Kao što svi znamo – idu izbori. Osjeti se da je “tuča” već počela i to uglavnom po tome što svi manje-više šepaju (u ovoj fazi se uglavnom biju ispod stola s ljubaznim osmjesima tokom ručka). Kafanske tučnjave se, kao i uvijek, čuvaju za kraj… Spremajući se za tu psihičku torturu zvanu predizborne kampanje, opet sam po ko zna koji put gledala, usudit ću se reći, kultni film Nixon. Ako ima ko da ne zna – riječ je o bivšem američkom predsjedniku koji je dao ostavku zbog afere prisluškivanja Watergate. Film je poučan, a sva pouka je, kao i obično (jer pametnom je i išaret dosta) stala u dvije scene.
Dakle, Scena 1 – Nixona predstavnici krupnog biznisa ubjeđuju da se kandidira na slijedećim izborima. On to odbija sa argumentacijom da JFK-a vjerovatno samo Isus može pobijediti na dolazećim izborima. Biznismeni tada postavljaju jedno hipotetičko (koje ne kraju i nije bilo baš toliko hipotetičko) pitanje – ukoliko se JFK ne bude kandidirao, da li je Nixon spreman uključiti se u kampanju za Predsjednika USA? On odgovara potvrdno, a nedugo nakon toga, koje li “slučajnosti”, JFK biva ubijen u Dallasu. Nixon se kandidira i dobija izbore.
Cjelovit tekst dostupan je pretplatnicima Business magazinea. Više informacija o pretplati i cijenama možete pronaći na stranici Pretplata.
