Među ljudima postoje različite ličnosti, koje u komunikaciju i odnos unose svoja uvjerenja, vrijednosti, želje, ciljeve i tome slično. Ponekad će upravo elementi koje drugi donose za nas biti nešto što nam nije poznato ili sa čime nam nije udobno. Naprimjer, za nekoga je najnormalnije da vam ne javi da će kasniti na sastanak, dok bi za drugu osobu ista situacija mogla predstavljati izvor velikog stresa. Komunikacija i rad sa „teškim” ljudima sa sobom donose svoje izazove. Ne samo da su mogući, već je takvu saradnju moguće učiniti konstruktivnom i kvalitetnom. Za to će vam biti potrebno nekoliko ključnih sastojaka, a u nastavku vam donosimo tri savjeta koja će vam koristiti u takvim okolnostima:
- Fokusirajte se na ponašanje, a ne na ličnost
Ljudi koje nazivamo „teškim” najčešće imaju karakterističan stil komunikacije, koji provocira druge ljude na (emocionalno) reagiranje. Naprimjer, imate saradnika koji stalno probija rokove, a kad ga pitate šta se dešava, on pronađe odlične izgovore i tako svaki put. Takvo ponašanje će sasvim sigurno da vas iznervira pa ćete u jednom trenutku možda krenuti u agresivnu komunikaciju sa takvom osobom, koja će biti zasićena sa „Ti si nepouzdan/ljenjivac/…!”. To je upravo zamka koju treba izbjeći – baviti se procjenama i ocjenama ličnosti druge osobe, zato što takvo bavljenje nije konstruktivno; time što nekoga proglasite ljenjivcem niste mu pomogli ni na koji način, već ste dio njegove ličnosti proglasili manjkavim. Takvo postupanje sugerira nepostojanje prostora za promjenu. I zaista, ljudi se ne menjaju zato što mi to želimo, tako da, umjesto bavljenja ličnošću, pametnije je fokusirati se na ponašanje i voditi računa da se komunikacija odvija u tom okviru. To će izgledati tako što ćemo nekoj osobi reći ne da je lijena, bezobrazna, da stalno kasni, negoduje ili ne namrgođena, već ćemo se fokusirati na konkretne situacije i ponašanja: „Juče si mi rekao da ćeš mi danas poslati procjenu. Šta se dešava?”, „Preko telefona sam imala utisak da nismo dovoljno diskutovali o toj-i-toj temi?” i slično. Uvijek se vratite na konkretnu situaciju, posebno ako zaustite kako je neko ovakav i onakav; zaustavite se i fokus vratite na ponašanje i na efekat tog ponašanja na okruženje te osobe, tim i/ili vas.
- Naoružajte se strpljenjem i tolerancijom
Niko nije rekao da će izlaženje na kraj sa „teškim” ljudima biti jednostavno i lako. Ako jeste, imate pogrešnu informaciju. Bit će vam potrebno mnogo strpljenja, takta i tolerancije, a ništa od toga nije neizvodivo. Pitanje je samo da li je vrijedno, to jest da li želite da investirate svoje vrijeme i energiju u odnose koji vam ne donose ništa dobro (bilo da pričamo o zaposlenima, saradnicima, partnerima, klijentima…). Da li je vrijedno znat ćete po tome da li u taj odnos više ulažete nego što dobijate nazad. Jedna jednostavna tehnika za to da neku drugu osobu sagledamo u novom, pozitivnijem svijetlu (i posljedično, počnemo prema njoj da gajimo odnos sa nešto više razumijevanja, ili makar strpljenja) jeste da probamo da se prisjetimo nekoliko njenih pozitivnih osobina ili postupaka. Ovdje je „dozvoljen” fokus i na ličnost i na ponašanje, pošto je cilj da tu osobu sagledamo kao višedimenzionalnu, a ne samo kao jednu crtu ili modus operandi koji nas nervira ili nam smeta. Ako vam se čini da je za neke ljude ovo nemoguće postići – nije. Naprimjer, Hitler je volio pse. I ja volim pse. Eto, imamo nešto zajedničko. Zvuči zastrašujuće, ali primjer je ekstreman i vjerovatno sasvim odgovarajući da shvatite suštinu ove tehnike.
- Računajte na male pomake
Drugim riječima: ukrotite svoja nerealna očekivanja. Kad odlučimo da ostanemo u odnosu sa „teškim” ljudima, možemo biti skloni da vjerujemo da će se oni promijeniti. To najčešće biva podstaknuto time što smo u komunikaciji sa njima doživjeli mali pomak pa vidimo da postoji prostor za korekciju ponašanja. Iako je tačno da prostor može postojati, isto tako mi možemo, iz silne želje da se to desi, očekivati da će od sada sve biti sjajno. Ponekad je sve što će nam preostati u odnosu sa nekim da ga/je prihvatimo takvim kakav jeste. To i dalje ne znači da će ta osobina prestati da nam smeta i da smo sa tim zauvijek završili; to samo znači da biramo da ostanemo u odnosu sa tom osobom i kad je teško. Ono što će svakome ko se „nosi sa teškim ljudima” – a u nekom trenutku svi se mi i nosimo, ali i bivamo teški drugima – biti potrebno to je fleksibilnost, odnosno sposobnost da uvidi širu sliku, da se ne vodi za trenutnim porivima i emocijama te da ima na umu zašto radi ono što mu/joj je ponekad mrsko ili teško, ali što je upravo u široj perspektivi jedina ispravna stvar.
