Iako je dovršetak radova na izgradnji etiopske Velike renesansne brane (Grand Ethiopian Renaissance Dam – GERD) planiran još za 2017. godinu, do sada je realizirano oko 65 posto ovog projekta na kojem cjelodnevno radi više od 8.500 radnika, a dovršetak radova je prolongiran za 2020. godinu. U međuvremenu traju sastanci Trojnog komiteta sliva Nila, koji čine Egipat, Sudan i Etiopija, kako bi bila donesena odluka o narednim koracima izgradnje. Na posljednjem sastanku održanom sredinom septembra nije postignut dogovor o bitnim pojedinostima i tehničkim aspektima brane te o ključnom pitanju koliko će dugo Etiopljani puniti akumulaciono jezero. Etiopija odbija prijedlog Egipta da punjenje akumulacionog jezera ograniči na period od sedam godina, kako bi bio ublažen utjecaj brane na Egipat i sudanski dio vodnog sliva Nila, izvještava Egypt Independent. Naredni sastanak najavljen je za početak oktobra.
Jeftina struja
Rijeka Nil svojim tokom od 6.500 kilometara prolazi kroz čak 11 afričkih zemalja (Etiopija, Egipat, Sudan, Južni Sudan, Kongo, Kenija, Eritreja, Tanzanija, Ruanda, Burundi, Uganda). Ipak, najveći dio Nila pod kontrolom je Egipta, iako je ova zemlja posljednja u nizu, odnosno nalazi se na kraju donjeg toka što je čini izuzetno osjetljivom na sve što se dešava u gornjem toku rijeke Nil.
Nil nastaje spajanjem dvije rijeke, Plavog i Bijelog Nila kod Kartuma, glavnog grada Sudana. Plavi Nil, koji izvire u etiopskom jezeru Sana, zaslužan je za oko 85 posto vode koja Nilom dolazi u Egipat. Kada je 2011. godine u Kairu trajalo Arapsko proljeće, što je zaokupilo egipatsku elitu, elektroenergetska kompanija EEPCO iz Etiopije, zemlje kroz koju prolazi Plavi Nil, počela je sprovoditi svoj dugo sanjani san i graditi na ovoj rijeci, nedaleko od granice sa Sudanom, Veliku renesansnu branu. Njena hidrocentrala moći će davati šest gigavata električne energije što odgovara snazi pet nuklearnih elektrana. Podiže se iznad bazaltnog stijenja i trebala bi biti najveća brana od valjanog betona na svijetu, volumena čak 10,2 miliona metara kubnih. Njenom bi izgradnjom trebalo nastati jezero volumena 70 kilometara kubnih, a očekivana proizvodnja iznosi 15 teravata po satu električne energije godišnje, saopćio je američki portal Renewable Energy World. Očekivani troškovi projekta iznose 4,8 milijardi dolara, piše Ethiopian News.
Etiopska vlada samostalno finansira izgradnju brane, a takva odluka donijeta je kako bi bilo spriječeno da strane zemlje pod pritiskom Egipta povuku svoju potporu. Ipak, turbine i pripadajuću električnu opremu koje koštaju oko 1,8 milijardi dolara navodno finansiraju kineske banke, piše The Economist.
Razmjere projekta mogu biti ključni zamajac budućeg razvoja Etiopije. Izgradnjom brane trenutačna proizvodnja električne energije bila bi udvostručena te bi bili stvoreni uslovi da do nje dođu desetine miliona ljudi koji je trenutno nemaju. Etiopija je s 90 miliona stanovnika druga najnapučenija zemlja kontinenta (poslije Nigerije) i njena potreba za energijom je ogromna. Svijeće, generatori i strpljenje – mnogi Etiopljani dobro su pripremljeni za česte nestanke struje u Addis Ababi. Uz to, populacija rapidno raste, što vodi u sve veće siromaštvo. Prema izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda, nominalni GDP per capita u Etiopiji iznosi 951 dolar. Ipak, posvećenost etiopske vlade cilju izgradnje brane je takva da vlada aktivno ohrabruje sve zaposlene u javnom sektoru da tokom godine odvoje najmanje jednu mjesečnu plaću za kupovinu obveznica velike brane.
„Etiopija je jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu i posljednju deceniju održava prosječni privredni rast od devet posto. BDP Etiopije desetostruko je povećan u posljednjih 25 godina, siromaštvo je prepolovljeno, a obrazovanje značajno unaprijedilo“, rekao je premijer Etiopije Abiy Ahmed Ali u januaru ove godine u Davosu, prenio je The New Times.
Ipak, etiopska privreda prošle godine pokazala je znakove usporavanja. Vlada je potvrdila da je rast pao na 9,7 s prethodno prognoziranih 11 posto, za što je djelomično kriva odluka Etiopije da izgradnju brane finansira kroz domaća sredstva i izdavanje obveznica.
“Mislim da će brana prouzročiti mnogo promjena u regiji i ma koliko iznosila njena konačna cijena, Vlada se nada da će, zarad veće dobrobiti na kraju, izdržati sve finansijske obaveze”, kaže ekonomist Costantinos Costantinos, prenijela je Al Jazeera.
Izgradnjom Velike renesansne brane Etiopija će umnogome smanjiti ovisnost o uvozu sirove nafte, ojačati privredu i ne samo to – oko 2.000 megavata moglo bi se izvoziti u susjedne zemlje, među njima i Egipat. Prvi ugovori već su potpisani, piše Deutsche Welle.
Inače, jedan od bitnih faktora za privlačenje direktnih stranih ulaganja u ovu zemlju jesu niske cijene električne energije. Kapacitet etiopske proizvodnje struje u posljednja dva desetljeća narastao je sa 180 na 4.500 megavata električne energije, ali i potencijal za proizvodnju 45.000 megavata energije iz hidroelektrana, 10.000 megavata iz geotermalnih izvora i 1,3 miliona megavata iz energije vjetra, prenosi The New Times.
Završetak Velike renesansne brane i značajno povećanje kapaciteta stvara pretpostavku da će troškovi električne energije u Etiopiji ostati najniži i/ili značajno pasti, što otvara nove perspektive za ovu zemlju.
Uz to, vlada u Addis Ababi smatra da će od izgradnje brane koristi imati mnogi, a ne samo Etiopija.
“Imamo prijatelje u Egiptu i braću u Sudanu, kao što ih imamo diljem regije i svijeta. Smatramo da taj projekt pripada svima na svijetu. Stvar je u tome što smo ga samo izgradili ovdje”, izjavio je projektant Simegnew Bekele, prenijela je Al Jazeera.
Poljoprivredne aktivnosti
Brana bi u etiopske ruke stavila kontrolu vode koja ide prema Egiptu, zemlji čija je populacija od 90 miliona također među najvećim u Africi, dok čak 97 posto Egipćana živi uz rijeku. Uz to, za razliku od drugih zemalja koje se nalaze na slivu Nila, Egipat nema dostupne alternativne izvore vode.
Zemlja se od početka protivila izgradnji brane, a jedan od razloga odnosi se na punjenje ogromnog akumulacionog jezera. Iako bi trebalo biti među prvih deset u svijetu po zapremini, akumulacija na etiopskoj brani bila bi recimo dvostruko manja od one na Asuanskoj brani u Egiptu. Kako bi napunila jezero, Etiopija će jedno vrijeme morati ograničavati protok vode kroz branu. Od dužine tog perioda direktno zavisi kolike će posljedice pretrpjeti egipatski zemljoradnici u donjem toku Nila. Očekivano, etiopski proračuni predviđaju da se punjenje akumulacije uopće neće osjetiti u Egiptu, ali egipatski proračuni, ipak, izazivaju strah da se to može desiti. Iako je današnja tehnologija dovoljno razvijena pa ne znači nužno da bi brana ugrozila dotok Nila u Egipat, strah je opravdan.
“Ako bi Etiopljani iz nekog razloga željeli smanjiti količinu vode koja ide u Egipat, onda bi to bio ogroman problem”, kaže profesor Aly El Bahrawy sa Univerziteta u Kairu.
Naime, naplovljene obale Nila veoma su pogodne za poljoprivredne aktivnosti. Svi poljoprivredni projekti u Egiptu isplanirani su i odvijaju se u skladu sa udjelom od 55,5 milijardi kubika vode koji su Egiptu pripale prema međusobnom sporazumu iz 1929. godine. Naime, još tada Egipat i Sudan dijele 84 milijarde kubika vode, od čega Sudanu pripada 18 milijardi.
„Egipatski udio od 55,5 milijardi kubika nikada nije bio dovoljan da pokrije potrošnju. Egipat je konstantno pozajmljivao iz sudanskog udjela”, navodi egipatski stručnjak za vodu Dija el Kusi.
Prema nekim procjenama, brana bi mogla smanjiti udio dostupne vode Egiptu za oko devet do 12 milijardi kubika, što bi, pak, usporilo poljoprivredne aktivnosti na milion od osam miliona hektara poljoprivrednog zemljišta kojima raspolaže ova zemlja. Posljedično, to bi utjecalo na rast deficita u egipatskoj trgovinskoj bilansi. Zemlja i sada uvozi oko 60 posto hrane. Stopa nezaposlenosti u Egiptu iznosi 7,5 posto, a ovakav scenario negativno bi se odrazio na prilike za zaposlenje u poljoprivrednom sektoru koji sada zapošljava blizu 6,5 miliona radnika, navedeno je u studiji International Journal of Economics, Commerce and Research (IJECR).
Također, iako je malo vjerovatno, smanjenje pritoka vode može dovesti do pada u proizvodnji energije koju proizvodi Asuanska brana, a koja osigurava 10 do 12 posto ukupne energije proizvedene u Egiptu. Kako se izgradnja brane bliži kraju, tako se trilateralni sastanci vlada Egipta, Etiopije i Sudana intenziviraju, a sve strane se usputno nadaju kako će u sljedećim godinama biti obilnih kiša pa da nijedna strana neće imati većih problema.
