U BiH postoji veliki interes industrijskog sektora za zelenu ekonomiju, pogotovo kada je riječ o energetskoj i resursnoj efikasnosti. Da bi došlo do njenog razvoja ključno je strateško opredjeljenje države, ističe Sanjin Avdić, rukovoditelj Sektora za energiju i okoliš u UNDP.
Piše Elvedina Džakmić-Klempić
Razvoj zelene ekonomije je politički i društveno-ekonomski imperativ u svim razvijenim zemljama. Prema definiciji UNEP-a (United Nations Environment Programme) zelena ekonomija je ona koja rezultira “poboljšanom ljudskom dobrobiti i društvenom jednakošću, uz značajno smanjenje rizika za okoliš i ekološke degradacije“.
U zelenu ekonomiju ubrajaju se: ekološka poljoprivreda, razvoj zelene tehnologije, područja recikliranja ili upravljanja otpadom, vodne privrede i upravljanja vodom, zelene arhitekture i dizajn te njima srodne djelatnosti.
Energetska efikasnost
Zbog turbulencija u okolišu, naučnici u zelenoj ekonomiji vide jedini put društvenog razvoja. Ona je velika prilika i za Bosnu i Hercegovinu, gdje na projektima iz oblasti zelene ekonomije rade, uglavnom, međunarodne organizacije. Jedna od njih je i UNDP, koji je još 2013. godine započeo projekt Zeleni ekonomski razvoj. O ovom projektu i mogućnostima za razvoj zelene ekonomije u BiH za Business magazine govorio je Sanjin Avdić, rukovoditelj Sektora za energiju i okoliš u UNDP-u.
„Cilj projekta Zeleni ekonomski razvoj je institucionalizacija aktivnosti upravljanja energijom unutar zgrada javnog sektora u Bosni i Hercegovini te kreiranje takozvanih “zelenih“ radnih mjesta.
Ključni donator i partneri projekta su Švedska razvojna agencija SIDA, zatim Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS i Fond za zaštitu okoliša FBiH. Korisnik projekta je sektor javnog zgradarstva te je koordinacija s ministarstvima prostornog uređenja u FBiH, RS i kantonima u FBiH izražena. Za to imamo odličan primjer Hrvatska bolnica u Novoj Biloj, gdje je kroz mjere povećanja energetske efikasnosti prve godine osigurana ušteda na osnovu koje je urađena reparatura CT-a. Ova bolnica prešla je na sistem grijanja peletom i zamijenjena joj je stolarija. U drugoj godini od istih sredstava kupljena je medicinska oprema. Dobar primjer imamo i u Bosanskoj Krupi, gdje je obdanište zahvaljujući uštedama putem mjera energetske efikasnosti u roku od godinu proširilo kapacitete. Nekada su mogli primiti 60, a sad 100 djece. U drugoj godini s istim mjerama su uštedili dovoljno za investiranje u logopedsku opremu i rad s djecom s poteškoćama u razvoju. Moram napomenuti da energetsku efikasnost ne treba posmatrati samo s finansijske strane. Uštede jesu važne, ali je veoma važan i taj segment zapošljavanja nove radne snage te društveni efekti i benefiti koji su višestruki“, kaže Avdić.
Korisnici sredstava
U sklopu ovog projekta u FBiH UNDP je u saradnji s Union bankom razvio revolving fond za energetsku efikasnost, koji osigurava održivo finansiranje sektora energetske efikasnosti, za šta u državnom budžetu nema dovoljno sredstava.
„Sredstva iz ovog fonda može koristiti pet grupa korisnika: sektor javnog zgradarstva, privatni korisnici, industrija, sektor snabdijevanja toplotnom energijom i uslužni sektor u smislu javne rasvjete. Isto to planiramo sprovesti u RS tokom ove godine“, kaže Avdić.
U planu je, također, organiziranje treninga o energetskoj i resursnoj efikasnosti za mala i srednja preduzeća, u saradnji s entitetskim privrednim komorama. Kolika je zainteresiranost bh. privrednika za ovakve projekte i zelenu ekonomiju uopće?
„Razvijene zemlje lako pričaju o zelenoj ekonomiji, jer iza njih stoji razvijena privreda, naučna istraživanja i tehnologija. U nerazvijenim i zemljama u razvoju teško je, ali ne i nemoguće uspostaviti zelenu ekonomiju. Zašto je to tako? Zelena ekonomija je skupa, jer zahtijeva razvijenu privredu, nove tehnologije i zakonsku regulativa.
Ono što je pozitivno u kontekstu BiH jeste da imamo veliki interes industrijskog sektora za zelenu ekonomiju, pogotovo kada je riječ o energetskoj i resursnoj efikasnosti. Da bi došlo do njenog razvoja ključno je strateško opredjeljenje države. Ona bi trebala stvoriti uvjete u kojima će finansijsko tržište ponuditi finansijske mehanizme s kamatnom stopom nižom od tržišne kamatne stope, koji će začetnicima zelene ekonomije u BiH omogućiti da obezbijede svoje investicije. Dakle, država treba ići u smjeru da jača svoj privatni sektor. Samim tim, povećat će se broj zaposlenih, budžet će biti veći, država će ispoštovati međunarodne obaveze, jer želi u klub koji se zove Evropska unija. Sve predispozicije za to su tu, trebamo ih iskoristiti, zaposliti domaću radnu snagu i građevinsku operativu u BiH, ojačati i unaprijediti produktivnost privatnog industrijskog sektora“, ističe Avdić.
Zelena ekonomija i EU
Evropska komisija zelenu ekonomiju posmatra kao ključnu tačku svojih politika zapošljavanja, uz prognoze da će do 2020. godine u zelenoj ekonomiji biti stvoreno 20 miliona poslova. Strategija Evropa 2020. prijelaz na zelenu ekonomiju vidi jednim od ključnih strukturnih transformacija kako bi se postigao pametan, inkluzivan i održiv razvoj.
Planovi za BiH do 2025.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić prošle godine je, tokom susreta s predsjednikom Generalne skupštine UN Mogensom Liketoftom u New Yorku, izjavio kako Bosna i Hercegovina već provodi Strategiju prilagođavanja klimatskim promjenama i niskokarbonskog razvoja, s ciljem da do 2025. godine postane održiva i napredna “zelena ekonomija”.
Finansijski mehanizam EBRD
Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) planira pokrenuti finansijski mehanizam za zelenu ekonomiju na zapadnom Balkanu koji će sa 85 miliona eura finansirati projekte energetske efikasnosti i male investicije u oblasti obnovljivih izvora energije u stambenim objektima. EBRD navodi da će finansijski mehanizam biti u formi kreditnih linija koje će biti realizirane preko finansijskih posrednika u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji.
Kreditne linije bi trebale podstaknuti investicije u projekte energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. One će biti na raspolaganju građanima koji žive u stanovima ili obiteljskim kućama, kao i grupama, udruženjima stanara i kompanijama koje upravljaju zgradama.
