Sektor voća i povrća jedan je od onih u kojima bosanskohercegovačka razmjena sa svijetom raste iz godine u godinu, uz konstantno smanjenje vanjskotrgovinskog deficita. U 2017. izvoz voća i povrća iz Bosne i Hercegovine dostigao je vrijednost od 214 miliona KM, uz godišnji rast od 24 posto ili 41 milion KM. Iako je uvoz lani rastao dvostruko sporije, za 11 posto ili 34 miliona KM, on i dalje prevladava u vanjskotrgovinskoj razmjeni naše zemlje voćem i povrćem, a izvoz ga pokriva sa još uvijek skromnih 62 posto.
Tijana Muhamedagić, sekretar Asocijacije za prehrambenu industriju pri Vanjskotrgovinskoj komori (VTK) BiH, međutim, smatra da je taj statistički segment prilično varljiv ako se u obzir uzme struktura uvoznog voća i povrća.
Banane kvare dojam
“Kada govorimo o uvozu voća i povrća moramo spomenuti da je dominantan uvoz tropskog voća, za čiju proizvodnju u BiH ne postoje klimatski uslovi i tu se zapravo stvara najveći debalans. Banane i citrusi u ukupnom uvozu učestvuju sa 47 posto, odnosno sa više od 160 miliona KM.
U Bosnu i Hercegovinu smo u 2017. godini uvezli voća, povrća i njihovih prerađevina u vijednosti od 346 miliona KM, a izvezli 214 miliona KM, što znači da, ukoliko iz analize izostavimo tropsko voće, zapravo bilježimo suficit“, objašnjava Muhamedagić.
Analiza vanjskotrgovinske razmjene za sektor voća i povrća od 2013. do kraja 2017. godine, koju je VTK uradila uz podršku Projekta razvoja tržišne poljoprivrede II (USAID/Sweden FARMA II), međutim, pokazuje i da je paleta proizvoda na kojima se bazira bh. izvoz u ovoj oblasti izuzetno skromna i praktično se svodi na smrznute maline, svježe kruške, jabuke i šljive te kornišone, na koje se odnosi oko 64 posto vrijednosti našeg ukupnog izvoza. Iz Analize je također vidljivo da gotovo isključivo izvozimo neprerađeno voće i povrće, a vrlo malo prerađevina, odnosno finalnih proizvoda. Na pitanje da li je s tim u vezi veći problem manjak domaćih prerađevina ili nizak nivo njihovog kvaliteta, Muhamedagić pojašnjava da je problem, ipak, nešto dublje prirode.
“Nekoliko razloga utiče na ovakvo stanje, ali ponajviše činjenica da zbog malog domaćeg tržišta ni proizvođači ni prerađivači nisu u stanju razviti ekonomiju obima da bi sa niskim cijenama bili konkurentni na svjetskom tržištu.
Situacija se postepeno popravlja i pojedini međunarodni projekti, kao što je USAID/Sweden FARMA II, idu sa targetiranim pozivima za grant sredstva usmjerena na povećanje stepena prerade u sektoru voća i povrća. Ovakve aktivnosti sigurno treba nastaviti i u budućnosti kako bi se što bolje iskoristili resursi s kojima raspolažemo“, konstatira Muhamedagić.
Ono što već pri površnom uvidu u Analizu upada u oči, jeste činjenica da su na vrhu bh. izvoznih voćnih i povrtnih kultura jabuke (devet posto) i kruške (11 posto), koje su istovremeno i u TOP 10 uvoznih artikala (jabuke šest posto, kruške pet posto). Tu nelogičnost, posebno u kontekstu činjenice da se navedeni proizvodi mahom izvoze u Rusiju, koja je nadavno uvela i zabranu uvoza jabuka iz BiH zbog sumnji o njihovom stvarnom porijeklu, koje poprilično dobivaju na osnovanosti podacima o bh. uvozu i izvozu te vrste voća, Muhamedagić tumači na sljedeći način:
“Kada je riječ o izvozu voća i povrća na tržište Ruske Federacije, možemo potvrditi da je on od 2013. godine porasto sa 1,2 na 47,4 miliona KM. U spomenutom izvozu izdvajaju se jabuke i kruške kao dvije ključne kulture i u 2017. godini izvezeno ih je u vrijednosti većoj od 40 miliona KM.
Zvanični podaci Agencije za statistiku BiH o proizvodnji dokazuju da je u našoj zemlji proizvedeno 52,3 hiljade tona jabuka i 15,3 hiljade tona krušaka. S obzirom na to da se na tržište Rusije izvozi tek 14,4 hiljade tona jabuka i 10,4 tona krušaka, jasno je kako smo izvozili jabuke bh. porijekla i kako imamo dovoljne količine vlastite proizvodnje. Kako su nedavno domaći proizvođači izgubili EU tržište, na koje su plasirali svoje prozvode u malim pakovanjima, uz visoki kvalitet, a koje je sada preplavljeno voćem iz Poljske, svoje zamjensko tržište našli su u Rusiji.
Istovremeno, zbog male kupovne moći, naše tržište uvezlo je ogromne količine jeftinog voća, što je uticalo na navedene rezultate“.
Govoreći o mogućim posljedicama spomenute ruske zabrane uvoza iz BiH, odnosno o tome koliko će se ona direktno, a posebno indirektno – širenjem skeptičnosti prema porijeklu i kvalitetu bh. voća i povrća, negativo odraziti na vanjskotrgovinski bilans BiH u ovoj oblasti, Muhamedagić konstatira da će zastoj izvoza u Rusku Federaciju sigurno donijeti negativna izvozna kretanja tokom ove godine, ali i izražava nadu da će nadležne domaće institucije koje rade na rješavanju tog problema, uskoro uspjeti izdejstvovati ukidanje te blokade.
“Što se tiče ugleda bh. voća i povrća, on je dobar i naši proizvodi su traženiji u odnosu na neke druge zemlje u regionu.
Ovo nije prvi put da se nekoj zemlji dešavaju propusti ove prirode – napominjem da je Srbija u prošloj godini zabilježila čak dvije opomene. Nažalost, u svakom sistemu postoje pojedinci koji pokušavaju da funkcioniraju van njega. Međutim, naglašavam da se ipak radi o pojedinačnom slučaju, a da u BiH rade i djeluju respektabilni proizvođači koji kvalitetom svojih proizvoda dokazuju da Bosna i Hercegovina ne treba nositi negativan imidž“, potcrtava pritom Muhamedagić.
Nelojalna konkurencija
Kada je, pak, riječ o u Analizi akcentiranom nekontroliranom uvozu voća i povrća sumnjivog kvaliteta, Muhamedagić se slaže da je donošenja Pravilnika o tržišnim standardima za voće i povrće imperativ radi zaštite domaćih proizvođača od nelojalne strane konkurencije, ali i radi zaštite zdravlja potrošača.
“Usvajanje Pravilnika je zaista ključno za kontrolu uvoza i stavljanje voća i povrća na tržište, jer ako roba prelazi našu granicu po nevjerovatno niskim cijenama, morali bismo pažljivo ispitati kvalitet takvih proizvoda. Njegova načela štite i prozvođače i potrošače. Nažalost, trgovina nije uvijek fer igra te će uvijek biti nelojalne konkurencije, ali uređena legislativa u ovoj oblasti bi je sa sigurnošću umanjila“, zaključuje Muhamedagić.
