Business velikani:Stora Enso, od bakra do drveta-putovanje koje traje više od 700 godina

Ujedinjenjem švedske kompanije rudarskih i drvnih proizvoda i finske kompanije za drvne proizvode, nastao je jedan od lidera u svijetu u drvnoj industriji, industriji papira i ambalaže.

7

Stora Enso Oyj je proizvođač celuloze, papira i ostalih drvnih proizvoda sa sjedištem u Helsinkiju u Finskoj. Većina prodaje odvija se u Evropi, ali postoje i značajne operacije u Aziji, Južnoj Americi i Sjedinjenim Američkim Državama. Stora Enso osnovana je 1998. godine, kada se švedska kompanija za rudarske i drvne proizvode Stora AB spojila s finskom kompanijom za drvne proizvode Enso Oyj. Historija kompanije može se pratiti do najstarijeg poznatog sačuvanog certifikata o dionicama na svijetu koji je Stori izdan 1288. godine. Na temelju toga, neki smatraju da je Stora Enso najstarije društvo s ograničenom odgovornošću na svijetu. Kompanija je 2015. godine zauzela sedmo mjesto na svijetu po prodaji, a četvrto po zaradi među kompanijama u drvnoj industriji, industriji papira i ambalaže. U prva dva tromjesečja 2018. godine kompanija je bila na drugom mjestu po neto zaradi među evropskim kompanijama u drvnoj i papirnoj industriji. U 2020. godini Stora Enso je ostvarila prihod od  8,5 milijardi eura, te je upošljavala 24.400 ljudi. Na čelu kompanije su Jorma Eloranta, predsjednik i izvršna direktorica Annica Bresky.

Značaj šumarstva

Stora vuče porijeklo od Store Kopparberget, rudarske kompanije iz Švedske. Rudnik bakra je prvi put radio negdje između 850. i 1080. godine. Aktom razmjene iz 1288. godine, koji je kralj potpisao, osmi dio rudnika oporučno je ostavio biskupiji biskupa Petra Vasteraskog u zamjenu za farmu s mlinovima, poljima, pašnjacima, ribolovnim pravima i šumama. Nije to bio velik uspjeh, barem ne u početku. Godine 1347. kralj Magnus Eriksson izdao je povelju nakon razočaravajućeg posjeta rudniku. Povelja, koja je jedan od najstarijih sačuvanih dokumenata te vrste u Švedskoj, detaljno opisuje loše uvjete u rudniku i oko njega te ocrtava novu strukturu upravljanja i plaća.

Nekoliko godina nakon što je Crna kuga pogodila rudnik, kralj je 1360. godine povelju dopunio Rudarskim statutom. To je omogućilo glavnim rudarima da kopaju rudu proporcionalno broju topionica u svom posjedu. Također je odredio redoslijed rada. To je očito bio uspjeh – toliko da je 1396. kraljica Margareta potvrdila krunsko pravo na rudnik.

Stora Kopparberget uspijevala je kroz veći dio 15. stoljeća. Osnovan je ceh, čiji je zaštitnik bio sveti Orjan. Do tada su rudari vjerojatno iskopavali više od 2.000 kilograma bakra godišnje, a sav švedski bakar prodan je kroz Lubeck i Hanzu.

Izum pumpe koju pokreće vodeni kotač dao je rudniku novi životni vijek 1556. godine. Kralj Gustav Vasa bio je oduševljen novom tehnologijom, ali imao je problema s glavnim rudarima koji su odbili napustiti svoje tradicionalne metode rada. Ipak, početkom 17. stoljeća sve komore rudnika su prihvatile novi sistem, što je Švedskoj omogućilo da u proizvodnji i rafiniranju nadmaši Njemačku i dominira evropskim tržištem bakra. Kovnica bakra bila je sljedeći korak, taman u vrijeme za prelazak Švedske na bakreni monetarni standard. Više od 200 godina, sve švedske bakrene kovanice kovane su u obližnjoj Avesti. Godine 1648. godine osnovano je trgovačko poduzeće za prevoz drva do Faluna, koji je u to vrijeme postao grad. Rudarstvo je napredovalo i radovi su trajali cijeli dan i noć.

Godine 1734. švedski naučnik Carl von Linne posjetio je rudnik i nazvao ga najvećim čudom u Švedskoj, ali “strašnim poput samog pakla”. Šumarstvo je postajalo sve važnije i do kraja 1800-ih generiralo je više od polovice prihoda Store. Udruženi radovi također su proizveli srebro, sumpornu kiselinu, novinski papir i crvenu boju (što je, prema legendi, uslijedilo nakon otkrića naslaga željeza od strane finskog ovčara, kad se njegov jarac Kare vratio kući s crvenim rogovima).

Direktna vlast švedske krune nad rudnikom prestala je 1862. godine, a rudnik i različiti pojedinačni radovi kombinirani su u jednu kompaniju, Stora Kopparbergs Bergslag. Godine 1885. godine Stora postaje dioničko društvo, a nominalni kapital iznosio je 9,6 miliona kruna. Stoljeće kasnije Stora je bila brzo rastuća kompanija s fokusom na celulozu, piljenu robu, novinski papir i električnu energiju, kao i rudarstvo. Međutim 1990. godina kompanije se odlučila fokusirati isključivo na svoj najprofitabilniji sektor, drvne proizvode, a u novembru 1998. godine dovršila je spajanje s proizvođačem papira Enso.

S druge strane, Enso Oyj, koji je od 1924. do 1996. bio poznat kao Enso-Gutzeit Osakeyhtiö, bio je tipična finska kompanija sa sjedištem u šumi koja se razvijala akvizicijama. Njeno porijeklo leži u osnivanju pilane 1872. godine na otoku Kotka, uz južnu obalu Finske na ušću rijeke Kymi. Prije su pilane bile male i na vodeni pogon, jer je vlada pilane na parni pogon zabranjivala. Nova je politika usvojena 1861. godine, omogućujući postavljanje pila na parni pogon u cijeloj Finskoj. Ova promjena u politici navela je industrijalce da grade pilane na prikladnim mjestima na obali  gdje se drvena građa može plutati i piljena roba otpremati u inozemstvo. Jedno od takvih mjesta bio je otok Kotka. Ovdje je norveški industrijalac Hans Gutzeit podigao pilanu koja je otvorena 1872. godine.

Enso je tokom godina uspješno poslovao u oblasti drvne industrije, a 1888. godine izgradio je prvi mlin na šumskom drvetu na ogromnoj rijeci Vuoksi. Brzi razvoj kompanije početkom 1920-ih godina prošlog stoljeća, kao i smanjenje vrijednosti finske marke, prisilili su kompaniju da poveća kapital. Godine 1923. finska vlada pretplatila se na nove dionice Ensa, podigavši državno vlasništvo nad kompanijom na 87 posto.

Spajanjem do lidera u Evropi

Krajem 1980-ih dogodile su se velike promjene u finskom poslovnom svijetu. Česta su bila spajanja, preuzimanja i rasprodaje podjela. Enso je igrao istaknutu ulogu u globalnoj konsolidaciji sektora šumskih proizvoda sredinom i krajem 1990-ih, koju je pokrenuo prekomjerni kapacitet u industriji. Tokom godina, Enso je stekao brojne kompanije iz drvne industrije u Finskoj, Švedskoj i Norveškoj. Godine 1996. Enso je stekao finskog proizvođača papira, Veitsiluoto, postajući najveća kompanija u drvnojj industriji u Finskoj. Godine 1997. Enso je preuzeo većinski udio u E. Holtzmann & Cie AG, njemačkom proizvođaču novinskog papira, čime je postao drugi najveći proizvođač u drvnoj industriji u Evropi.

U junu 1998. godine upravni odbori Store Kopparbergs Bergslag AB i Enso Oyj odobrili su spajanje procijenjeno na oko 8,5 milijardi američkih dolara. U novembru su tijela za zaštitu tržišnog takmičenja Evropske unije odobrila posao, a ime je promijenjeno u Stora Enso Oyj. Nova je kompanija odmah zauzela prvo mjesto među evropskim kompanijama za drvne proizvode, dok se u svijetu našla među prvih pet po prihodima i prve dvije po proizvodnim kapacitetima, zaostajući samo za američkim divom International Paper Company. Glavna područja na kojima je bio fokus kompanije bili su publikacijski radovi (papir za novine i časopise), fini papir i ambalažne ploče – u svakom od ovih sektora kompanija je bila jedan od tri najbolja igrača na svijetu.

Kao i kod većine spajanja ove veličine, pitanja integracije bila su u prvom planu u mjesecima nakon stvaranja Store Enso. Sinergijom i smanjenjem troškova do 2002. godine predviđale su se uštede od 700 miliona eura. Među mjerama integracije poduzetim 1999. i početkom 2000. godine bile su otuđenje tvornica finog papira u Danskoj i Finskoj, prodaja udjela u nerezistentnoj imovini, poput finske brodarske kompanije i prodaja bivšeg sjedišta Store u Stockholmu. Također je integracija uključivala ​​ukidanje 2.000 radnih mjesta i odbacivanje pet posto radne snage – u razdoblju od 1999. do 2002. godine.

U ovom periodu Stora Enso je preuzela američki Consolidated Papers, Inc. u iznosu od 4,9 milijardi eura. Ova kupovina bila je ključni korak ka postizanju glavnog cilja kompanije: sticanje značajne prisutnosti na sjevernoameričkom tržištu, najvećem tržištu papira na svijetu. Consolidated Papers bio je među sjevernoameričkim čelnicima u proizvodnji presvučenog papira i super kalandiranog štamparskog papira što se savršeno uklapalo u jezgur Store Enso.

Dvije godine kasnije Stora Enso je počela istraživati ​​mogućnost uspostavljanja plantaža i proizvodnih pogona u Guangxiju u Kini.  Međutim, tih godina kompanija ponovo prolazi kroz teško restrukturiranje. Sjevernoameričke operacije prodane su 2007. korporaciji NewPage, a prodana su i neka postrojenja u  Finskoj, Švedskoj i Njemačkoj.  Ali ubrzo se kompanija oporavila  2009. godine kada ulazi na tržište Urugvaja, ulaganjem pod nazivom Montes del Plata, čime je dobila pristup 250.000 hektara šume, a godinu kasnije je stekla  30 posto udjela u kineskom proizvođaču ambalaže Inpac. Vlasnički udio kasnije je povećan na 51 posto, a 2016. godine na 90 posto.

S obzirom na ubrzanu digitalizaciju i prelazak na online, između 2006. i 2014. udio proizvoda od papira u ukupnoj prodaji smanjio se sa 62 na 38 posto, dok su ambalaža i proizvodi od drveta povećali svoj udio u prihodu. Kompanija se počinje fokusirati na razvoj proizvoda i tehnologija temeljenih na obnovljivim materijalima, kreirajući proizvode s niskim udjelom ugljika.

Stora Enso je 2018. godine, zajedno s još 23 finske i švedske kompanije, pokrenuo zajedničko ulaganje pod nazivom Combient za istraživanje i razmjenu znanja u područjima umjetne inteligencije, podataka i automatizacije. U periodu između 2017. i 2019. godine kompanija je predstavila niz inovativnih proizvoda kao što su ambalaža na bazi kartona pod nazivom EcoFishBox kao alternativa polistirenskim kutijama za prevoz svježe ribe, prototipovi biorazgradivih slamki za piće, DuraSense biokompoziti koji omogućava upotrebu obnovljivih vlakana na bazi drveta koja se mogu koristiti kao zamjena za plastiku na fosilnoj osnovi, novu održivu tehnologiju nazvanu ECO koja je dizajnirana za inteligentne funkcije pakiranja u lancima opskrbe, maloprodaji i e-trgovini itd.

Trenutno, Stora Enso nudi proizvode i usluge kroz šest korporativnih odjela: Odjel za biomaterijal prodaje celulozu, kao i dodatne proizvode koji se mogu biohemijski ekstrahirati iz drveta i drugih vrsta biomase, Odjel za ambalažni materijal prodaje vrste kartona za pakiranje suhih i tekućih proizvoda, uključujući hranu, Odjel za šume obavlja poslove opskrbe drvom u Finskoj, Švedskoj, Rusiji i baltičkim zemljama,  Rješenja za pakiranje koji prodaje različite vrste kartona i kutija za pakiranje, Odjel za papir prodaje papir za komercijalnu štampu i uredsku upotrebu, kao i usluge za  štamparsku industriju i Odjel za drvne proizvode prodaje građevinske materijale i goriva proizvedene korištenjem drva kao sirovine.

 Ambalaža od valovitog kartona

Stora Enso je 2019. godine osnovala startup kompaniju, Box Inc koja je razvila digitalno B2B tržište za ambalažu od valovitog kartona. Box Inc nova je platforma koja je dizajnirana da pomogne kompanija da lako pakiraju putem interneta, a dobavljačima omogućuju pristup novim kupcima bez potrebe za stvaranjem vlastite digitalne prisutnosti. Kompanija je u Njemačkoj pokrenula najveće evropsko tržište valovite ambalaže, s planovima širenja na druga tržišta u Evropi. Box Inc olakšava robnim markama i kompanijama kupovinu ambalaže koja se može reciklirati, bez plastike i  s niskim udjelom ugljika.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here