Diskriminacija u oblasti rada regulirana je kao nezakonita stupanjem na snagu Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine 2009. godine čime je stvoren sveobuhvatan okvir građanskih i upravnih propisa za zaštitu od diskriminacije. Zabranjena je neposredna i posredna diskriminacija osoba koje traže zaposlenje, kao i zaposlenih s obzirom na rasu, boju kože, jezik, religiju, etničku pripadnost, nacionalno ili socijalno porijeklo, vezu sa nacionalnom manjinom, političkim ili bilo kojim drugim uvjerenjem, imovinom, članstvom u sindikatu ili nekom drugom udruženju, obrazovanjem, socijalnim statusom, spolom, spolnim izražavanjem ili orijentacijom i bilo kojom drugom osnovom.
Zakonska regulativa
Zakon utvrđuje i posebne oblike diskriminacije: uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing, segregaciju, izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije, pomaganje drugim prilikom diskriminacije i viktimizaciju. Također, svi zakoni o radu koji se primjenjuju trenutno u BiH sadrže odredbe o zabrani diskriminacije.
„Zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rođenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status ili neko drugo lično svojstvo. Također je zabranjena diskriminacija u odnosu na: uvjete zapošljavanja i izbor kandidata za obavljanje određenog posla, uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, napredovanje u poslu i otkazivanje ugovora o radu. Zakonima o radu koji se primjenjuju u BiH su predložena normativna rješenja koja imaju za cilj bolju prevenciju i zaštitu od svakog oblika diskriminacije svih zaposlenih osoba kao i osoba koje traže zaposlenje“, za Business Magazine pojašnjava advokat Ahmet Salčin iz Udruženja Vaša prava BiH.
Kada je u pitanju zaštita u slučajevima diskriminacije, prema zakonima o radu koji su na snazi u BiH, radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju. Ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu, ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu. Ako radnik odnosno lice koje traži zaposlenje u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama o zabrani diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno da postojeća razlika nije usmjerena na diskriminaciju već da ima svoje objektivno opravdanje. Ako sud utvrdi da je tužba osnovana, poslodavac je dužan radniku uspostaviti i osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu nastalu diskriminacijom.
„Zakonom o zabrani diskriminacije je određena i centralna institucija za zaštitu od diskriminacije, a to je Ombudsmen za ljudska prava BiH koji zaprima pojedinačne i grupne žalbe u vezi sa diskriminacijom, koji daje mišljenja i preporuke s ciljem sprečavanja i suzbijanja diskriminacije, te predlaže odgovarajuća zakonska i druga rješenja nadležnim institucijama u BiH. Posebno napominjem, da Institucija Ombudsmena može izdati preporuku da se radi ili ne radi o diskriminaciji u konkretnom slučaju, po zahtjevu osobe koja smatra da je diskriminirana i koja je podnijela zahtjev ovoj Instituciji, ali ta preporuka nije obavezujuća, tako da se u većini slučajeva, ako poslodavac ne postupi po preporuci Ombudsmena pokreću parnični postupci pred nadležnim sudovima po pitanju diskriminacije. Prepruka Institucije Ombudsmena se može iskoristiti kao relevantan dokaz u postupku pred sudom“, pojašnjava Salčin.
Kada su u pitanju propisane novčane kazne u slučajevima diskriminacije u radnom zakonodavstvu BiH, jedino Zakon o radu Brčko Distrikta BiH sadrži eksplicitnu odredbu te propisuje da će se kaznom za prekršaj u iznosu od 1.000 do 3.000 KM kazniti poslodavac ako izvrši diskriminaciju radnika kao i lica koje traži zaposlenje po bilo kojem osnovu propisanom u ovom Zakonu.
„Zakon o radu u institucijama BiH, u dijelu koji se odnosi na kaznene odredbe, propisuje kaznu od 800 do 3.000 KM za poslodavca koji stavlja u nepovoljniji položaj lice koje traži zaposlenje kod poslodavca, od zaposlenika. Isti Zakon propisuje i kaznu u iznosu od 1.500 do 5.000 KM za pravno lice koje izvrši diskriminaciju po bilo kojem osnovu ili u bilo kojem obliku navedenom u ovom Zakonu“, dodaje Salčin.
Dug proces
Udruženje Vaša prava BiH je u proteklom periodu provodilo poseban projekat vezan za borbu protiv diskriminacije, te je unutar Udruženja formiran tim pravnika u borbi protiv diskriminacije koji su u tom periodu zastupali određen broj korisnika pred nadležnim sudovima i pružali druge vidove pravne pomoći po ovom pitanju.
„Određen broj radnika koji su izloženi diskriminaciji u bilo kojem obliku, ovlašteni su i za podnošenje tužbi za utvrđivanje diskriminacije, tužbi za zabranu diskriminacije ili otklanjanje diskriminacije te tužbi za naknadu materijalne i nematerijalne štete prouzrokovane povredom prava zaštićenih zakonom. Iskustva Udruženja govore da radnici koriste predviđena sredstva za zaštitu od diskriminacije po zakonima o radu odnosno po Zakonu o zabrani diskriminacije. Prije svega, želim istaći da iskustva Udruženja pokazuju da je mobing najčešći oblik diskriminacije i da najviše tužbi koje su podnesene sudu jeste utvrđivanje mobinga na radnom mjestu. Ishodi sudskih postupaka koje je zastupalo Udruženje su okončani u najvećem broju slučaja pozitivno za stranku koju smo zastupali. Imali smo i više postupaka u kojima se Udruženje pojavljuje u ulozi umješača na strani radnika koji je pokrenuo sudski postupak koji su također završili pozitivno za naše klijente. Uglavnom, ono što obeshrabruje radnike, da pokreću sudske postupke jeste dugotrajnost ovih postupaka iako Zakon o zabrani diskriminacije u BiH sadrži odredbe o hitnom postupanju u slučajevima diskriminacije, što se u suštini ne poštuje“, ističe Salčin.
Kada je u pitanju mobing, Salčin ističe da se najčešće prijavljeni slučajevi odnose na prijavu radnika koji rade u privatnom sektoru, prije svega u trgovini i uslužnim djelatnostima, mada su prisutni i slučajevi mobinga u državnim organima, što u posljednje vrijeme i preovladava.
„Samo najhrabriji radnici su spremni na sudske postupke. Preovladava strah zbog gubitka radnog mjesta i eventualnog budućeg zapošljavanja“, dodaje Salčin.
Na pitanje da li su moguće zloupotrebe od strane radnike na način da prijavljuju poslodavce za diskriminaciju bez osnova, Salčin kaže da ne smatra da se u konkretnim slučajevima vezanim za pokretanje postupka radi o zloupotrebama, te da se više može govoriti o samom nerazumijevanju diskriminacije i postupaka vezanih za diskriminaciju.
„Po ovom osnovu smo također pružali te i dalje pružamo besplatnu pravnu pomoć za veliki broj radnika te objašnjavali sadržaj i suštinu diskriminacije, položaj radnika i ulogu samog poslodavca u ovom procesu, te naravno i mogućnost pokretanja sudskih postupaka uz objašnjenje prava radnika ako se podnese tužba sudu. Osim toga, radnik se može prije pokretanja bilo kakvog sudskog postupka obratiti Instituciji Ombudsmena koji će provesti postupak istraživanja, pa može na osnovu tog postupka vidjeti da li zaista postoji diskriminacija ili ne“, pojašnjava Salčin.
Ista situacija je i u slučajevima mobinga. Radnici prije svega, trebaju savjete po ovom pitanju, da im se objasni pojam mobinga, kako i na koji način se ispoljava, ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekt za žrtvu te posebno naglasiti da je vrlo bitan i kontinuitet dešavanja te dužina trajanja mobinga. Kad se upoznaju sa ovim činjenicama vrlo lako mogu prepoznati da li se radi o mobingu.
Što se tiče izmjene zakona radi efikasnije zaštite od diskriminacije, Salčin ističe da je BiH potreban poseban zakon o mobingu.
„Mislim da bi bilo efikasnije izdvojiti iz zakona o radu dio koji se odnosi na mobing kao oblik diskriminacije u poseban zakon, jer je evidentno da je ova vrsta diskriminacije, bar što se tiče oblasti zapošljavanja i radnih odnosa najprisutnija“, naglašava Salčin.
