Omjer žena/muškaraca za ukupnu poduzetničku aktivnost i mogućnosti je nepovoljan za poduzetnice u Bosni i Hercegovini. Žene vlasnice preduzeća suočavaju se sa ozbiljnim finansijskim preprekama, uključujući nedostatak početnog kapitala, nedostatak resursa za finansiranje pokretanja i razvoja poslovanja, lošu ponudu preduzetničkog kapitala i nepovoljan odnos banaka, navodi se u Studiji izvodljivosti o pristupu finansijama kompanija u BiH u vlasništvu žena, koju je za UN Women u BiH uradio konzorcijum Fondacija Infohouse & KPMG Tax & Advisory B-H.
Osnaživanje žena poduzetnica
U Studiji se ističe da osnaženo žensko preduzetništvo može imati ključnu ulogu u smanjenju siromaštva i otvaranju radnih mjesta u zemlji. Također se navodi da Studija ima za cilj doprinijeti okruženju u kojem žene imaju koristi od otpornog, inkluzivnog i održivog rasta u BiH kroz jačanje razvojnih politika i kapaciteta učesnika da promoviraju poduzetništvo i podrže otpornost žena poduzetnica. On pruža dokaze i preporuke o osnaživanju sposobnosti žena preduzetnica da traže ekonomske prilike, ulažu dodatni kapital i razvijaju svoje poslovanje. Nadalje, Studija jasno ukazuje na ključne izazove kada je u pitanju pristup žena programima finansiranja i specifične nedostatke u podršci donatora.
Također preporučuje različite pristupe poboljšanju pristupa finansijama za žene poduzetnice.
Studija podsjeća na Izvještaj Evropske unije za BiH za 2021. godinu, prema kojem je „pristup finansiranju još uvijek vrlo ograničen, posebno za mala preduzeća. Trend finansiranja kompanija je rastao tokom 2020. godine, ali je pristup finansijama za mala preduzeća ostao posebno ograničen. Kao problem se navodi nizak nivo finansijske pismenosti, posebno u malim preduzećima. Veličina nebankarskog sektora alternativnog finansiranja i tržišta kapitala i dalje je mala. Upotreba rizičnog kapitala i dalje je vrlo ograničena. Vladine kreditne garancije pozitivno su uticale na pristup finansiranju privatnog sektora. Međutim, čini se da je za mnoge mikro i male kompanije pristup tim garancijama bio težak.”
Mikro, mala i srednja preduzeća (MMSP) predvođena ženama igraju vitalnu ulogu u stvaranju radnih mesta, podstičući učešće žena u ekonomiji i podstičući inkluzivni rast BDP-a.
Pandemija je najštetnije uticala na ekonomsko blagostanje žena i djevojaka. Od ukupnog broja nezaposlenih u BiH, 57,4 posto su žene. Što se tiče (ne)ravnopravnosti spolova u poduzetništvu u BiH, omjer žena/muškaraca u ukupnoj poduzetničkoj aktivnosti i mogućnostima je nepovoljan za bh. poduzetnice. Žene vlasnice preduzeća suočavaju se sa ozbiljnim finansijskim preprekama, uključujući nedostatak početnog kapitala, nedostatak resursa za finansiranje pokretanja i razvoja poslovanja, lošu ponudu preduzetničkog kapitala i nepovoljnu i neodgovarajuću sklonost banaka.
Pored direktnog ekonomskog uticaja MMSP, istraživanja pokazuju da preduzeća koja vode žene zapošljavaju više žena. Povećana kontrola žena nad resursima dovodi do poboljšanja zdravstvenih i obrazovnih rezultata za djecu, pored drugih socioekonomskih benefita. Smanjenje siromaštva i poticanje inkluzivnog rasta direktno su povezani sa ekonomskim učešćem žena i MMSP koje vode žene. Osnaženo žensko poduzetništvo može imati ključnu ulogu u smanjenju siromaštva i otvaranju radnih mjesta u BiH.
I muškarci i žene u BiH se suočavaju sa značajnijim izazovima u pristupu kreditima. Međutim, kako je navedeno u USAID-ovom izvještaju o mjerama iz 2018. godine, finansijska isključenost žena je i dalje upečatljiva, sa znatno manje žena koje imaju bankovni račun ili formalnu štednju nego muškaraca. Prema istraživanju UN Women u BiH, kompanije u vlasništvu žena u BiH su ograničene u rastu, tako da se radi uglavnom o malim ili srednjim preduzećimaa. Žene poduzetnice, također, imaju veću vjerovatnoću da vode manje firme, uglavnom u uslužnim sektorima ili poljoprivredi te tako posluju u sektorima sa nižom dodanom vrijednošću. Osim toga, više rade u poslovima kućne radinosti, pokrenutim vlastitom imovinom i uz pomoć članova porodice.
Rodni institucionalni mehanizmi podržali su institucije u izradi zakona i strategija – koje se tiču ekonomskih, radnih, poslovnih, socijalnih i razvojnih pitanja koje integriraju rodne perspektive. Međutim, MEASURE-BiH je izvijestio da „planiranje ekonomskih reformi na visokom nivou i dalje nije rodno slijepo, uprkos formalnim zahtjevima za rodnu reviziju. Rodno odgovorno budžetiranje se ne primjenjuje smisleno na strani rashoda, a čak se ni ne raspravlja kada je u pitanju prihodna strana.”
Ograničen pristup finansiranju
Online anketa provedena u okviru istraživanja pokazala je da 85 posto ispitanika nikada nije primilo poticaje od javnih ili finansijskih institucija. Istraživanje je pokazalo da je manje vjerovatno da će žene uzeti kredit i biti svjesne rizika, ali uslovi zaduživanja, također, mogu biti nepovoljniji za žene.
Slaba investiciona klima koja ne pruža podršku ograničava produktivnost ženskih preduzeća i spremnost banaka i privatnih investitora da svoju imovinu uključe u žensko poduzetništvo.
Dokazi o privatnim investicijama gotovo da i ne postoje. Međunarodna donatorska podrška je vidljiva, ali, generalno, nedostaje joj usklađen pristup koji bi povećao njen uticaj.
Pristup finansiranju za žene je ograničen nefinansijskim preprekama koje, između ostalog, uključuju: pravno i regulatorno okruženje, kvalitet dostupnih finansijskih programa, ograničenja unutar finansijskih institucija (malo poznavanje i kulturološke barijere koje sprečavaju interes za klijentice) i ekonomska infrastruktura koja ograničava da se poticajima dopre do većeg broja ženskih klijenata.
Kriza COVID-19 imala je značajan uticaj na žene. Kriza je nesrazmjerno uticala na (samo)zapošljavanje i učešće žena na tržištu rada. Postoji dovoljno dokaza da se zaključi da u BiH finansijske i nefinansijske prepreke ograničavaju rast MSP žena i implikacije na pristup finansijama.
Na kraju Studije, a na osnovu rezultata predstavljenih u izvještaju, zasnovanih na iskustvima razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, a u skladu sa planom finansijske inkluzije UN Women, dati su zaključci i preporuke.
Podaci razvrstani po spolu oblikuju fiskalne i regulatorne politike kako bi se ubrzala finansijska inkluzija za žene, izgradila politika finansijskog uključivanja zasnovana na dokazima i omogućila efektivna hronika koraka za rješavanje prepreka sa kojima se žene suočavaju. Ali, prema izvještaju EU za 2021. godinu, BiH je još uvijek u ranoj fazi priprema u oblasti statistike: „Kako bi se bolje podržala analiza politika, potrebno je poboljšati pružanje pravovremenih, iscrpnih i sveobuhvatnih statističkih podataka o vladinim finansijama, nacionalnim računima i tržištu rada.”
Udio preduzeća u vlasništvu žena u BiH nije poznat, jer statističke agencije u BiH ne prikupljaju podatke o ovom pokazatelju u sklopu svoje strukturne poslovne statistike. Nedostatak ovih podataka u BiH dodatno je učvrstio „nevidljivost“ žena i dao nepotpunu sliku rodnih razlika.
Postoji dovoljno dokaza da se zaključi da nekompletne statističke prakse ometaju kreiranje odgovora i politika zasnovanih na dokazima za bolji pristup žena finansijama. Stoga rodno diferencirani podaci o ženama u biznisu na državnom i entitetskom nivou moraju biti dostupni kreatorima politike, kako bi mogli procijeniti situaciju i razviti odgovarajuće odgovore i politike zasnovane na dokazima. Takvi podaci će idealno pokrivati nekoliko godina za praćenje promjena i poduzimanje korektivnih mjera i u skladu sa statističkim standardima EU.
U vezi sa ovim zaključkom preporučuje se uvođenje i provođenje izvještavanja o rodno raščlanjenim podacima od strane finansijskih i statističkih institucija na svim nivoima. Uskladiti metode prikupljanja podataka na državnom i entitetskom nivou kako bi se osigurao koherentan i sveobuhvatan izvještaj.
Vezani zakoni i politike na entitetskom nivou, posebno sektorska politika (naprimjer, programi rodno odgovornih budžeta i akcioni planovi za žene poduzetnice) u određenoj mjeri odgovaraju potrebama žena, ali ne indukuju promjene na značajnom nivou. Zakonske i birokratske barijere za alternativne izvore finansiranja su brojne. Programi institucionalnog finansiranja za žene preduzetnice su često nedovoljni i uglavnom njihova promocija ne dopire do onih za koje su programi dizajnirani. Svaki dalji razvoj pravnog okvira, zakona, politika, strategija i akcionih planova treba se zasnivati na ekonomskoj i društvenoj realnosti žena. Organizacije civilnog društva, uključujući ženske poslovne grupe, treba prepoznati kao saveznike u prikupljanju informacija o potencijalnom ili stvarnom uticaju vladinih politika i treba ih redovno konsultirati.
U tom smislu preporučuje se unaprjeđenje primjene zakona i propisa radi jačanja rodne ravnopravnosti u sektoru finansija. Većina institucija koje daju podsticaje za žene preduzetnice nemaju dovoljno osoblja i imaju ograničen budžet, što otežava usluge koje se pružaju malim i srednjim preduzećima (mentorstvo, praćenje, itd.). Na osnovu nalaza Studije, postojećem osoblju nedostaje razumijevanje i znanje o ženskom preduzetništvu, kao i promociji finansijskih programa. S obzirom na ova ograničenja, neophodno je razviti njihove kapacitete za razumijevanje i upravljanje finansijskim programima. Stvaranje sinergije na administrativnim nivoima će smanjiti rizik od dupliciranja programa. Zbog toga se preporučuje razvoj kapaciteta javnih institucija koji daju finansijske poticaje.
Poduzetnice u netradicionalnim biznisima
Prema nalazima Studije, finansijske barijere za žene poduzetnice u BiH gravitiraju oko sljedećih pitanja: nedostatak kolaterala, nedovoljno razvijena finansijska infrastruktura, neadekvatna percepcija i procjena rizika i nedostatak prilagođenog pristupa i nepovoljne politike kreditiranja. Većina komercijalnih banaka ne smatra žene specifičnim tržišnim segmentom sa različitim karakteristikama koje treba uzeti u obzir. Kao rezultat toga, banke nude generičke proizvode i usluge koji najvjerovatnije nisu prikladni za vrste poslova koje žene vode. Banke percipiraju većinu žena vlasnica preduzeća kao mikro preduzeća sa potrebom za mikrofinansijskim kreditima i sa malim šansama da se kvalificiraju za veće kredite. Dakle, postoji razuman pristup mikrokreditima, ali mnogo manji za male i srednje kredite. Kako bi se podstaklo prepoznavanje ekonomskog potencijala žena, vladine institucije trebale bi raditi sa finansijskim institucijama na razvoju prihvatljivih garancija za kreditni rizik za MMSP koja vode žene, što bi omogućilo lakši pristup finansijama ženama poduzetnicama.
Institucionalna koordinacija ženskih politika za mala i srednja preduzeća i MMSP bi podstakla rodnu ravnopravnost i doprinijela većem uticaju rezultata na žensko preduzetništvo. Javni sektor može posebno igrati ulogu u mobiliziranju više privatnih investicija u kompanije koje vode žene i osiguranju finansiranja takvim kompanijama tokom njihovog životnog ciklusa, na taj način ih usmjeravajući na put održivog rasta. Razumijevajući ograničenje grantova koje bi mogla osigurati, čak i povećanjem alokacije, vlada bi trebala ohrabriti više banaka i mikro institucija putem poreskih poticaja da pruže širi spektar finansijskih usluga uz fleksibilne uvjete i odredbe kako bi pomogli ženama u osnivanju i širenju njihih kompanija.
Osim vladinih grantova i zajmova od finansijskih institucija, udruženja žena poduzetnica i druge organizacije civilnog društva trebaju nastaviti sa pružanjem finansijskih šema ženama poduzetnicama. Finansijske institucije mogu se proaktivno i profitabilno angažirati sa ženama poduzetnicama kao klijentima, a ne kao društvenim kategorijama. Relevantna entitetska ministarstva (npr. Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta FBiH i Ministarstvo privrede i poduzetništva RS) mogu djelovati kao kohezivni faktor između različitih učesnika kako bi se osigurale odgovarajuće, primjenjive i relevantne aktivnosti. S tim u vezi u Studiji se preporučuje zajednički pristup kompanijama u vlasništvu žena kako bi se podržale politike.
Žene preduzetnice često nemaju dovoljno znanja i vještina potrebnih za kvalitativnu i kvantitativnu procjenu njihovih finansijskih potreba i raspoloživih izvora finansiranja, za razumijevanje zahtjeva finansijera i konačno za uspješnu prijavu.
Postoje različiti programi koji imaju za cilj podršku preduzetnicima, a posebno mladim preduzetnicima i novoosnovanim kompanijama, međutim, potrebe ljudi različitih starosnih grupa i različitog porijekla mogu se značajno razlikovati.
Također, istraživanje ukazuje da često informacije o raspoloživim izvorima finansiranja ne stignu do preduzetnica ili one ne dobiju informacije na vrijeme.
Preporučuje se procjena i adekvatan odgovor na potrebe žena poduzetnica.
Istraživanja pokazuju da su ženski biznisi tradicionalno orijentirani na usluge, poljoprivredu i mali domaći biznis. Uz nekoliko izuzetaka, ne postoje sredstva, posebno javna, koja bi stimulirala preduzetnice u netradicionalnim oblastima (žene u IT, žene u nauci), kao i žene koje vode inovativne projekte. Iako ove vrste projekata mogu biti finansijski rizični, trebalo bi uvesti dobro osmišljen finansijski instrument koji je dostupan ženama u biznisu.
