Mirno rješavanje radnih sporova od interesa i za poslodavce i za radnike

Usvajanje Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova FBiH još jedan je od koraka ka reformi radnog zakonodavstva. S obzirom na dužinu sudskih postupaka te troškove koje iziskuju za obje strane, mirno rješavanje sporova kroz jednu vrstu socijalnog dijaloga značajno će olakšati i ubrzati ostvarivanje prava strana u sporu. Piše:Mirela Haskić-Suša

15

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici Predstavničkog doma održanoj krajem juna 2018. godine, odnosno na sjednici Doma naroda održanoj krajem aprila 2021. godine, usvojio Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova. Donošenje ovog Zakona predstavlja nastavak reforme radnog zakonodavstva, s obzirom da je i Zakonom o radu FBiH predviđeno donošenje posebnog zakona o mirnom rješavanju radnih sporova. Riječ je o izuzetno značajnom zakonu, s obzirom da su sudski postupci iz radnih odnosa često dugotrajni i skupi.

„Mirno rješavanje radnih sporova predstavlja pravni mehanizam za ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava iz radnog odnosa, kroz jednu vrstu socijalnog dijaloga potpomognutu od strane miritelja i arbitara. Ova vrsta rješavanja radnih sporova uvodi se radi unapređenja pristupa pravdi, kao jednog od osnovnih Ijudskih prava propisanih Evropskom konvencijom o zaštiti Ijudskih prava i osnovnih sloboda, kao i radi ekonomičnosti u smislu rasterećenja sudova, te s ciljem postizanja dogovora o sporu u znatno kraćem roku u odnosu na trajanje postupaka koji se vode pred sudovima, zbog čega je ovaj Zakon od velikog značaja za poslodavce i radnike“, za Business Magazine kaže Vesko Drljača, federalni ministar rada i socijalne politike.

Načelo dobrovoljnosti

Ovim Zakonom predviđeno je da se u postupku zasnovanom na načelima dobrovoljnosti, jednakosti, nepristrasnosti i nezavisnosti, uz stručnu pomoć miritelja i arbitara, u relativno kratkom roku, postigne dogovor u vezi sa predmetom individualnog ili kolektivnog radnog spora.

„Mirno rješavanje radnih sporova u skladu sa ovim Zakonom zasniva se na načelu dobrovoljnosti strana u sporu, na način da se rješavanje individualnog radnog spora povjerava mirovnom vijeću. Navedeno podrazumijeva da spor neće biti povjeren na rješavanje mirovnom vijeću ukoliko obje strane u sporu ne prihvate mirni način rješavanja spora u skladu sa Zakonom. Ovim Zakonom je također uređen sam postupak mirnog rješavanja radnih sporova, te propisane obaveze strana u sporu, članova mirovnog vijeća, kao i ministarstva nadležnog za rad“, pojašnjava Drljača.

Mirovno vijeće će se sastojati od tri člana: po jednog predstavnika strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu, kao i jednog predstavnika – miritelja kojeg sporazumno izaberu strane u sporu sa Liste koju u skladu sa ovim Zakonom utvrđuje federalni ministar rada i socijalne politike. Navedeno podrazumijeva da će se za svaki spor kojeg strane povjere na rješavanje mirovnom vijeću, formirati mirovno vijeće, s tim da je u zavisnosti od strana u sporu predvideno da će se mirovna vijeća formirati za teritoriju FBiH, odnosno za područja kantona.

Sporazum koji strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu postignu u postupku mirenja zaključuje se u pisanoj formi, obavezujući je za obje strane i ima snagu izvršne isprave. Sporazum se smatra zaključenim kada ga potpišu strane u sporu i mirovno vijeće koje je učestvovalo u postupku mirenja. U slučaju neuspjeha u mirenju, odnosno ako nakon isteka 15 dana od dana održavanja rasprave strane u sporu ne zaključe sporazum, miritelj mirenje proglašava neuspješnim i o tome informira strane i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Ukoliko strane u sporu ne riješe spor mirenjem, a prije nego se odluče na pokretanja sudskog postupka, mogu rješavanje istog povjeriti arbitražnom vijeću.

S obzirom na značaj i ulogu miritelja i arbitara Zakonom su predviđeni opći uvjeti koje kandidati za miritelje i arbitre moraju ispunjavati. Također su propisani i uvjeti za prestanak svojstva miritelja i arbitara. Izbor miritelja i arbitara vrši federalni ministar rada i socijalne politike nakon provedenog javnog poziva.

U skladu sa  načelom dobrovoljnosti je i pravilo da svaka strana snosi svoje troškove, osim troškova miritelja odnosno arbitra koje snosi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Rješenje u Zakonu  da strane nisu dužne snositi troškove miritelja, odnosno arbitra, moglo bi pozitivno uticati na broj mirenja, odnosno arbitraža u radnim sporovima.

Donošenjem Zakona značajno će se ubrzati postupci rješavanja radnopravnih sporova. Poznato je da sudski postupci, često traju i više godina, dok je rok za okončanje kompletne procedure pred mirovnim vijećem 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, a ukoliko se eventualno i pokrene postupak pred arbitražnim vijećem rok je najduže dodatnih 30 dana. Na taj način će najviše benefita imati privreda i sudstvo. Značajna je i socijalne komponenta, s obzirom da se kroz socijalni dijalog omogućava stranama u radnom sporu da, u relativno kratkom roku, uz podršku miritelja i arbitra postignu dogovor o predmetu radnog spora. Iako su prema odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH radni sporovi hitne prirode, i kao takvi predstavljaju prioritete u radu, takvi sporovi, nažalost, traju godinama što uzrokuje društveno nepovoljne odnose. Takvi sporovi se nepovoljno odražavaju na socijalni status i egzistenciju radnika, ali i na ekonomsku poziciju poslodavaca. Troškovi ovih sporova opterećuju radnike, te stoga i radnici i poslodavci imaju interes od sporazumnog rješavanja sporova.

„Usvajanje Zakona o mirnom rješavanju sporova je od interesa za sve socijalne partnere-i za radnike i za poslodavce, ali i za državu. Usvojeni Zakon radnicima i sindikatima omogućava brzo i efikasno rješavanje individualnih i kolektivnih radnih sporova te značajnu uštedu vremena i novca. I poslodavci trebaju biti zadovoljni, jer će im se osigurati forum koji će ubrzati procese odlučivanja te smanjiti nepotrebne troškove nastale kasnim sudskim utvrđivanjem da se radi o nepravilnom postupanju, što je vezano za naknade i zatezne kamate. Usvajanje ovog Zakona je od interesa i za državu, jer rasterećuje sudove od vođenja dugotrajnih i iscrpljujućih postupaka, otklanja negativne posljedice parničenja što utiče na ostvarenje socijalne pravde i opće stabilnosti društvenog uređenja. Praktični primjeri država sa razvijenim alternativnim načinima rješavanja sporova, uključujući i mirno rješavanje radnih sporova pokazuju da broj sporova koji se rješavaju na ovaj način može biti od 50 posto do skoro 90 posto. Mišljenja smo da će primjena Zakona donijeti značajne kvalitete u radnom zakonodavstvu i radnoj praksi“, za Business Magazine kaže Mersiha Jusić, sekretarka Udruženja poslodavaca FBiH.

Saglasnost socijalnih partnera

Ministar Drljača naglašava da je prije usvajanja Zakona provedena Javna rasprava u okviru koje su razmotrene sve primjedbe i sugestije svih zainteresiranih strana, a posebno socijalnih partnera, te je postignut visok stepen saglasnosti socijalnih partnera. Nacrt ovog zakona upućen je i Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritorij FBiH koje je nakon razmatranja istog, dalo pozitivno mišljenje.

Iz Saveza samostalnih sindikata BiH tvrde da je Zakon usvojen bez konsultacija s njima, te da od ovog Zakona ne očekuju puno.

SSS BiH ne može podržati niti jedno zakonsko rješenje koje je usvojeno bez konsultacija sa sindikatom, što je ovdje slučaj. Pitanje mirnog rješavanja radnih sporova je pitanje koje je otvoreno više od tri godine u okviru reformi radnog zakonodavstva. Praksa je pokazala, da je do sada svaka reforma radnog zakonodavstva, nažalost išla na štetu radnika. To se desilo i sa Zakonom o radu 2015. godine kada su kroz izvjesno vrijeme prestali važiti svi kolektivni ugovori. Tako od Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova ne očekujemo mnogo, pogotovo ako uzmemo u obzir da ovakva rješenja nisu urodila plodom u zemljama regiona koje već imaju zakon o mirnom rješavanju radnih sporova“, za Business Magazine kažu iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Kada su u pitanju prijedlozi SSS BiH, oni kako kažu nisu usvojeni, te da se tekst Zakona mogao popraviti kroz jačanje instituta mirnog rješavanja sporova.

„Mi i dalje smatramo da se kompletan postupak mirnog rješavanja treba okončati za maksimalno 15 dana, a ne za 30 odnosno 60 kako je sada predviđeno. SSS BiH je predlagao da se na općinskim sudovima formiraju posebni odjeli za radne sporove i to bi bilo efikasnije rješenje. U tom slučaju nam ne bi trebao Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova“, ističu iz SSS BiH.

Sa druge strane Jusić ističe da je iznenađena ovakvim stavom SSS BiH, potvrđujući izjavu ministra Drljače da je između socijalnih partnera i predstavnika Federalnog ministarstva rada i socijalne politike održano nekoliko sastanaka na kojem su usaglašavane odredbe Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova. Dodaje da je tekst Zakona rezultat kompromisa.

„Ne možemo reći da su sve primjedbe poslodavaca u potpunosti usvojene. Zakon je usaglašen sa socijalnim partnerima, a usaglašavanje na Ekonomsko socijalnom vijeću ne znači da primjedbe jednog socijalnog partnera budu potpuno usvojene, već su rješenja rezultat kompromisa na zadovoljstvo svih socijalnih partnera. Imajući u vidu da je Zakon usaglašen između socijalnih partnera i Vlade FBiH, te podržan od strane Ekonomsko socijalnog vijeća možemo reći da smo zadovoljni sa rješenjima u Zakonu“, ističe Jusić.

Iako je mogućnost mirnog rješavanja radnih sporova bila regulirana odredbama ranijeg Zakona o radu, kao i članovima od 150. i 155. novog Zakona o radu, za neke kompanije i radnike ovo je ipak nov pojam. Implementacija Zakona u praksi  svakako će zavisiti  od zainteresiranosti strana u sporu da isti povjere na rješavanje mirovnom vijeću.

Iz SSS BiH smatraju da ovakav način rješavanja radnih sporova neće biti od velike koristi za radnike.

„Nije realno očekivati da radnik kome je poslodavac uskratio neko pravo iz radnog odnosa isto pravo ostvari kroz mirno rješavanje spora, jer da je poslodavac imao namjeru udovoljiti radniku on bi to uradio bez mirnog rješavanja sporova. Pored toga svjedoci smo da danas postoje radnici koji imaju pravosnažne i izvšne sudske presude, a  koji ne mogu realizirati svoja potraživanja jer su preduzeća u stečaju ili likvidirana“, naglašavaju iz SSS BiH.

Jusić tvrdi da je usvajanje Zakona o mirnom rješavanju sporova jedan od značajnijih koraka u procesu izgradnje modernog radnog zakonodavstva FBiH započetog donošenjem novog Zakona o radu.

„Treba istaći da institut mirnog rješavanje radnih sporova predstavlja mehanizam za ostvarivanje prava iz radnog odnosa kroz specifičan oblik socijalnog dijaloga. Ovaj način rješavanja sporova treba afirmirati i podržati te u tom smislu, treba socijalne partnere, ali i širu javnost, upoznati sa njihovim prednostima“, dodaje Jusić.

Obavezno mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova

Kada su u pitanju kolektivni radni sporovi, Zakon propisuje da i ako strane nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, provodi se postupak mirenja. Razuman rok za okončanje postupka mirenja je 30 dana te nakon proteka istog, odnosno u slučaju neuspješnog mirenja strane u sporu mogu podnijeti tužbu nadležnom sudu, u rokovima koji teku od dana okončanja postupka mirenja.

„Navedene odredbe implicitno ukazuju na obaveznost provođenja postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima, što imajući u vidu opći društveni značaj tih radnih sporova predstavlja poželjnu aktivnost“, dodaje Jusić.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here