Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), svjetskim cestama trenutno prometuje više od 10 miliona električnih automobila, uz još milion električnih kamiona i autobusa. Samo lani u svijetu su registrirana tri miliona novih električnih automobila, za 41 posto više nego u 2019., a sličan trend nastavljen je i u prvom ovogodišnjem kvartalu, tokom kojeg je prodaja električnih automobila povećana za gotovo dva i po puta u odnosu na isti period 2020. godine.
Ekspanzija električnih automobila posebno je izražena u Evropi, koja je sa 1,4 miliona novoregistriranih električnih automobila prošle godine prvi put pretekla Kinu (1,2 miliona registracija) na globalnoj listi elektromobilnosti, dostižući pritom udio električnih automobila od 12 posto u ukupnom broju registriranih novih automobila.
Talas elektomobilnosti polako, ali sigurno, zahvata i zemlje u bosanskohercegovačkom okruženju, u prvom redu Hrvatsku, gdje je u prvih šest mjeseci ove godine registrirano 396 novih električnih automobila, što je za čak 284,5 posto ili 293 vozila više u odnosu na isti prošlogodišnji period, čime je udio električnih automobila na hrvatskom tržištu povećan na, istina, još uvijek vrlo skromnih 1,5 posto.
Bosna i Hercegovina, pak, i u ovoj oblasti je na repu svih evropskih i svjetskih dešavanja, budući da su elektični automobili na njenim cestama još uvijek svojevrstan raritet, o čemu u razgovoru za Business Magazine svjedoči Haris Muratović, predsjednik Udruženja ovlaštenih zastupnika i trgovaca automobilima pri Privrednoj komori FBiH.
BM: Nedavno je objavljena informacija da je u BiH registrirano samo četrdesetak električnih automobila – da li je taj podatak tačan i kako ga komentirate u kontekstu globalnog trenda promocije ekološki prihvatljivih vozila, čiju kupovinu mnoge zemlje, uključujući i one iz bh. okruženja, stimuliraju povlasticama za njihove kupce?
MURATOVIĆ: Podatak je tačan, a razlozi za tako skroman broju registrovanih vozila, leže upravo u činjenici da ne postoje nikakve stimulacije pri kupovini ekološki prihvatljivih vozila u Bosni i Hercegovini. Najsvježiji primjer je taj da je Hrvatska početkom juna obezbijedila 90 miliona kuna u svrhu stimulacije ekološki prihvatljivih vozila, što je približno 23,5 miliona KM. Fond za zaštitu okoliša Hrvatske je taj novac stavio na raspolaganje svim potencijalnim kupcima eko vozila, a kompletan iznos je istog dana rezervisan. Srbija subvencionira nabavku eko vozila sa do 5.000 eura po vozilu, Slovenija sa 8,5 miliona eura godišnje… Nažalost, kod nas uglavnom nema nikakve vrste stimulacije.
BM: Koje prioritetne poteze bi trebale povući nadležne institucije s ciljem uključivanja BiH u navedeni svjetski trend?
MURATOVIĆ: Država bi hitno trebala ukinuti carinu od pet posto na električna vozila, a za hibride smanjiti sa 15 na pet posto, te na neki način harmonizirati stopu carine sa prosječnom stopom koju imaju zemlje u okruženju, a to je da na sva ostala vozila koja nemaju evropski preferencijal, carina bude pet posto. Također bi se trebao oformiti fond za stimulaciju nabavke ekološki prihvatljivih vozila iz koga bi se stimulisale nabavke ekološki prihvatljivih vozila. Samo u prethodne tri godine u Federaciji BiH, po osnovu naknade za okoliš koja se plaća tokom registracije vozila, u Fond za zaštitu okoliša FBiH inkasirano je blizu 35 miliona KM. Fond je u prethodne dvije godine, ali i u tekućoj, pokrenuo određene aktivnosti stimulacije nabavke ekološki prihvatljivih vozila za javne kompanije, ali i subvenciju za izgradnju punionica.
Također je vrijedno spomenuti da je jedino Tuzlanski kanton prepoznao značaj stimulacije kupovine eko vozila i ukinuo porez na imovinu za električna vozila, a prepolovio za hibride. Ostali kantoni u FBiH, nažalost, nisu uradili ništa značajno kako bi stimulisali nabavku eko vozila, a posjeduju značajan izvor finansiranja iz spomenutog Fonda za okoliš FBiH, koji kantonima vraća 70 posto prikupljenih naknada.
BM: Kako u BiH stoje stvari sa punionicama za električne automobile – ima li ih uopće i koliko na tom polju kasnimo za ostatkom Evrope i regije?
MURATOVIĆ: U Bosni i Hercegovini imamo već 94 električne punionice, sa 145 konektora za punjenje vozila. Od tog broja, samo je 30 potpuno javnih punionica, dok su ostale privatnog karaktera i obično se nalaze u sklopu parkinga hotela. Značajno i tu kasnimo za Evropom, koja već broji blizu 250.000 električnih punionica, koje su potpuno javnog karaktera i uglavnom su umrežene i povezane. Razlog za to je naša zakonska regulativa koja ne prepoznaje punionice kao jednostavne građevine, tipa parkomata, već kao objekte, a samim tim opštine traže različite dozvole, identične kao da gradite neki veći objekat, tipa stambene zgrade ili hotela.Previše formalnosti, birokratija, različite dozvole, visoke cijene priključka…, osnovne su prepreke za ozbiljniji razvoj infrastrukture javnih električnih punionica.
BM: Kakva su Vaša iskustva kada je riječ o zainteresovanosti kupaca za električne automobile – koliko je manjak potražnje bitan faktor u kašnjenju BiH u ovoj vrsti ekološkog osvješćivanja?
MURATOVIĆ: Naši kupci su veoma zainteresovani za ovu vrstu automobila, te se u ovoj godini očekuje više prodatih automobila. Međutim, da bismo omasovili njihovu prodaju, stimulacije i različite vrste pogodnosti su nužne i preporučene. Uvijek imate ljude koji su entuzijasti i ekološki osviješteni, ali za masovniju upotrebu i prodaju mora se ozbiljno pristupiti sa stimulativnim karakterom, s obzirom da automobili zvanično čine 40 posto ukupnog zagađenja, što pokazuju podaci mjerenja u Sarajevu.
BM: U kontekstu prethodnog pitanja, koliko je osnovana skepsa vozača prema pouzdanosti električnih automobila – koje su njihove komparativne prednosti, a koje eventualne manjkavosti u odnosu na klasična vozila? Kakva je, pak, situacija sa kupovnom i cijenom održavanja tih dviju vrsta automobila?
MURATOVIĆ: Postoje različite vrste predrasuda kod naših klijenata i pretežno se odnose na cijenu, doseg vozila i infrastrukturu punionica. Što se cijene vozila tiče, u odnosu na period od prije dvije godine one su značajno opale i približile se cijenama vozilima sa konvencionalnim motorima. Kako bismo najbolje argumentirali razloge za kupovinu električnih automobila, uvijek navodimo kroz primjer da je sveukupan trošak vlasništva otprilike 30 posto niži u odnosu na konvencionalna vozila, a razlozi su niži troškovi servisiranja za oko 70 posto (jer više nema ulja u motoru, sada auto pogonuje elektromotor), vozila potroše samo 1,7 KM struje na 100 kilometara, dok je gorivo znatno skuplje – oko 18 KM na 100 kilometara. Što se tiče infrastrukture, kada je u pitanju punjenje vozila električnom energijom u domaćinstvima, veoma je jednostavna instalacija električne punionice. Punjači za kućnu upotrebu se već na tržištu mogu pronaći za oko 2.000 KM. Svakim danom se doseg vozilima povećava, pa već sada imamo automobile koji sa jednim punjenjem prelaze u prosjeku 450 do 500 kilometara. Automobili nove generacije, pored niže potrošnje i nulte emisije zagađenja, također su sigurniji, imaju više prostora u putničkoj kabini, ali su i infotaintment sistemi znatno unaprijeđeni. Automobili nove generacije sada komuniciraju sa pametnim uređajima i dio su jednog potpuno novog eko-sistema, Smart City projekata i slično. Bez ovakve vrste automobila, ni razvoj pametnih gradova neće biti moguć u potpunosti, jer je kvalitetan i pouzdan transport žila kucavica svakog većeg grada.
BM: U kojoj mjeri aktivnu ulogu u usporavanju razvoja elektromobilnosti imaju naftni lobiji, ne samo u BiH, nego i globalno?
MURATOVIĆ: S obzirom da se samo 13 posto nafte u svijetu koristi u svrhu pogonskog goriva za sve vrste transporta, smatram da “naftni lobiji“ nemaju neki značajan uticaj na projekat elektromobilnosti.
Najveći uzročnici su spora administracija, prilagodba i usaglašavanje zakonskih akata i pravilnika, kao i suštinska želja da se ide ukorak sa vremenom i novim tehnologijama. U našem slučaju – u Bosni i Hercegovini, proizvodnja električne energije je domaći resurs i masovnijim korištenjem električne energije bismo dodatno smanjili ovisnost o nafti, a uvećali prihode iz domaće proizvodnje, što bi u konačnici bilo veoma pozitivno za našu privredu i ekonomiju u cjelini.
