Tajne sastave brojnih specifičnih vrsta porcelana kompanije Wedgwood, najznačajnijeg britanskog proizvođača porcelana koji je u svijetu poznat kao najnapredniji u oblasti inovacija u proizvodnom procesu – još niko nije dokučio. Kompanija od 2015. godine djeluje u okviru korporacije Fiskars Corporation, čuvenog finskog proizvođača metalnih proizvoda i danas upošljava više od 3.000 ljudi.
Vrtoglavi razvoj
Sve je, pak, počelo kada je Josiah Wedgwood, dvanaesto dijete grnčara Thomasa, poslije očeve smrti 1739. godine napustio školu i postao šegrt kod svog brata koji se brinuo o porodičnom biznisu. Wedgewoodovi su se još od 17. stoljeća bavila grnčarijom. Josiah se poslije teške bolesti koja ga je onesposobila da rukuje tradicionalnim grnčarskim točkom, orijentirao ka usavršavanju vještina u kreiranju i modeliranju tanjira i posuda za ručavanje, kao i ostalog pratećeg asortimana proizvoda za ručavanje. U svojim ranim dvadesetim, sklopio je partnerstvo sa vodećim engleskim grnčarom toga vremena Thomasom Whieldonom, pod čijim je nadzorom unaprijedio svoju praksu u glaziranju, oblikovanju i koloritu upotrebnih predmeta od porcelana. Sa Whieldonom je sarađivao sve dok mu 1759. godine rođaci nisu pomogli da iznajmi prostor Ivy House u Burslemu, gdje je započeo samostalnu proizvodnu djelatnost. Brak sa daljom rodicom Sarom, bogatom nasljednicom, omogućio mu je da nesmetano unapređuje i razvija svoju inovativnu proizvodnju. Već 1766. godine, Josiah je kupio fabriku u Staffordshiru koju je nazvao Etruria, po oblasti u centralnoj Italiji koja je bila pod vlašću Etruraca, visokocivilizovanog naroda koji se bavio umjetnošću i kojima su se divili ljudi 18. stoljeća, kao prvu veliku početnu bazu za vratolomni razvoj sopstvene proizvodnje porcelana i kompanije Wedgwood.
Porculan za veličanstvo
Kao neumorni inovator, mislilac i naučnik, Josiah je 1782. godine usavršio spravu za mjerenje toplote u pećima, a zahvaljujući svom izuzetnom radu 1783. godine izabran je za člana Royal Society (Kraljevskog udruženja). Prva važna inovacija koju je predstavio svojim kolegama bila je unapređenje tehnike bojenja i glaziranja porcelana, što je rezultiralo prvim kvalitetnim porcelanom, oblikovanim smjesom kremena i bijele gline. Od novopronađenog materijala napravio je servis za čaj za britansku kraljicu Charlotte, suprugu Georgea III, koja je iz velike počasti dopustila da Wedgwood servis nazove Queen Ware (Servis za njeno veličanstvo) i omogućila kompaniji da postane zvanični kraljevski proizvođač porcelana. To je bio ogroman uspjeh, tako da se za fabriku i porodicu Wedgwood pročulo širom Evrope. Paralelno, kompanija je razvijala proizvodnju finog, crnog porcelana Black Basalt, što joj je donijelo ogroman komercijalni uspjeh, pošto je površina porcelana bila fina i glatka sa prirodnim purpurno ljubičastim odsjajem. Fabrika je u strogoj tajnosti čuvala recept za sastav porcelana i način izrade brojnih upotrebnih i ukrasnih predmeta.
Treća velika inovacija, najvažniji događaj od otkrića porcelana, bio je pronalazak specifičnog sastava porcelana nazvanog Jasper Ware, u kome su iz kamenih površina pod velikim pritiskom odvajani minerali, čime se dobijala posebna boja porcelana, od žućkastog i crnog pa sve do zelenog i lila. Ova inovacija postignuta je nakon mnogo godina eksperimentiranja, usavršavanja raznih tehnologija proizvodnje i izrade, kada se došlo do mogućnosti da se bilo koja neglazirana površina, bez dodataka klasične boje, ali sa dodatkom brojnih prirodnih minerala i materijala, oboji u bilo koju boju, počev od bijele do crne. S obzirom na progresivni razvoj kompanije tokom 18. i 19. stoljeća, Wedgwood je pripojio nekoliko manjih manufaktura među kojima su najznačajnije Coalport, Mason’s i Johnson brothers.
Saradnja i grupiranje
Period progresivnog širenja nastavljen je i u 20. stoljeću. Već 1968. Wedgwood je kupio mnoge grnčarske manufakture poput Mason’s Ironstone, Johnson Brothers, Royal Tuscan, William Adams & Sons, J. & G. Meakin i Crown Staffordshire. Skoro 20 godina kasnije, Waterford Glass Group plc kupio je kompaniju Wedgwood za 360 miliona dolara. Dok je 1998. godine Waterford izgubio 28,9 miliona dolara, Wedgwood je ostvario profit od 38,7 miliona dolara. Grupa je tada preimenovana u Waterford Wedgwood plc. Od 1987. do 1989. godine, na poziciji CEO cijele grupe bio je Patrick Byrne koji je u međuvremenu prodao sve dopunske non -core biznise i reducirao broj Wedgwoodovig proizvoda sa 400 na 240.
Godine 2001. Wedgwood je započeo saradnju s dizajnerom Jasperom Conranom, koji je lansirao savremenu kolekciju od finog bijelog porcelana. Naime, iako je prilično čvrsto vezana za tradicionalne uzorke i forme, savremene Wedgwood kolekcije odlikuje i angažovani pristup dizajnerskim inovacijama na veoma zahtjevnim oblicima porcelana. Jedan od najpoznatijih umjetnika koji su radili reljefe i medaljone za Wedgwoodovu keramiku i porculan bio je J. Flaxman. Najekspresivniji i najavangardniji dizajneri poput Conrana ili Vere Wang, ali i svjetskih zvijezda kao što su Monique Lhuillier, John Rocha, Miranda Kerr, Gordon Ramsey i drugi, dali su veoma ekspresivne i prepoznatljive kolekcije porcelana, počev od setova za ručavanje, preko kristalnih čaša pa sve do ukrasnih dodataka koji svojom dekorativnom i koloritnom razuđenošću doprinose hedonističkom konzumiranju hrane.
Već 2009. godine, KPS capital Partners kupio je imovinu grupe Waterford Wedgwood. Imovina koja je uključivala aktivu Wedgwooda, Waterforda i Royal Doultona stavljena je pod okrilje WWRD Holdings Limited (Waterford Wedgwood Royal Doulton), koncerna koji u svom portfoliju okupljao legendarne britanske proizvođače luksuznih proizvoda za opremanje domaćinstva.
Svjetska globalizacija i velika ekonomska kriza učinili su da Fiskars Corporation, čuveni finski proizvođač metalnih proizvoda, 2015. godine za 437 miliona dolara preuzme i zaokruži poslovanje znamenite WWRD grupe.
Vrijeme inovacija
U tehnološkom i proizvodnom razvoju Wedgwood je pionir u svjetskoj proizvodnji, jer je potpuno samostalno i autentično težište svoje djelatnosti stavio na ispitivanja raznolikih mogućnosti u proizvodnji različitih vrsta porcelana. Od klasične grnčarske manufakture, gdje su pravljeni predmeti za domaćinstvo od gline na grnčarskom točku, preko grubih keramičkih proizvoda, u Wedgwoodu su izumljeni brojni specifični materijali od kojih su se dalje proizvodili upotrebni i ukrasni predmeti. Osim kremasto obojene grnčarije Cream Ware, fine crne keramike Black Basalt čiji je osnovni sastojak mineralna stijena, te Jasper Warea, keramičkog materijala sa velikim procentom minerala, izdvajaju se i mnogi drugi inovativni proizvodi:
- Green Glaze, briljantna zelena glazura koja je dočaravala prirodan izgled grnčarije, najčešće za potrebe ukrašavanja, a najbolji primjerci predmeta proizvedeni su u periodu od 1950. do 1960. godine
- Rosso Antico, keramičko tijelo antičko crvene boje nastalo iz tradicionalno crvene gline, a perfekcionizmom sastava i proizvodnje koja je dovedena do savršenstva predmetima od ovog materijala data je upotrebna i dekorativna vrijednost
- Pearl Ware, materijal koji se dobija iz posebnog kremena kome se pri glaziranju dodaje mješavina gline i kobalta kako bi se dobio plavo-bijeli odsjaj predmeta – nastao je 1779. godine kako bi se napravila konkurencija plavo dekoriranom kineskom porcelanu
- Drab Ware, suho tijelo koje se najčešće koristilo za dekoriranje ukrasnih predmeta kontrasnih boja, kao što su plava, bijela ili boja čokolade. Ovaj bezbojni materijal početkom 19. stoljeća počeo se koristiti za izradu servisa za ručavanje, jer je izuzetno pogodan za nanošenje najrazličitijih kolorita
- Bone China, najkvalitetniji porcelan u kome je više od 50 posto goveđe kosti koja mu daje bjelinu, prozračnost i nepropustljivost, veoma je popularan materijal koji se koristi za proizvodnju više od 75 posto Wedgwood proizvoda
Muzej Visitor Centre Museum
U sačuvanom zapisu iz 1774. godine, osnivač kompanije Wedgwood Josiah Wedgwood kaže: “Često sam žalio što nisam ostavljao jedinstvene uzorke svih novih proizvoda koje sam ikada napravio. Danas bih dao dvadeset puta veću vrijednost od prvobitne za takvu kolekciju. Zato sam razmišljao, pričao i odlučio sa gospodinom Moorom, sekretarom Royal Society of Art da napravimo nacrt prostora u kome će se čuvati manji i finiji predmeti.”
Ova velika ideja osnivača kompanije, na čiji zahtjev je inicirano osnivanje muzeja Wedgwood, revolucionarna je jer se na jednom mjestu čuvaju i bilježe jedinstvena dostignuća u historiji kompanije, počev od 18. stoljeća pa sve do danas. Svaki član porodice Wedgwood nastojao je sačuvati predmete koje je kompanija proizvodila, a veliki muzej otvoren je 1906. godine, uz fabriku Etruria u Staffordshiru te je 1950. godine premješten u grad Barlaston.
Muzej Visitor Centre Museum u Barlastonu danas na više od 3.500 kvadrata omogućava posjetiocima da prošetaju kroz tri stoljeća pionirskih dostignuća, razvoja dizajna, tehnoloških inovacija i umjetničkog doprinosa kompanije Wedgwood razvoju industrije porcelana.