STRUKA NE BI PRIJEDLOG ZAKONA O ŠUMAMA STAVILA NA PANJ

Obaveza šumske struke jeste održavanje stabilnosti i biodiverziteta šumskih zajednica, trajnosti prinosa i rasta kvaliteta tih prinosa i ona kroz tu prizmu sagledava utvrđeni Prijedlog zakona o šumama FBiH, pazeći da vlast pitanje održivog upravljanja i gospodarenja šumama i najbolje rješenje za šume ne podredi interesnim skupinama.

743

Nakon tromjesečne javne rasprave o usvojenom tekstu Nacrta zakona o šumama FBiH, Vlada Federacije BiH utvrdila je dugoočekivani Prijedlog ovog zakona, koji je sa ugrađenim primjedbama trebao poboljšati rješenja u tekstu zakona, usaglasiti sugestije i zahtjeve svih zainteresiranih strana te stvoriti ključne pretpostavke za unapređenje stanja u sektoru šumarstva. Pa, ipak, pitanje je da li je napokon na vidiku usvajanje Zakona o šumama FBiH,  čije bi odredbe bile svojevrsna poluga za rješavanje problema nagomilanih zbog višegodišnjeg pravnog vakuuma u ovom sektoru.

Struka smatra da tekst Prijedloga nije utemeljen na dobro osmišljenoj i kvalitetnoj strategiji koja bi šume i šumska zemljišta prvenstveno zaštitila kao prirodno dobro od općeg interesa koje treba da uživa  posebnu brigu i zaštitu FBiH, kantona i jedinica lokalne samouprave.

Dok se već osam godina ne zna ko gospodari, a posebno ko uzima i troši prihode jednog od najvećih resursa jer je Zakon o šumama FBiH proglašen neustavnim još u novembru 2009. godine, u međuvremenu se nude samo rješenja koja svi napadaju pa se čini da vlasti nisu sposobne sačiniti i predstaviti neko kvalitetno konzistentno rješenje u koje bi bile ugrađene različite primjedbe. Jedna od ključnih primjedbi struke ostala je bez odjeka, a ona se tiče finansiranja održivog gospodarenja, bez kojeg ne možemo govoriti ni o obezbjeđenju opstojnosti, ni o iskorištenju šumskih potencijala.

Kako ulažemo?

„Usvoji li se ovaj Prijedlog zakona o šumama FBiH, ne znam kako ćemo iskoristititi potencijale. Država ne želi ništa da uloži i izdvoji za unapređenje stanja šuma te se u tu svrhu faktički namiču samo sredstva od preduzeća šumarstva. Radi se o velikim izdvajanjima koja šumska privredna društva kao korisnici treba da plaćaju lokalnoj zajednici, kantonu, FBiH na ime korištenja šume i šumskih zemljišta. Upitno je šta je sa budžetom FBiH i kome šumari uplaćuju PDV kada rade promet drveta, odnosno da li država nešto od toga može uložiti, vratiti da svojim investicijama i učini neki jači napredak“ , rekao je u razgovoru za Business magazine Ahmet Lojo, profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Udruženja inženjera i tehničara šumarstva FBiH, ističući da čitav proces do utvrđivanja Prijedloga zakona o šumama FBiH nije dobro vođen.

asno je da su kreatori prijedloga mislili da će stanje šuma biti popravljeno nametanjem strogoće i ozbiljnosti u gospodarenju šumama u pogledu preduzeća šumarstva, dok kantonalne i federalne uprave, poluge države kao vlasnika, gotovo da nemaju apsolutno nikakvu odgovornost za gospodarenje šumom.

„Naknada za korištenje šuma u vlasništvu države određuje se u iznosu od 10 posto od prihoda ostvarenog prodajom šumskih drvnih sortimenata, računajući cijenu drveta na panju. To bi otprilike značilo pet posto od ukupnog prihoda šumskog privrednog društva, ali nije precizno riješeno na koji način će se utvrđivati cijena drveta na panju, mada je rečeno da će federalni ministrar donijeti pravilnik u tu svrhu. Također, puno opterećenje šumara za naknade na namjenske račune Kantona i FBiH, a radi finansiranja izrade i nadzora nad  izradom šumsko- privrednih osnova za šume u vlasništvu države je 1,7 odsto od ukupnog prihoda“, Lojo za Business magazine sumira spornu problematiku zbog koje su preduzeća šumarstva zabrinuta kako će moći sastaviti kraj s krajem s obzirom na prihode i rashode. Međutim, uz Prijedlog nisu dobili i pravilnik kojim bi bila utvrđena cijena drveta na panju, već im postepeno pokušavaju ozakoniti i nametnuti i nove obaveze.

Teret finansiranja čuvarske službe, lugara, koje je sektor šumarstva i tražio zbog bolje efikasnosti pa je planirano da oni ponovo budu vraćeni u preduzeća šumarstva – na njih će i pasti. Tako će šumska preduzeća, uz ranije pomenute namete u pogledu izdvajanja, morati povećati i svoje direktne troškove, koji će prema Lojinom mišljenju u tom smislu biti veći 10 do 15 posto.

Ničija šuma

Najveća primjedba šumara jeste da preduzeća šumarstva treba da imaju najviše jednog radnika na 700 metara kubnih planiranog obima sječa u narednih pet godina, a nakon pet godina jednog radnika na 1.000 metara kubnih planiranog obima sječe, pa bi prema toj spornoj odredbi preduzeća došla u situaciju da moraju otpustiti višak radnika.

„Ova sporna odredba koja se odnosi na broj radnika koji rade u preduzećima šumarstva, nije materija koju bi uopće trebao tretirati Zakon o šumama“, rekao je Lojo.

Mehanizmi kontrole koji trebaju štititi šumu prema novom Prijedlogu, samo još jednom oslikavaju da država ne želi da ima nikakvu odgovornost za državne šume. Ti mehanizmi su, prema mišljenju struke, slabi. Naime, 30 posto svih šuma u BiH i FBiH danas su privatne šume, a nije ponuđeno nikako kvalitetno rješenje za čuvanje privatnih šuma – tu ne postoji odgovornost kantonalnih niti federalnih upravnih tijela.

Dok država, po mišljenju struke, treba da štiti i privatnu, a ne samo državnu šumu – sva odgovornost prebačena je na korisnike šuma da rješavaju određene stvari te je šumarska služba ta na kojoj je odgovornost da štiti i privatnu i državnu šumu – bez obzira da li su oni to u mogućnosti ili nisu.

IZVORBusiness Magazine/Maja Hadžić
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here