Oko gotovo svakog rođendana, godišnjice ili značajnijeg datuma zapitamo se gdje smo bili u isto vrijeme prije godinu dana ili više. Nije drugačije ni kad se dočekuje Nova godina ili proslavlja godišnica kompanije. I zaista, gdje smo bili tada ili možda bolje da pitamo kakvi smo bili?
Prije 15-ak ili više godina, došle su nam velike kompanije, buktala je borba klijenata za pozicije na tržištu, a mi smo im pomagali – aktivno učestovali u njihovim bitkama. Smišljali smo nove i maštovite načine da ih promoviramo, predstavimo kao bolje i najbolje. TV nam je pomagao, jer je formula bila jednostavna: „Svi gledaju TV“. Reklame su se emitovale, a placali smo koliko su bile u programu. I svi smo bili puni ideja, elana, ali i uspjeha.
Kako je vrijeme odmicalo, shvatili smo ili priznali da to nije dovoljno, da nas ne gledaju baš svi, bar ne onoliko pažljivo koliko je nama trebalo. Odlučili smo biti pametniji i početi plaćati gledaoce, a ne sekunde. Borili smo se s medijima, objašnjavali klijentima i dobili bitku. Klijenti su bili zadovoljni, a mi i iz agencija i sretni i ponosni.
TV stanice su te koje nisu bile baš najsretnije, jer više nije bilo dovoljno da reklame dugo traju, trebao bi ih neko i gledati. Neki su se odlučili privući gledaoce kvalitetnijim programima, ali ta financijska jednačina nije funkcionisala.
Radije bismo da su uložili u programske sadržaje, ali smo „otimajući se“ međusobno za klijente ipak fokusirali na ostvarenje deflacije na TV stanicama. Mediji su se (opravdano ili ne) odlučili boriti s našim deflacijama i uveli nam nova pravila. Pristali su da plaćamo gledaoca, ali isti gledalaoc je skuplji ako nas vidi u večernjem terminu nego ujutro uz kafu ili ako gleda seriju nego a ne dokumentarni program… I ne možemo se buniti, jer tu su bitku dobili kako bi sebe očuvali.
Vratimo se na pitanje gdje smo i kakvi smo sada. Napredovali jesmo, u ravni smo s razvijenim i naprednim tržištima, pariramo svjetskim velesilama. Klijenti su prihvatili naše ideje, ali da li smo drugačiji u odnosu na vrijeme kad smo bili „mali i nerazvijeni“. I dalje smo tu zbog klijenata, no sada su na cijeni matetematičari, koji će naći najefikasniju računicu, a u drugi plan su „pali“ kreativci i vizionari, koji bi nas trebali voditi dalje.
Napredak smo postigli, ali smo čini se nesto u putu i zanemarili. Ponekad se čini da nismo više agencije, klijenti i mediji puni entuzijazma i volje da svi napredujemo, već vječiti borci s vjetrenjačama . Umorni od stalne borbe, ne čudi sve češća rečenica u marketinškim krugovima „kako je nekada bilo jednostavno“. I jeste bilo sve jednostavnije, to moramo priznati. No, ne možemo se ni vraćati nazad, jer obećali smo napredak i klijentima i sebi. Napredovati moramo i dalje, ali sada bismo trebali biti iskusniji, pametniji i mudriji, pa se sjetiti i izvornih motiva našeg postojanja iz tih starih vremena.
Klijenti žele kupce ili korisnike, agencije im žele pomoći, a mediji privući gledaoce. Formula uspjeha je jednostavna samo kad bi shvatili da se se sve može postići ako budemo zajedno radili. Ugledamo se na razvijena svjetska tržišta i to je sasvim OK, ali ne funkcioniše ako kombinujemo sa starim balkanskim receptom po kojem je ključ za uspjeh „podmetanje nogu“ ili „zavrtanje ruku“, jer nas on koči, baca u krizu (pa nismo ni primjetili da je recesija davno prošla) i nostalgičnu sjetu za starim vremenima.
Mi smo puhnuli svijeće na rođendanskoj torti, u nadi da će se želja stvarno ostvariti, i poželjeli bolje sutra svima nama (klijentima, agencijama i medijima), da svi dobiju što žele što u konačnici čini zajedničku sreću, jer to je jedini pravi put do uspjeha.Tako bi moglo biti opet jednostavno kao nekad.
Piše: Mirela Čamo, Direct Media Bosna i Hercegovina
