Deinstitucionalizacija je neophodna i obavezna, kako u Kantonu Sarajevo, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini, zaključak je radionice „Osnaživanje procesa deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom u Kantonu Sarajevo“ koju je 20. i 21. marta 2018. godine u Konjicu organizirao SUMERO.
Radionica je okupila predstavnike kantonalnih ministarstava za socijalnu zaštitu i ustanova socijalne zaštite koji su ključni akteri u unapređenju i razvoju procesa deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom, kojima su predstavljeni primjeri pozitivne prakse u kojima osobe sa intelektualnim teškoćama i drugim oblicima invaliditeta mogu biti funkcionalne i izvan ustanova zatvorenog tipa, a uz adekvatnu podršku.
Deinstitucionalizacija je proces koji označava povratak osoba iz institucija u njihove lokalne zajednice, posebno organizirane stambene zajednice u kojima živi najviše pet osoba. U tim zajednicama osobe sa poteškoćama imaju adekvatnu podršku, ali im se kroz programe osnaživanja, edukacije i društvene rehabilitacije vraća i određeni stepen samostalnosti, uključenosti u društvene tokove, te pružaju prilike za novi početak.
U Kantonu Sarajevo u zavodima i ustanovama zatvorenog tipa trenutno je smješteno oko 580 osoba sa intelektualnim teškoćama, koji bi potencijalno mogli biti funkcionalni i u svojoj lokalnoj zajednici, uz adekvatne servise podrške.
Cilj dvodnevne radionice jeste povećati svijest aktera koji su direktno uključeni u proces deinstitucionalizacije o važnosti jačanja ovog procesa, ali i ukazati na predrasude koje su prema osobama sa intelektualnim teškoćama prisutne u bh. društvu.
SUMERO je još 2011. godine otvorio prve stambene zajednice za „Stanovanje uz podršku“ u Sarajevu, dok je sam proces deinstitucionalizacije, odnosno izmještanja osoba sa intelektualnim teškoćama iz zavoda u lokalne stambene zajednice, u Kantonu Sarajevo u pravom smislu zaživio tek 2017. godine, nakon potpisivanja sporazuma među nadležnim institucijama.
Proces deinstitucionalizacije provodi se i u Zeničko-dobojskom, Unsko-sanskom, Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a do sada je 80 osoba iz zavoda i ustanova prebačeno u posebne lokalne stambene zajednice.
