Martin Lorentzon rođen je 1969. godine u švedskom selu Åsenhöga, ali je odrastao u gradu Boråsu. Još u osnovnoj školi, Lorentzon je svojim drugovima iz razreda govorio da će prodati kutiju šibica svakom živućem Kinezu i na taj način postati milijarder, što je anegdota koju rado ispriča medijima. Lorentzonu je u djetinjstvu dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) koji je kasnije uticao na njegove sposobnosti učenja i rada. Naime, osim što je istovremeno pohađao Tehnološki univerzitet Chalmers u Geteborgu, gdje je studirao ekonomiju, a kasnije i magistrirao građevinarstvo, pohađao je i studij na Poslovnoj školi, a danas je poznat po tome da može raditi više dana bez prestanka i bez ijednog sata sna, kao i da vježba dvaput dnevno, od toga jednom u ponoć, te se bavi čitavim nizom sportova, među kojima su i skvoš, trčanje, stoni tenis i biciklizam.
Lorentzon je karijeru započeo u kompaniji Telia i uskoro postao dobar prijatelj sa svojim šefom, što ga je dovelo do selidbe u San Francisco gdje je počeo raditi za kompaniju AltaVista. U Silicijskoj dolini upoznao je najbolje preduzetnike iz svijeta interneta i uskoro pronašao novi posao u investicijskoj firmi Cell Ventures. S kolegom iz Cell Venturesa Felixom Hagnöm, Lorentzon je osnovao Netstrategy koja je uskoro preimenovana u Tradedoubler i postala jedna od vodećih evropskih marketinških kompanija. Početkom milenija, Tradedoubler se okitila brojnim nagradama za poslovne rezultate, a Lorentzon je ovaj uspjeh iskoristio kao adut za pregovore s investitorima, vrativši se u Švedsku nakon deset godina izbivanja. U martu 2006. godine, Tradedoubler je kupio servis za reklamiranje Advertigo kojeg je osnovao mladi Daniel Ek, a sudbinski susret Lorentzona i Eka uskoro se pretvorio u pravo prijateljstvo.
U vrijeme kad je Lorentzon već bio tinejdžer, Daniel Ek je tek rođen, 1983. godine u Štokholmu. Još od najranijeg djetinjstva, Ek je gajio ljubav prema tehnologiji, zahvaljujući svom očuhu koji je radio u području informacijskih tehnologija. Ek je stoga s lakoćom savladavao osnove programiranja dok je još bio u osnovnoj školi te je kao četrnaestogodišnjak kreirao web stranice na školskim časovima informatike. Prodavao ih je po povoljnoj cijeni, a angažirao je i svoje prijatelje da mu pomažu. Tinejdžer je tako zarađivao 15.000 dolara mjesečno, a zarađeni novac većinom je trošio na videoigrice. Nešto kasnije počeo je investirati i u hosting web stranica, što mu je donosilo još i veći profit. Vrlo samouvjeren, već kao šesnaestogodišnjak pokušao se zaposliti u Googleu, ali su mu poručili da najprije završi fakultet.
Bilo je sasvim logično za Eka da upiše tehnološku gimnaziju u Sundbybergu, a potom i Kraljevski tehnološki institut, ali je studij napustio već na prvoj godini da bi se posvetio svojim poslovnim poduhvatima koji su mu donosili sve više novca i zahtijevali sve bolju organizaciju obaveza. Već kao osamnaestogodišnjak, Ek je zarađivao 50.000 dolara mjesečno i rukovodio timom od 25 ljudi, a njegovi roditelji napokon su počeli primjećivati da su Danielova primanja neobično velika – nakon što je kući počeo donositi sve veće i veće televizore. Nakon što je radio za nekoliko kompanija među kojima su aukcijska kuća Tradera koju je kasnije kupio eBay, te Stardoll, Ek je osnovao Advertigo, kompaniju za online oglašavanje, a nakon što je Advertigo prodao TradeDoubleru, kratko je radio i za μTorrent.
Osnivanje kompanije Spotify
U trenutku kad je upoznao Martina Lorentzona, Daniel Ek je bio dvadesettrogodišnjak koji je posjedovao Ferrari i luksuzni stan u Štokholmu te imao slobodan ulaz u svaki VIP klub u Švedskoj, ali nije bio sretan. Okružen ljudima koje je većinom zanimao njegov novac osjećao se usamljenim te je uskoro shvatio da pati od depresije. A budući da mu tehnologija nije uspjela pomoći da se domogne sreće, okrenuo se svojoj drugoj cjeloživotnoj strasti, muzici. Naime, odrastajući uz baku koja je bila operska pjevačica i djeda koji je bio jazz pijanista, Ek je već kao petogodišnjak na dar dobio prvu gitaru te u osnovnoj školi naučio svirati gitaru, bubnjeve, klavir i harmoniku. Istovremeno, Lorentzon je također prolazio kroz težak period u životu: u godini dana otkako se uselio u novi stan, kupio je samo madrac i stolicu u Ikei.
Tragajući za nečim što će im dati osjećaj smisla, Lorentzon i Ek došli su do toga da trebaju osnovati novu kompaniju zajedničkim naporima, a najlogičnije im se činilo da posegnu za svojim strastima i iskustvima: za muzikom i tehnologijom, uz korištenje znanja prikupljenih u područjima oglašavanja i informacijskih tehnologija. U to vrijeme, ideja na kojoj je rođen Spotify činila se potpuno suludom: dati mogućnost ljudima da slušaju milione pjesama besplatno, da dijele svoju omiljenu muziku s prijateljima, a pritom zarađivati od reklama i korisnicima naplaćivati samo premium usluge. Inovativna ideja osigurala im je novac od investitora, te su se 2006. godine posvetili razvoju Spotifya, a servis koji danas poznaje cijeli svijet zvanično je zaživio početkom oktobra 2008. Premda je na početku bilježio gubitke, brzi rast broja korisnika obećavao je svijetlu budućnost.
Dvije godine nakon osnivanja, Spotify je imao oko 10 miliona korisnika od čega su 2,5 miliona činili pretplatnici na premium uslugu, a 2012. dosegao je 20 miliona korisnika i pet miliona njih koji plaćaju. Danas se Spotify može pohvaliti sa 217 miliona korisnika od kojih 100 miliona plaćaju uslugu. Svojim korisnicima, Spotify nudi pristup više od 40 miliona pjesama i podcasta, a po ovom mnoštvu podataka mogu pretraživati koristeći različite parametre, ali i uređivati i dijeliti svoje playliste. Lorentzonov i Ekov servis danas je dostupan u većini Evrope, u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i Novom Zelandu, te dijelovima Afrike i Azije. Za razliku od drugih koji izvođačima plaćaju fiksnu cijenu po prodatoj pjesmi ili albumu, Spotify plaća tantijeme na osnovu procenta koji streaming neke pjesme čini u ukupnom streamingu.
Premda oko 70 posto prihoda distribuira vlasnicima autorskih prava, do muzičara stigne tek manji dio tog novca te se Spotify u svojih desetak godina postojanja kao vodeći streaming servis često nalazio na meti oštrih kritika. Među onima koji su ga kritikovali su i Taylor Swift i Thom Yorke, koji su isticali da servis ne plaća fer cijene muzičarima. U pokušaju pregovora o novim licencama, prije ponude dionica na berzi, Spotify je 2017. najavio da će muzičari u određenom periodu moći učiniti svoje albume ekskluzivnim za pretplatnike, ukoliko pripadaju agencijama Universal Music Group ili Merlin Network. Lorentzon i Ek namjeravali su ponuditi dionice na berzi već 2017. ali su taj potez na kraju napravili u aprilu 2018, odlučivši se ne na ponudu novih dionica, već direktnu ponudu postojećih kako bi investitori ostvarili bolju zaradu.
Važnost raznovrsnog obrazovanja
Zahvaljujući ponudi dionica kompanije na berzi, Martin Lorentzon i Daniel Ek dospjeli su na Forbesovu listu milijardera. Američki medij Lorentzonov imetak procjenjuje na 3,1 milijardu dolara, budući da posjeduje 12 posto dionica, a Ekov na 2,3 milijarde dolara, na osnovu devet posto dionica koje drži u svojim rukama. Nakon što je prvih godina na mjestu izvršnog direktora u kompaniji sjedio Lorentzon, ta je pozicija 2013. godine prešla u ruke Daniela Eka, kojeg je američki medij Billboard četiri godine kasnije proglasio najmoćnijom osobom u muzičkoj industriji. I danas najbolji prijatelji, Ek i Lorentzon, koji su pri prvom susretu otkrili da su obojica veliki ljubitelji gangsterskih filmova, jednom godišnje se nađu samo s jednim ciljem: da zajedno odgledaju sva tri dijela Kuma za jednu noć.
Dvojac je u Švedskoj inače poznat i po otvorenom pismu švedskoj vladi koje su 2016. godine objavili na blogerskoj platformi Medium, prijeteći da će, ukoliko određene promjene u švedskim zakonima koje bi olakšale kupovinu stanova, smanjile poreska opterećenja i uvele izmjene u školski sistem ne budu uvedene, biti primorani iseliti iz Švedske. Premda tvrde da poštuju vrijednosti švedske socijalne demokratije, Lorentzon i Ek zalažu se za ekonomski liberalizam i kritikuju visoke poreze u Švedskoj, kao i nemogućnost zapošljavanja matematičara i programera iz Rusije i Ukrajine usljed komplikovanih procesa dobijanja radne dozvole, te tvrde da vlada ne obraća dovoljno pažnje na male firme i startupe, namjerno stvara krizu stanovanja u Štokholmu kako bi održavala visoke cijene nekretnina, komplikuje proces prikupljanja kapitala.
Poznat po velikoj vjeri koju ima u obrazovanje, Martin Lorentzon ne samo da je u svojim zrelim godinama pohađao ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Štokholmu i istovremeno išao na časove retorike, već u skladu s tim koristi svoja pojavljivanja u javnosti da bi propovijedao važnost raznovrsnosti obrazovanja i pozivao na veću zastupljenost matematike i informatike u školskim kurikulumima. Posljednjih godina, kao član inicijative koju je pokrenuo švedski princ Daniel, posjećuje srednje škole i univerzitete u Švedskoj kako bi inspirirao mlade da se uključe u preduzetništvo, te ih ubjeđuje da ne trebaju slijediti primjere Marka Zuckerberga i njegovog kolege Daniela Eka koji su napustili studij, objašnjavajući im da su jako male šanse da će bez završenog studija pokrenuti uspješnu kompaniju te da su takvi slučajevi prave iznimke.
