Studija je izrađena u okviru Projekta komorskog partnerstva, u saradnji s Komorskim investicijskim forumom Zapadnog Balkana (KIF ZB) i šest nacionalnih privrednih komora Zapadnog Balkana, zajedno s Bečkim institutom za međunarodne ekonomske studije (wiiw).
Glavni zaključci istraživanja su, kako je istaknuto na događaju, da se nearshoring zaista dešava u regionu, da je u skladu s globalnim trendom dekarbonizacije, i da lokalne kompanije i ekonomije Zapadnog Balkana u cjelini, mogu imati koristi od ovih dešavanja.
„Bosna i Hercegovina, Kosovo i Sjeverna Makedonija pokazuju znake nearshoringa. Direktne strane investicije u ovim ekonomijama premašile su očekivane nivoe nakon pandemije, što ukazuje na preseljenje proizvodnih kapaciteta u ovaj region. Albanija i Srbija, s druge strane, zabilježile su priliv direktnih stranih ulaganja niži od očekivanog, što ukazuje na to da su ove ekonomije imale manje koristi od nearshoringa. Crna Gora pokazuje mješovite rezultate, s početno većim investicijama, ali ispod očekivanja u 2023. godini“, kazao je Ahmet Egrlić, potpredsjednik VTK/STK BiH.
Strani investitori naveli su da su se za investiranje na Zapadnom Balkanu odlučili zbog, prije svega, geografskog položaja, blizine tržišta, kvaliteta radne snage i relativno niske plate, dok su kao izazove rada naveli loše upravljanje, lošu infrastrukturu i dostupnost radne snage.
Tokom prezentacije istakuto je da Studija otkriva snažan potencijal za privlačenje novih investicija ako kompanije na Zapadnom Balkanu dekarbonizuju proizvodnju. S tim u vezi, lokalne kompanije na Zapadnom Balkanu izrazile su spremnost da ulažu u nove tehnologije za dekarbonizaciju, dok strani investitori imaju za cilj da optimiziraju lance snabdijevanja nabavkom od dobavljača sa nižim emisijama ugljenika. Ovo je ocijenjeno kao snažna prilika za saradnju i integraciju u lance snabdijevanja stranih investitora. 
U okviru događaja održana je panel diskusiju s predstavnicima kompanija na kojoj je razgovarano o izazovima i prilikama koje donose nearshoring i dekarbonizacija. Zaključeno je da dekarbonizacija proizvodnje u regiji otvara niz mogućnosti za uključivanje šest ekonomija Zapadnog Balkana u održivi lanac opskrbe. Za inteziviranje procesa dekarbonizacije, kako je istaknuto, neophodno je da doniosioci odluka ubrzaju aktivnosti iz njihove nadležnosti kako bi institucionalni aparat bio u mogućnosti da isprati potrebe privatnog sektora, budući da privatni sektor u procesu dekorbanizacije svojih poslovnih procesa prednjači. Kompanije u BiH trenutno se oslanjaju većinom na svoje vlastite kapacitete, kako ljudske tako i finansijske, ali kako bi se obezbijedilo da kompanije budu dio održivog „zelenog lanca“ dobavljača i proizvodnje potrebno je da i institucije u BiH ubrzaju donošenje adekvatnih zakonskih i podzakonskih akata. Svjesni činjenice da je proces dekarbonizacije finansijski i resursno zahtjevan, ipak je poruka privatnog sektora da se moraju preduzimati koraci jer to je naša zadaća.
