Sudija te tuži, sudija te (pre)registruje

Zar posao sudova ne bi trebao biti da sude i presuđuju, a neko drugi bi morao obavljati poslove vezane za registracije, preregistracije, doregistracije i sve što uz to ide, a odnosi se na poslovne subjekte?

126

Proteklih dana, dragi moji, redovno sam pohodila prostorije Općinskog suda u Sarajevu. I redovno se dešavalo da dok čekam da se neko pojavi na šalteru Registara (ili kako se to već zove), neko nazove, a ja zamolim da se čujemo kada završim sa Sudom. Nešto kasnije, svi koji su me zvali dok sam bila u Sudu, redovno su me pitali „Ko vas je to tužio?“ ili „Koga ste to tužili?“ Jer posao suda je da sudi, je li tako?

E, pa nije… U Sudu sam bila radi promjene adrese sjedišta firme. U dva navrata… Prethodno smo uredno nazvali broj koji je na web  stranici Općinskog suda u Sarajevu naznačen kao broj za informacije. Tražili smo informacije o tome koje tačno dokumente trebamo priložiti kako bismo pokrenuli postupak promjene adrese firme. (Ne)ljubazna službenica nam je odbrusila da je sudija (nije navela ime i prezime) zabranio da se takve informacije „daju“ telefonom. (Mali prilog brojnim razlozima zbog kojih ozbiljne investitore možemo samo sanjati.)

Onda e-mailom poslali molbu da nam se dostavi spisak potrebne dokumentacije. Dobili smo odgovor da pozovemo na broj (koji smo prethodno već zvali i dobili informaciju da „te informacije ne daju telefonom“)

Pa smo to u narednom mailu i napisali… Brzo smo dobili odgovor „Članom 39. Zakona o registraciji poslovnih subjekata je sve propisano“. U članu 39. stav  Zakona o registraciji poslovnih subjekata koji se primjenjuje (prema onome što piše u Zakonu) od 1.9.2019. godine je navedeno da „Uz prijavu za upis u registar promjene sjedišta subjekta upisa prilaže se odluka o promjeni sjedišta subjekta upisa“.

Postupimo u skladu sa Zakonom, ali ne lezi vraže… Treba dostaviti i Odluku o promjeni Statuta firme, ispuniti oglas, donijeti dva primjerka prijave i naravno, neizbježnu sudsku taksu od pet KM. Na naše pitanje zašto na web stranici suda nema spiska dokumenata koje treba dostaviti za ove svrhe, službenik Registrata sliježe ramenima i lakonski odgovara da to nije njihov posao.

Ne znam koliko puta smo pisali o bespućima i nelogičnostima birokratije sa kojima se susreću svi koji rade, privređuju, zarađuju, isplaćuju plaće za svoje uposlenike, plaćaju doprinose (iz kojih se plaćaju, je li, te iste birokrate). Bojim se da se za proteklih dvadesetak godina u ovom segmentu malo šta promijenilo nabolje. Naprotiv…

Već smo napisali da je posao sudova da sude i presuđuju, a valjda bi neko drugi mogao obavljati poslove vezane za registracije, preregistracije, doregistracije i sve što uz to ide, a odnosi se na poslovne subjekte. FIA, privredne komore ili neka treća institucija. I tamo bi nam, vjerovatno, uvijek nedostajao onaj „jedan papir“, ali barem sudije ne bi popunjavale vrijeme između suđenja u brakorazvodnoj parnici i za kafansku tuču, izmjenama jedne rečenice u dokumentima kompanija. O digitalizaciji procesa, elektronskim prijavama izmjena u dokumentima firme, još uvijek je, izgleda, (pre)rano govoriti… Važno je da mi na mjesečnoj bazi imamo konferencije o digitalizaciji. Da se malo priča i troše budžetske i sponzorske pare. A, za implementaciju, koga briga???

Ovako, sudija te tuži, sudija te (pre)registruje?!?!

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here