Njemačka privreda jedan je od najvažnijih investitora u BiH i nalazi se na samom vrhu najvažnijih trgovinskih partnera naše zemlje. Oko 200 društava sa njemačkim kapitalom posluje u BiH. Bilateralni trgovinski volumen iznosi 1,7 milijardi eura. Naime, naša zemlja je sa stanovišta njemačkih investitora atraktivna lokacija za investiranje. BiH je povezana sa EU preko svoje najduže granice sa Republikom Hrvatskom što omogućava direktnu trgovinu, a tu je i Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA) sa još šest država zapadnog Balkana. Troškovi rada relativno su niski u poređenju sa drugim zemljama u centralnoj i jugoistočnoj Evropi.
S obzirom na to da je porezna reforma u BiH još uvijek u toku te da je od planiranih akata usvojen samo novi Zakon o porezu na dobit koji nije povećao poreznu stopu, BiH i dalje ima dosta niže porezne stope u odnosu na ostale evropske zemlje. Pojedine industrijske grane (metalna, drvna i tekstilna industrija) u BiH su dobro razvijene i imaju dugu tradiciju te komparativnu konkurentsku prednost. Put ka Evropskoj uniji samo je još jedan od razloga zbog kojih se investitori odlučuju za BiH.
Pa, ipak, simptomatično je da pojedini strani privrednici u BiH smatraju da jači privredni razvoj ovdje dolazi ne od nas samih, nego od potreba evropskog tržišta. Naime, u vremenu kada u Njemačkoj nedostaje više od milion stručne radne snage, Nijemci su prisiljeni dio proizvodnje seliti negdje drugo. Mala i srednja preduzeća sele iz Turske zbog negativne političke situacije u ovoj zemlji (kako to vidi Zapad).Također, firme iz Kine sele sve više u bliža područja zbog toga što Kina nije više tako konkuretna jer je povećana cijena radne snage. Efekte takvih ekonomskih kretanja osjećamo i mi u BiH jer nam se otvara veća mogućnost za dobijanje ugovora i poslova iz tih stranih zemalja. Pa, ipak, predstavnici društava sa stranim kapitalom u BiH te ugovore jednostavno ne mogu tek tako uzimati.
Odraditi ugovore
Na problematiku emigracije kvalifikovane radne snage iz naše zemlje stavljen je poseban akcent u istraživanju o trenutnoj privrednoj situaciji i investicijskoj klimi u BiH, a koje je kao i prethodnih godina, Predstavništvo njemačke privrede u Bosni i Hercegovini (AHK BiH) u proljeće ove godine sprovelo među članovima 81 njemačko-bosanskohercegovačkog privrednog udruženja Wirtschaftsverein BiH i drugim stranim investitorima u BiH s ciljem detektovanja njihovog zadovoljstva u BiH. U saradnji sa kompanijom Deloitte BiH ovogodišnje istraživanje dopunjeno je Face2Face intervjuima sa direktorima značajnih njemačkih kompanija u BiH (dm, TehPro, Mann +Hummel, gs-tmt, ProCredit Bank i drugih), a rezultati istraživanja objavljeni su u zajedničkoj publikaciji pod naslovom Investicije u BiH.
Kod pitanja u kojoj mjeri bh. obrazovni sistem može pokriti potrebe vlastitog preduzeća za stručnom radnom snagom, samo 27 posto ispitanika smatra da bh. obrazovni sistem može pokriti potrebe za stručnom radnom snagom u dovoljnoj mjeri. Međutim, 73 posto ispitanika smatra da lokalni obrazovni sistem nedovoljno ili samo djelimično može zadovoljiti njihove potrebe za radnom snagom. Iz ovoga možemo zaključiti da su neophodne ciljane reforme obrazovnog sistema, ali da one moraju uslijediti što prije, kako bi se spriječio odlazak još većeg broja ljudi, a naročito mladih. Uzmemo li u obzir migracije stanovništva iz BiH, za očekivati je da će ovaj problem u budućnosti poprimiti šire razmjere.
“Moramo razjasniti da privrednici u BiH ne dobivaju poslove iz Njemačke što su veoma dobri, već zato što u Njemačkoj nedostaje oko milion stručnih radnika. S druge strane, odliv radne snage iz BiH je nešto na šta ja ne mogu uticati i to me veoma plaši”, rekla je Snježana Kopruner, predsjednica Udruženja Wirtschaftsverein BiH i direktorica kompanije gs-tmt iz Travnika prilikom nedavnog predstavljanja ovog privrednog istraživanja.
Kompanija gs-tmt u BiH dobija ugovore koji ne mogu biti realizirani u Njemačkoj i to joj na jedan način pomaže da se brže razvija.
“Ove godine imali smo porast više od 30 posto u ugovorima. Firme s kojima radimo traže nam ugovore za naredne tri godine, znajući da ni narednih godina neće biti puno bolja situacija s radnom snagom. S druge strane, Njemačka 1. januara donosi zakon kojim će biti olakšan dolazak radnicima iz ne-EU zemalja i očekujemo veliki odliv radne snage iz BiH, koji će se na nas odraziti prilično negativno, jer mi onda te ugovore nećemo moći potpisati budući da ne znamo ko će nam te ugovore moći odraditi”, dodala je Kopruner komentirajući kako privrednu situaciju u BiH doživljava kao privrednica.
Kompanija gs-tmt, koja proizvodi dijelove za različite mašine, zavarene konstrukcije sa mehaničkom obradom koje isporučuju vodećim firmama strojogradnje u Njemačkoj, upošljava više od 300 ljudi, a u 2018. godini poslovala je izvrsno i izvoz je iznosio više od 28 miliona KM, što je za 30 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Ipak, iako su uspjeli povećati prihode, u ovoj kompaniji nema porasta dobiti, koji je vezan za troškove rada.
“Mi poslodavci uglavnom se sami borimo sa problematikom nedostatka stručne radne snage. Da nismo sami otvorili učionice sa po 10 učenika koje smo primali, ne bi mogli realizirati ugovore koji smo imali. Ono što izostaje jeste cjelokupna reforma obrazovanja, jer projekti iz oblasti reforme obrazovanja koji su uspješno realizirani u pojedinim kantonima su i dalje samo projekti, te kad se završe mi smo i dalje vezani za standardno školstvo. Ne postoji nikakav odziv od strane politike da dođe do neke reforme obrazovanja”, rekla je Kopruner.
Naime, problem s nedostatkom stručnog radnog kadra u ovoj kompaniji riješen je pravljenjem učionica za obrazovanje u samoj kompaniji, odnosno sistemom dualnog obrazovanja. To, ipak, predstavlja trošak za kompaniju.
“Mi se kao poslodavci moramo sami organizirati i rješavati ovaj problem. Ne možemo bez stručnih ljudi koji će raditi u našim firmama. Međutim, emigracije stanovništva su svakodnevna pojava u svijetu i na odliv stanovništva iz BiH mi nemamo puno utjecaja. Ipak, moguće ih je malo smanjiti i država je ta koja treba reagirati i poslati signal građanima da ostanu u BiH”, rekla je Kopruner.
Barometar raspoloženja
Državu, pak, ne dotiče mnogo da zadrži svoje mlade stručne ljude, niti da kreira povoljniji privredni ambijent.
“U gs-tmt je prošle i ove godine više od 100 ljudi došlo u firmu, a samo njih 50 je ostalo. Fluktuacija je velika, a kod velike fluktuacije neminovno imate prazan hod”, rekla je Kopruner.
Pored pozitivnih događaja u prethodnoj godini, poput novog Zakona o radu koji je donio jasna zakonska rješenja, liberalizacije tržišta električne energije što je donijelo uštede za kompanije u energetskom sektoru ili dostavljanja Upitnika Evropske komisije za pripremu mišljenja o zahtjevu za članstvo u EU, ispitanici u istraživanju su osim iseljavanja iz BiH koje povećava fluktuaciju zaposlenih u društvima u BiH, kao negativne događaje naveli i novi Zakon o porezu na dobit koji je ukinuo poreske olakšice za izvozno orijentirana društva te neusvajanje Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima.
“Postoje zemlje u okruženju gdje je i nešto je bolja privredna situacija i isto tako jeftina radna snaga. Te zemlje su prilično konkurentne, u Srbiji investitorima daju povlastice i tako smo imali priliku vidjeti da su neki ugovori iz BiH otišli tamo”, rekla je Kopruner.
Osvrćući se na argumente da BiH i dalje ima dosta niže porezne stope u odnosu na ostale evropske zemlje, Kopruner je istakla da to nije dovoljno.
“Ako je dovoljan argument da su porezne stope u BiH niže pa zašto su onda strane investicije još uvijek tako male?! Porezne stope u Austriji su veće, ali treba uporediti i naše uslove poslovanja. To su skroz drugi nivoi i uvijek treba imati na umu šta za određene stope doprinosa dobijete u Austriji, a šta ovdje. Imate drugačiju socijalnu i pravnu državu. U Njemačkoj svi rado plaćaju porez jer znaju zašto ga plaćaju, a ovdje mi baš nismo ni sigurni u koju svrhu ga plaćamo”, rekla je Kopruner.
Osim velikog nezadovoljstva kada je u pitanju loša privredna politika/klima i politička nestabilnost, posebno je poražavajuće što čak 13,5 posto ispitanih kompanija u provedenom istraživanju smatra da će se povećati troškovi za plaće u tekućoj godini, što je najlošiji rezultat od kada se istraživanje sprovodi.
“Za povećanje plaća nema puno prostora. Postoji više od 3.000 parafiskalnih nameta”, rekla je Kopruner.
Naime, izlaz iz vrzinog kola u kojem se nalaze strani investitori suočeni s nedostatkom stručne radne snage i odlazeće radne snage koja je u potrazi za kvalitetnijim životom u evropskim zemljama, u svakom slučaju je i u povećanju plaća.
“Treba sve napraviti da radnicima obezbijedite život koji je kvalitetan. Prosječan građanin treba imati veću plaću. Kada su Kinezima povećali carine na njihove proizvode, oni su povećali kupovnu moć vlastitog stanovništva i time su povećali proizvodnju, a treći kvartal 2018. godine donio je rast privrede od 6,5 posto, što bih voljela da mi ikada dostignemo. Mi se borimo da dostignemo tri posto. Također, brine me što država stalno daje poticaje neakumulativnim djelatnostima, kao tekstilna i kožna i obućarska industrija, a tu se uglavnom plaćaju doprinosi koji su na trećinu od prosječne plaće. Radnike u niskoakumulativnim djelatnostima obučite veoma brzo. Mislim da treba raditi na poslovima koji su stručniji i koje treba više platiti jer se na tim poslovima može bolje i živjeti”, zaključila je Kopruner.