Prvi utisak često može biti potpuno pogrešan. Najveći razlog zašto se to dešava jeste taj što utisak ne zavisi samo od onoga ko je predmet percepcije, već i od onoga ko vrši tu percepciju. Ako u šest od deset situacija napravimo dobru procjenu, sjećat ćemo se tih uspješnih šest, ali ne i one promašene četiri procjene. Dakle, najpre imamo pristrasnost percepcije i samim tim pamćenja. Tu dolazimo do dileme šta je uopće prvi utisak – da je neko dobar, pošten ili da nije, da je hladan u komunikaciji, da djeluje pouzdano. Upitno je šta su uopće kriterijumi i koliko je zapravo kompleksan prvi utisak. Neko može svoj prvi utisak proglasiti neuspješnim jer utisak nije prošao kroz, recimo, šest postavljenih kriterijuma, a neko će zadovoljiti jedan kriterijum i proglasiti svoj sud tačnim.
Kao posmatrači, u svoj utisak donosimo i sopstvena očekivanja, stavove, mišljenja, prethodna iskustva i tome slično. Oni utječu na utisak koji formiramo o nekome i često je teško ili nemoguće odvojiti naša sopstvena tumačenja od objektivnih karakteristika. U psihologiji postoji izraz intersubjektivna saglasnost, baš da bi se izbjegle ovakve zamke. Ona podrazumijeva da se više različitih ljudi mora usaglasiti u svojim procjenama da bi se procjena smatrala valjanom.
Činjenica je i to da pri stvaranju prvog utiska mi vršimo generalizaciju, a generalizacije su uvijek do određene mjere netačne. Recimo, komuniciramo sa jednom osobom iz neke firme, a potom na osnovu te jedne osobe, odnosno utiska o njoj, formiramo utisak o cijeloj firmi. To može, a i ne mora da bude opravdano. O tome je, u kontekstu eksterne komunikacije, važno voditi računa.
Kada se nađemo u situaciji da neko o nama formira utisak, vjerovanje da je taj utisak prvi i samim tim, najvažniji, može nam zapravo odmoći da se „prikažemo u pravom svjetlu”. Ako znamo da imamo samo tu jednu šansu da zablistamo, onda ćemo je doživljavati kao sudbonosnu i samim tim bit ćemo pod većim pritiskom da ostavimo pozitivan utisak, što zapravo može voditi sasvim suprotnom ishodu.
Samo utisak
Prvi utisak nije strašni sud, koji donosi presude koje se više nikada neće moći revidirati. Upravo zato što od mnogih faktora zavisi kakav će taj utisak biti, činjenica je da nad njim uopće nemamo toliku kontrolu koliku bismo voljeli imati. Ako znamo da formiranje tog utiska zavisi od obje strane u procesu komunikacije, onda je jasno da je prostor za potencijalne pogrešne i neutemeljene zaključke veliki.
Ideja da smo opremljeni nekim misterioznim čulom koje nam pomaže da procjenjujemo ljude je privlačna, ali je isto tako i jednim dijelom potpuno pogrešna. Istina je da nam intuicija može pomoći u mnogim situacijama, ali intuicija nije nikakva paranormalna pojava. Ona je produkt takozvanog implicitnog učenja, koje uključuje nesvjesno prikupljanje i obradu informacija koje su prikupila naša čula. Kada se javi produkt obrade tih informacija, mi imamo neki zaključak za koji nismo sigurni odakle nam (jer su se prikupljanje i obrada informacija odvijali nesvjesno i samim tim se ne možemo sjetiti samog procesa), pa smo skloni da povjerujemo da je on nastao posredstvom neke više sile i da je taj zaključak tačan. Ne radi se ni o kakvoj višoj sili, već o fantastičnoj mašini kakva je ljudski mozak.
Imajući sve ovo u vidu, lako dolazimo do zaključka da mi sami ne možemo u potpunosti imati kontrolu nad tim kakav prvi utisak ćemo ostaviti. To i dalje ne znači da ne treba da o tome vodimo računa, već znači da moramo računati na nekoliko nepoznatih u toj jednačini: od onoga ko vrši procjenu, preko konteksta pa sve do onoga što drugima o sebi prezentiramo, a toga nismo svjesni.
Korice knjige
Ne postoji nikakva garancija da ćemo ostaviti dobar prvi utisak. Isto tako, ne postoji ni garancija da će naši utisci o drugima biti tačni. U tome nam pomažu ranija iskustva i znanja, ali na svijetu vjerovatno ne postoji osoba koju prvi utisak nije prevario. Zato je važno znati da prvi utisak nije smak svijeta i da čak i ako ne zablistate, to ne znači da je sve palo u vodu. Posebno ako znamo da i naši zaključci o tome kakav smo utisak ostavili mogu biti subjektivni, to jest pogrešni.
Zato, opustite se. Griješit ćete i bivat ćete ponekad pogrešno procijenjeni, ma koliko se trudili. Nemate punu kontrolu nad tim kako će vas drugi doživljavati i nikada je nećete imati. Neće je imati niko od nas. Vjerujte svom prvom utisku taman onoliko koliko vjerujete sadržaju jedne knjige na osnovu njenih korica.
