Međunarodna finansijska korporacija (International Finance Corporation -IFC) dio je Grupacije Svjetske banke. Mandat IFC-a vrlo je jasan – podrška razvoju privatnog sektora na tržištima u razvoju kroz investicije i savjetodavne usluge. Najveća je međunarodna razvojna institucija sa fokusom na razvoj privatnog sektora i trenutno je prisutna u više od 100 zemalja u svijetu, a od 1996. godine i u BiH. Sa Ladom Buševac, šeficom ureda IFC-a u BiH razgovarali smo o obimu angažmana IFC-a u našoj zemlji, o tome koliko je on potkrijepljen programom reformi i općenito o investicijama u BiH ovisnim o prilikama i uvjetima na tržištu.
BM: Šta je osnovni cilj IFC-a te koliko su razvoj i stabilnost ciljevi nadređeni ostvarivanju profita? Koji su najvažniji razvojni izazovi u BiH i na koji način su usklađeni sa IFC strateškim prioritetima?
BUŠEVAC: Još od 1956. godine, kada je nastao IFC, naša misija počiva na tezi da bez kvalitetne i adekvatne uloge privatnog sektora ne može biti ni dugoročno održivog razvoja. Naravno, mi smo investicijska institucija te je i važan aspekt našeg rada objektivna procjena rizika i zdravo poslovanje projekata koje podržavamo, ali to ne znači da nam je cilj finansirati samo najmanje rizične ili najprofitabilnije projekte. Podržavamo projekte koji imaju zdravu ekonomsku osnovu, ali što je još važnije, stvaraju vrijednost za lokalnu zajednicu kroz otvaranje novih radnih mjesta, imaju demonstracijski efekat, otvaraju određene sektore većim tržištima, itd. Tako je i naš cilj u BiH podržati razvoj privatnog sektora, ojačati njegovu ulogu kao faktora stabilnosti i ekonomskog razvoja. Od 1996. direktno smo investirali skoro 400 miliona dolara i time podržali oko milijardu dolara investicijskih projekata, od čega su dvije trećine u proizvodnju. Radili smo kako sa domaćim, tako i sa stranim firmama. Mada, IFC je bio prisutan na području bivše Jugoslavije i prije 1996. godine. Imali smo dugu i uspješnu saradnju sa nekim od vodećih firmi iz prošlog sistema, poput Energoinvesta. Dobro poznajemo domaće tržište, bili smo tu i u najtežim trenucima postratne obnove ključnih industrijskih kapaciteta.
Puno toga se uradilo, vidimo nove jake firme koje dobrim dijelom nose ekonomski razvoj, ali mislim da bi bilo dobro da privatni sektor ima više prostora za širenje poslovanja. Bh. tržište ima puno potencijala, to nije novina. Međutim, taj potencijal se ne koristi na pravi način.
Naš strateški cilj je podrška održivom razvoju u saradnji sa privatnim sektorom. Želimo biti partner BiH u stvaranju bolji uslova za rad što većeg broja firmi u zemlji. Za sada to radimo kroz direktne investicije i savjetodavne usluge. Aktivno radimo na kreiranju boljih zakonskih rješenja za privatni sektor. Neke od incijativa gdje podržavamo entitetske i državnu vladu su poboljšanje stečajnog postupka, regulatorno pojednostavljenje administrativnih postupaka, dozvola saglasnosti za firme na lokalnom nivou i to u više od 40 lokaliteta širom zemlje, podržavamo saradničku mrežu koja ima za cilj olakšati rad postojećim investitorima. Dalje, radimo na pojednostavljenju i standardizaciji pripreme za izvoz mlijeka i mliječnih prozvoda u EU. IFC podržava i Udruženje žena Romanijski kajmak koje nastoji zaštititi geografsko porijeklo skorup kajmaka, kao prvog organiziranog pokušaja zaštite geografskog porijekla jednog prehrambenog proizvoda iz BiH. Zagovaranje brendiranja proizvoda je moderan trend u marketing, pogotovo u smislu razvoja “etničkog” tržišta.
BM: Koliki je obim IFC-ovog investicionog portfelja u BiH?
BUŠEVAC: IFC je u posljednjih pet godina investirao u BiH skoro 60 miliona dolara i to kroz direktne investicije, bez mobilizacije sredstava naših partnera ili banaka. To su bili projekti u auto i prerađivačkoj industriji, finansijskom sektoru. U svakoj od ovih investicija posebnu pažnju polagali smo na kreiranje boljih uslova za poslovanje u sektorima koji imaju potencijal, ali ne previše prilika za razvoj. Sa komercijalnim bankama plasirali smo kredine linije za potrebe malih i srednjih preduzeća i za finansiranje obnovljivih izvora energije/malih hidrocentrala, kao i stanogradnju. Bh. tržište je još uvijek relativno malo, fragmentirano, te je tako i mali broj projekata koji mogu absorbovati velike investicije, osim kada govorimo o infrastrukturi. Do sada je sektor infrastrukture uglavnom bio oslonjen na finansiranje uz državne garancije ili donatorska sredstva, što je i očekivano u fazi postratnog razvoja. Međutim, vjerujemo da javni sektor može i treba nositi veliki dio novog ciklusa investicija, ali da uz kvalitetno učešće privatnog sektora efekti mogu biti još bolji. Trenutno imamo aktivan savjetodavni mandat sa Autocestama FBiH za struktuiranje i pripremu tendera za sekciju autoputa na Koridoru 5c na dijelu Karuše-Poprikuše po modelu privatno-javnog partnerstva. Sa našim partnerima u Vladi FBiH i EBRD-om radimo aktivno na nalaženju najpovoljnijeg modela koji će brzo rezultirati otvaranjem međunarodnog tendera. Očekivana vrijednost ove investicije je oko 350 miliona eura. Naše iskustvo i iskazani interes velikih, renomiranih firmi govori nam da učešće privatnog sektora u finansiranju i izgradnji autoceste ima smisla.
BM: Da li se IFC sve više okreće stvaranju uvjeta povoljne investicijske klime ili pak “čeka” pravu investiciju kako bi je mogla finansirati? U tom smislu, kako IFC kreira tržište u BiH?
BUŠEVAC: IFC je tu da odgovori ukoliko ima interesa za investicijsku podršku. Nudimo kapital, ekspertizu, garanciju najviših standarda djelovanja, ali ne možemo “dovesti” investiciju. Odluka svake firme o investiciji mora biti čisto ekonomske prirode i nezavisna u odnosu na naš stav. Pridržavamo se principa da ne remetimo domaće tržišite finansiranjem projekata koji se mogu finansirati uz podršku komercijalnih banaka ili drugih izvora finansiranja. Obično radimo na projektima većeg rizika, koji smo u stanju adekvatno procjeniti i preuzeti. IFC inače upravlja najriskantnijim portfoliom projekata na cijelom svijetu i to radimo savjesno i odgovorno, čime zadržavamo svoj status takozvanog “AAA” investitora. Trenutno imamo aktivne investicije u 125 zemalja i saradnju sa više od 2.000 firmi. Nekada su to veliki infrastrukturni projekti, kao autoput, a nekad ekspanzija poslovanja sa jednog na drugo, nepoznato tržište. U velikim projektima su, naravno, partneri sa kojima radimo velike, iskusne firme, često direktne strane investicije (DSI). Nažalost, DSI u BiH se nakon 2008. godine nisu značajno oporavile, još uvijek su oko dva posto BDP-a. Domaće firme nemaju kapacitete ili prostor za projekte koji zahtijevaju učešće IFC-a po svojoj veličini ili kompleksnosti, tako da smo našu strategiju prilagodili novim uslovima i okrenuli se aktivnostima kojim omogućavamo kreiranje boljih uslova za investicije i tzv. “stvaranje tržišta”. Recimo, u saradnji sa entitetskim ministarstvima poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva izradili smo investicijske profile za sektore voća i povrća te pripadajućih lanaca vrijednosti. Detaljnom analizom stanja, koja je uključivala i prikaz pravnih i ekonomskih barijera za izvoz voća i povrća iz BiH na tržište EU, ovi investicijski profili dali su i prijedloge rješenja.
BM: Također, ako se ne varam, IFC nikada ne finansira više od 40 posto vrijednosti investicije?
BUŠEVAC: IFC uglavnom ne ulaže više od 30-40, u rijetkim slučajevima 50 posto od ukupne vrijednosti investicije.
BM: Sistem za praćenje rezultata razvoja (Development Outcome Tracking System – DOTS) mjeri efikasnost investicijskog i savjetodavnog rada IFC-a. Koliko je efikasna IFC strategija u BiH?
BUŠEVAC: Uspješna investicija ima zdrave ekonomske osnove, zadovoljava visoke okolišne i socijalne strandarde, ima demonstracijski efekat, itd. Uspjeh tek sekundarno pratimo veličinom investicije. U tom smislu naša strategija se nije mijenjala značajno u zadnjih 20 godina, ali pristup problemu jeste, tj. način na koji ostvarujemo strateške ciljeve. Oni su usko vezani uz ciljeve Svjetske banke, jer mi kao Grupacija zajednički dogovaramo strategiju našeg rada u svakoj zemlji. Nije uvijek jednostavno ustrajati na staregiji razvoja privatnog sektora, jer je BiH društvo gdje još uvijek dominira javni sektor, gdje se nekad i ne gleda blagonaklono na prisustvo privatnog sektora u nekim granama, itd. Naša predanost, međutim, nije ništa manja i ostajemo vjerni ideji da je privatni sektor najvažnija karika za ekonomski boljitak cijelog društva.
BM: Kako IFC kao globalni investitor privlači više privatnih investitora da ulažu u projekte u tržištu u nastajanju, s obzirom na neizvijesnosti koje karakteriziraju ta tržišta?
BUŠEVAC: To je suština našeg mandata. Naša veličina, stabilnost, iskustvo i na kraju krajeva vlasništvo čine nas poželjnim partnerom za preuzimanje rizika na novim ili manje poznatim tržištima. Firme koje nam se obrate u nama prepoznaju partnera koji adekvatno može procijeniti, ali i preuzeti rizik manje poznatog ili politički nestabilnog tržišta. Svaka investicija ima svoje neizvjesnosti, a mi se trudimo da naše prisustvo smanji efekat nepoznanica, kako bi se poslovanje moglo pouzdanije planirati. Mnogi partneri navode kako je od velike pomoći i naše globalno iskustvo, ali i tehničko znanje u mnogim sektorima.
BM: Koje strukturne reforme bi trebale unaprijediti BiH, na kojim ključnim područjima se na tom putu možemo osloniti na ekspertizu iz IFC-a i u kojoj mjeri vlada finalizira ključne reforme nadovezujući se na tekući angažman s IFC-om?
BUŠEVAC: Svaka naša aktivnost, pogotovo kad radimo sa nekim od nivoa vlasti direktno je vezana na strategiju ili programske ciljeve izvršne vlasti. Podržali smo i pozdravili usvajanje Reformske agende i obavezali se da ćemo u segmentu Poslovna klima i konkurentnost dati punu podršku kroz postojeće i nove projekte. Recimo, za zdravlje privrede važno je da se efikasno i kvalitetno rješava pitanje loših kredita i nesolventnih kompanije. Obje entitetske vlade sebi su postavile za cilj kroz Reformsku agendu, a IFC odlučio da podrži zajedno sa Vladom Švicarske, stvaranje boljeg okvira za stečajni postupak. Bolji okvir, koji je već uspostavljen u RS, omogućava spašavanje firmi ili bar njihovih zdravih dijelova, kroz restruktuiranje i zadržavanje radnih mjesta. Kao rezultat usvajanja novog zakona, a time i novog modela rješavanja stečaja, 51 slučaj uspješno je riješen u RS, a spašena vrijednost firmi je oko 50 miliona dolara. Što je najvažnije, time je sačuvano 600 radnih mjesta. Za rad na stečajevima podržali smo proces edukacije 28 kandidata koji su polaganjem stručnog ispita uvrsteni u listu stecajnih upravnika Ministarstva pravde RS
BM: Koji su presudni faktori za poboljšanje poslovnog okruženja i konkurentnosti u BiH i koliki je u tom smislu doprinos IFC-a?
BUŠEVAC: IFC već duži niz godina sarađuje sa vladama na svim nivoima, a uz veliku pomoć Vlade Velike Britanije na projektima poboljšanja poslovne klime u BiH. Teško je pobrojati sve aktivnosti i rezultate. U posljednje dvije godine smo u 20 gradova/općina podržali regulatorno pojednostavljenje adminsitrativnih procedura, radimo na uspostavljanju jednošalterskog sistema za registraciju firmi u oba entiteta, pomažemo Vladi RS da uspostavi sistem izdavanja elektoronskih građevinskih dozvola. Rezultati su do sada ohrabrujući. Pojednostavljenje administrativnih postupaka rezultiralo je uštedama za privatni sektor u iznosu od 2,8 miliona dolara. Blagi pomaci već su vidljivi i preko Doing Business indikatora za kategorije registracija nekretnine, dobijanje saglasnosti za električnu energiju i dobijanje građevinske dozvole. Ova poboljšanja doprinijela su povećanim investicijskim aktivnostima na određenim lokalitetima u ukupnom iznosu od 35 miliona dolara. Ključ bolje poslovne klime je u jednostavnim, predvidljivim regulatornim rješenjima uz garanciju transparentnosti i efikasnosti.
BM: Direktna strana ulaganja nisu se vratila na nivoe zabilježene prije finansijske krize. Koji su mogući razlozi? Kako općenito ocjenjujete investicionu klimu u BiH?
BUŠEVAC: Da, DSI se nisu vratila na nivo od prije 2008. godine. To nije samo slučaj u BiH, nego i u ostatku regije. Povjerenje investitora još je uvijek nisko i zato je od izuzetne važnosti iskorisiti sve postojeće resurse i kapacitete za provođenje reformi koje će omogućiti veću ekonomsku aktivnost postojećih domaćih i stranih firmi, uz paralelan rad na privlačenju novih investicija. Veliki broj zemalja bori se za pažnju ograničenog broja investitora. Pažnju investitora privlače dobre poslovne prilike, a odluku olakšava dobra investiciona ili poslovna klima. Za mnoge firme koje su se odlučile i došle u BiH investiciona klima je odlična i uživaju u plodovima svoje odluke, posluju profitabilno. Nažalost statistika iz Doing Business izvještaja koja rangira poslovne procese, njihovu troškove, dužinu postupaka za dobijanje raznih dozvola za firme u kombinaciji sa podatkom o ukupnom nivou stranih investicija kažu da je nizak nivo investicija rezultat komplikovanih procesa za dobijanje dozvola, tromosti sistema, odsustva transparentnosti, itd. Mnoge firme nemaju novca ni vremena da se bave dugotrajnim i skupim procesom uspostavljanja operacija u BiH, kada to mogu brže i lakše uraditi negdje drugo. Mislim da mnogi investitori ne dođu ni do tačke upoznavanja sa prednostima bh. tržišta, a njih je mnogo.