarajevsku Krmčiju iz 1307. godine, u potpunosti sačuvani rukopis na koži.
Katedrala Srca Isusova, djelo arhitekte Josipa Vancaša iz 1889. godine, izgrađena je zaslugom tadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Štadlera, koji je u njoj i sahranjen.
To je jedina katedralna crkva u BiH, može primiti 1.200 vjernika, a na podijumu pred ulazom u Katedralu postavljen je kip pape Ivana Pavla II koji je s tog mjesta 1997. godine otpozdravljao građanima Sarajeva.
Sarajevski multireligijski kolorit upotpunjuju brojni drugi vjerski objekti izuzetne kulturne, historijske i arhitektonske vrijednosti, poput, Careve, Alipašine i Ferhadija džamije, pravoslavne Saborne crkve, Katolička crkva sv. Ćirila i Metoda, Aškenaške sinagoge itd.
Sarajevski mostovi
Kozija ćuprija, jedini most na Miljacki sačuvan u izvornom obliku, jedan je od najznačajnijih spomenika kulture u BiH. Pretpostavlja se da se radi o zadužbini Mehmed-paše Sokolovića, odnosno da je nakon izgradnje mosta u Višegradu jedan učenik Mimar Sinana sagradio most na Žepi, a drugi Koziju ćupriju. Šeher-Ćehajinu ćupriju podigao je izvjesni Alija Hafizagić 1585. godine. Most je više puta popravljan i mijenjan, tako da je i jedan njegov luk zazidan u novu cestu i ostala su ih samo četiri.
Careva ćuprija sagrađena je po nalogu osnivača Sarajeva Isa-bega Ishakovića.
Poplave iz 1619. i 1791. godine odnijele su i originalni i obnovljeni most, nakon čega je 1792. nešto nizvodnije izgrađen novi, kojeg je ubrzo po okupaciji BiH srušila austro-ugarska uprava, zamijenivši ga prvim betonskim mostom u Sarajevu, koji i danas nosi prvobitno ime.
Latinska ćuprija prvi put se spominje 1541. godine, kao drveni most. Kameni most sagrađen je 1565. godine, a nakon što je oštećen poplavom, obnovljen je 1799. godine. Most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je stanovalo katoličko stanovništvo – Latinlukom, pa je po tome dobio i ime. Za vrijeme dviju Jugoslavija nosio je naziv Principov most.
Ćumurija je sagrađena 1565. godine, a nazvana je po lugu od drvenog uglja – ćumura, kojeg su tu istresali obližnji majstori sabljari. Most je 1886. porušen i zamijenjen željeznim, a danas je armiranobetonski sa željeznom konstrukcijom.
Čobaniju je 1557. godine izgradio Čoban Hasan Vojvoda, a popravljao ga je šejh Hasan Kaimija, pa ga je narod prozvao Šejhanija most. Današnji most je izgledom iz 1888. godine, s tim što je nakon posljednjeg rata je rekonstruiran donacijom Vlade USA.
Ajfelov most prvobitno je bio drveni most koji je povezivao zadužbine Skender-bega Mihajlovića u 15. stoljeću – tekiju i imaret na lijevoj sa dvorom i karavan-sarajom na desnoj strani Miljacke. Današnji most je rađen 1883. godine po tipskom projektu Gustavea Eiffela predviđenom za željeznički saobraćaj.
Kultna mjesta
Tri lokaliteta u starom dijelu Sarajeva – Turbe sedam braće (Jediler turbe), katoličku Crkvu svetog Ante i Staru pravoslavnu crkvu, s jednakim entuzijazmom i vjerom posjećuju pripadnici svih religija.
Turbe sedam braće nalazi se u dvorištu Čokadži hadži Sulejmanove džamije, poznate i kao Džamija za Beglukom ili Jediler džamija, izgrađene 1538. godine.
Legenda kaže da je tu prvo ukopan neki šejh koji je došao sa sultanom Fatihom, a potom dva derviša optužena za krađu novca i nevino pogubljena te četiri kapetana koje je Mustafa paša Dalbatan pogubio jer nisu pravovremeno obavijestili o dolasku vojske princa Eugena Savojskog 1697. godine. Turbe je ozidano 1815. godine, po naređenju Sulejman paše Skopljaka, jer se širila priča da se nad mezarima viđa svjetlost.
Narodno vjerovanje kaže da onaj ko od srca moli za svoju i dobrobit bližnjih, treba ići jednim putem do Turbeta, ubaciti istu količinu novčića na prozore, počevši od vrata, i pritom zaželiti želju i proučiti molitvu (nije važno koje vjere, bitno da je od srca), pa u šutnji otići drugim putem, a prvo što čuje od prolaznika tumačiti kao odgovor na svoju želju.
Crkvu svetog Ante na Bistriku također posjećuju vjernici svih konfesija, moleći za pomoć pred kipom tog sveca. Običaj je da se uz davanje crkvenog priloga upali svijeća te zamoli svetog Antu za pomoć, uz šta treba izgovoriti molitvu (bilo koju, samo da je od srca).
Isti princip važi i u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, gdje često dolaze žene koje žele imati potomstvo ili imaju većih problema sa djecom, koje pomoć zamole dodirujući sto na kojem se nalazi kovčeg sa tijelom djeteta za koje se vjeruje da je neuništivo. Vjernici smatraju da dio snage kojom Bog čuva to dječije tijelo od uništenja prelazi i na njih te ih prati do rješenja njihovog problema.
Kulturna dešavanja
Veliki doprinos poslijeratnom oporavku sarajevskog turizma dali su Sarajevo Film Festival (SFF) i drugi kulturni događaji koji obogaćuju turističku ponudu bh. prijestonice i iz godine u godinu u nju privlače sve više gostiju. Prema zvaničnoj statistici, tokom sedam dana trajanja ovogodišnjeg SFF-a u Kantonu Sarajevo ostvareno je oko 53.000 turističkih noćenja, od kojih su ostvareni finansijski efekti mjerljivi desetinama miliona konvertibilnih maraka.
Uz SFF, prepoznatljivosti Sarajeva kao turističke destinacije sa bogatom kulturnom ponudom doprinose i Internacionalni teatarski festival MESS, Sarajevska zima, Baščaršijske noći i druge tradicionalne umjetničke manifestacije.
Nezaobilazna Baščaršija
Internetski portali specijalizirani za turizam, na prvo mjesto liste mjesta koje gosti Sarajeva neizostavno moraju posjetiti mahom stavljaju staru gradsku jezgru i njeno srce – Baščaršiju.
“Baščaršija je stoljećima bila gradski centar trgovine i zanatstva. To je tipičan balkansko-orijentalni bazar, jedan od najočuvanijih na Balkanu, vrijedan posjete“, opsuje u svojoj preporuci vodeći svjetski tursitički portal Trip Advisor.
