Nakon uspješnog otvaranja 2016. godine u New Yorku, na listi čekanja za posjetu Muzeju sladoleda bilo je 200.000 ljudi. Svi oni su željeli napraviti nekoliko privlačnih fotografija u svjetlucavom Muzeju u pastelnim bojama. U suštini, ne radi se o muzeju u njegovom arhaičnom smislu, već o lapršavom modernom prostoru ispunjenom fantastičnim eksponatima poput jednoroga od šećera. Sve miriše na voćne arome, a kraj bazena s bombonama moguće je isprobati jestive balone punjene helijem.
Problem je nastao kad je Maryellis Bunn, suosnivačica i CEO kompanije Figure8, matične kompanije Muzeja sladoleda, odlučila instalacije nadahnute sladoledom postaviti i na Zapadnoj obali, jer joj za takvo što niko nije želio unajmiti prostor.
“Kontaktirala sam svakog pojedinačnog posrednika od Tijuane do San Francisca i niko me nije shvatao ozbiljno. Govorili su mi da za mene i za sve te stvari oko ideje sa sladoledom nemaju ništa”, kaže Bunn.
Naposlijetku su Bunn i njena prijatljica Manish Vora, koja je u suvlasničkom odnosu u kompaniji, uspjele 2017. godine osigurati prostor u kvartu Los Angelesa. Stanari iz obližnjih kuća upozoravali su ih da je to područje grad duhova, te da ne budu previše optimistične u pogledu svoje poslovne zamisli.
“Govorili su nam da bi u ovom kvartu mogli poslovati veoma dobro tokom vikenda, ali da nas radnim danima niko neće posjećivati. Međutim, upravo suprotno, ljudi su posjećivali Muzej svaki dan”, prisjeća se Bunn.
Muzej sladoleda je tokom prvih osam mjeseci njegovog postojanja u Los Angelesu posjetilo nekoliko stotina hiljada ljudi, među kojima i glumica Gwyneth Paltrow, pjevačice Beyonce i Ketty Perry i influenserka Kim Kardashian. Svi su svoja iskustva u Muzeju podijelili na društvenim mrežama. Zainteresiranost za posjete Muzeju je brzo rasla i na ovoj lokaciji. Preprodavači ulaznica su nudili dvije ulaznice za subotnju posjetu koja inače košta 29 dolara, nudili za čak 250 dolara.
“Lokalni stanovnici Los Angelesa danas imaju drugačije mišljenje o Muzeju, a ponekad nam šalju i bukete cvijeća”, s osmjehom govori Bunn, koju upoređuju s Waltom Disneyem.
Njen cilj je bio kreirati mogućnost da ljudi dožive mistična iskustva u stvarnom svijetu, a u međuvremenu, Muzej sladoleda postao je raj za ljubitelje fotografija i Instagrama.
Ovaj neobični koncept generira i ozbiljne prihode. Od svog osnivanja, koncept Muzej sladoleda uprihodovao je 10 miliona dolara.
Snoviti prostor
Nakon što je 2016. godine napustila posao šefice projekta Inovacije magazina Time, Maryellis Bunn je danima izlazila u kafiće, posmatrala navike drugih ludi i pokušavala preurediti svoj život. Osjećala je da u mjestu u kojem je živjela, u Laguni u Kaliforniji, nema zabavnijih mjesta za izlazak od obližnjih barova i kafića.
“Jednostavno, osjećala sam da nema mjesta za mene”, kaže Bunn.
Ipak, obučena dizajnerica brzo je našla rješenje, proisteklo iz iskustva tokom obilazaka mnogobrojnih prodavnica sladoleda u New Yorku. Imala je 24 godine kada je osmislila koncept Muzeja sladoleda. Muzej sladoleda je dio plana kako da ispuni prostor koji je zbog moderne tehnologije ostao prazan i tu kreira fantastičan prostor za igru i zabavu koji će sjajno izgledati na fotografijama za Instagram.
“Sladoled volim više od svega na ovom svijetu”, kaže Bunn.
Za realizaciju ideje o Muzeju sladoleda potražila je pomoć prijateljice Manish Vore, koja je prethodno radila na Wall Streetu i u kompaniji za finansijska istraživanja Crespi & Hardt i koja joj je pomogla snove pretvoriti u stvarnost. Vora je imala mnogo poslovnih kontakata koji su doprinijeli realizaciji Bunnine ideje.
“Nisam toliko razmišljala o razvijanju biznisa koji je unosan i donosi velike prihode. Sve što sam željela je kreirati nešto novo u ovom svijetu, zabavno mjesto susreta koje bi oduševilo sve posjetitelje”, kaže Bunn.
Bunn i Vora su u tom cilju veoma brzo osnovale kompaniju Figure8 i sklopile ugovore sa kompanijama koje su bile spremne da potpomognu realizaciju ideje Muzeja sladoleda, poput aplikacije za upoznavanje Tinder i kartične kuće American Express.
Bunn je prostor Muzeja sladoleda zamišljala u pastelnim bojama, sa pop art ilustracijama sladoleda koji se topi, lampama u obliku korneta i predimenzioniranom ljuljačkom na kojoj posjetioci mogu uživati u omiljenom sladoledu. Zamisao je bila stvoriti modernu verziju snovite fabrike čokolade Willyja Wonke.
Vorin prijatelj Will McClelland ponudio je da prvi Muzej testno otvore u New Yorku, u napuštenoj zgradi u njegovom vlasništvu. Bunn je dizajnirala sve instalacije. Sa Vorom je radila svakodnevno i opremanje Muzeja trajalo je samo 18 dana.
“Sve ovo je zabava i ponovo se osjećam kao dijete. Svi vole sladoled. Ovo je divan način kako okupiti ljude koji su se udaljili u modernom svijetu”, kaže Bunn.
Čak 30.000 ulaznica za posjetu prvom Muzeju sladoleda u New Yorku po tadašnjoj cijeni od 12 do 18 dolara, rasprodate su za samo pet dana, zahvaljujući reklamama u novinama koje su događaj najavljivale kao pop-up izložbu.
“Bunnina kreativna vizija i Vorina sposobnost da u realizaciju te vizije uključi veliki broj ljudi je savršen spoj. Velika kreativna energije doslovno gura ovaj posao ka uspjehu”, rekao je McClelland o Muzeju.
Dijalog i susreti
Za tri godine koliko je prošlo od prvog predstavljanja koncepta Muzeja u New Yorku, kroz ovaj koncept je prošlo više od 1,6 miliona posjetitelja. Posjetitelji fotografije iz Muzeja dijele na društvenim mrežama, privlačeći na taj način nove koji žele napraviti još interesantnije fotografije.
Matična kompanija Figure8 potpisala je ugovore sa kompanijama Target i Sephora kako bi zajedno pokrenuli i proizvodnju odjeće i šminke u limitiranim serijama inspiriranim sladoledom. Također, Figure8 je u međuvremenu pokrenuo i vlastitu proizvodnju sladoleda kojeg plasira maloprodajni lanac Target. Ubrzo je Muzej otvoren na još jednoj lokaciji, u Los Angelesu, a u međuvremenu je odlučeno da glavna lokacija Muzeja bude San Francisco. Tu lokaciju svojevremeno je 1910. godine zauzimala banka, a potom dugo vremena modni magnat Emporio Armani. Ulaznice za otvaranje Muzeja u San Franciscu rasprodate su za 15 minuta. Potom je i Miami dobio svoj Muzej sladoleda.
Bunn svoje uposlenike zove i Roza armija (Pink Army) jer su obučeni u svijetlo rozi jeans.
Za dalje unapređenje i modernizaciju lokacija Bunn razmatra uvođenje pametnog softvera, budući da milenijalci sve više vremena provode umreženi u virtualnom svijetu.
“Nije internet kriv za zaluđenost milenijalaca da provode sate u virtuelnom svijetu. Jednostavno stvarni svijet im ne nudi dovoljno zanimljive alternative”, kaže Bunn.
S novom serijom investicija, Figure8 planira umnogome unaprijediti poslovanje i odgovoriti na zahtjeve potencijalnih partnera u ovoj kompaniji, koji vide njen potencijal mnogo veći od samog koncepta sa sladoledom.
Bunn za sebe kaže da je zacrtala plan i mapu puta za kompaniju do 2024. godine, koja podrazumijeva pokretanje drugih brendova kompanije Figure8, kao i mnogo ozbiljnije korporativne instalacije od Muzeja sladoleda. Ona je vizionarka. Međutim, kontretnije o tome za sada nije voljna govoriti.
Njen krajnji cilj jeste da ljudi počnu stvarati smislenije veze jedni sa drgima u stvarnom životu.
“Ostatak života želim provesti osmišljavajući načine kako izgraditi svijet koji podržava blizak i kreativan odnos ljudi. Razmišljam o tome kako je došlo do toga da smo privukli ljude da dođu u Muzej sladoleda kako bi napravili nekoliko fotografija u zanimljivom prostoru. To je divno, ali svrha Muzeja nije bila samo to, već poticanje interakcije i toliko nužnog dijaloga uživo u današnjem svijetu”, kaže Bunn.
Bunn je nedavno prikupila 200 miliona dolara kapitala za razvoj projekta Muzeja.
