S obzirom na to da imamo pristup velikom broju informacija i veće poslovne zahtjeve nego ikad prije, nije iznenađujuće što gotovo tri četvrtine odraslih priznaje da previše razmišlja u poslovnom i privatnom životu ili da pati od modernog sindroma današnjice, zvanog overthinking. Zajednički obrazac uspješnih poslovnih ljudi u ovoj skupini jeste da su kompliciranju svega, dodajući nepotrebnu složenost u svoje odluke i razmatrajući opcije puno duže nego što je potrebno. Ova sklonost posebno je izražena među onima koji se mogu okarakterisati kao osjetljiviji. Oni su predisponirani da dublje obrađuju svijet oko sebe i često su najstroži kritičari samih sebe.
Konstantno vrtenje misli može biti iscrpljujuće, a ako se ne kontroliše, pretjerano razmišljanje može pridonijeti tjeskobi i iscrpljenosti. Postoje i dalekosežne posljedice za kompanije. Kada pojedinci – ili cijeli timovi – naviknu pretjerano razmišljati, stvara se zastoj. Odlučivanje usporava, propuštaju se prilike, i može se uspostaviti kultura izbjegavanja rizika koja guši rast poslovanja.
Očito je da postoji hitna potreba za učinkovitijim rješenjima za prevladavanje pretjeranog razmišljanja na radnom mjestu. Ali kako bismo zaista riješili ovaj problem, važno je prvo priznati i razumjeti da zapravo postoje tri oblika pretjeranog razmišljanja: rumunacija, putovanje u budućnost i prevelika analiza. Naoružani ovim znanjem, moguće je razviti ciljane strategije koje dovode do značajnih i trajnih promjena za radnike i organizacije koje ih zapošljavaju.
Rumunacija
Rumunacija se najbolje opisuje kao mentalna petlja u kojoj razmišljate o prošlim događajima, posebno negativnim ili uznemirujućim. Oni koji „rumuniraju“ često su uhvaćeni u vrtlogu žaljenja, krivnje i scenarija “što bi bilo, kad bi bilo”. Pregledavaju što je pošlo po zlu, često kriveći sebe. Ključna karakteristika rumunacije je usmjerenost prema prošlosti – i zaglavljivanje tamo.
Znakovi na koje treba obratiti pažnju i koji su znakovi rumunacije uključuju fiksiranje na negativnu povratnu informaciju, često spominjanje prošlih neuspjeha ili propusta u razgovoru s drugima te pretjerani oprez koji se očituje u možda čak i dvostrukoj ili trostrukoj provjeri rada radi izbjegavanja pogrešaka.
Za ovu vrstu pretjeranog razmišljanja, jedno od rješenja može biti zakazivanje “vremena za brige”. Umjesto da rumunirate cijeli dan, ograničite ga na upravljivu vremensku jedinicu – obično ne više od 15 do 30 minuta. Odaberite vrijeme dana koje vam odgovara (samo ne neposredno prije spavanja) i odaberite određeno mjesto za svoje vrijeme brige. To može biti određena stolica, soba ili čak mjesto u parku. Podijelite svoje brige u dvije kategorije: one koje možete kontrolisati i one koje ne možete. Za brige unutar vaše kontrole, razradite moguće akcije ili rješenja. Na primjer, ako se brinete zbog ispunjenja roka, vaši koraci akcije mogu uključivati odbijanje druge obveze. Svaki put kad se pojavi nekontrolirana briga, pokušajte s vizualizacijom. Zamislite kako svoju brigu stavljate u balon i puštate je u zrak.
Postavljanjem određenog vremena za obradu tih misli, niste u stalnoj borbi da ih otjerate kada trebati biti produktivni. Samo ih odgađate za povoljnije vrijeme. Ako se rumunacija pojavi izvan vašeg određenog vremena za brigu, nježno se podsjetite: “Ne sada, brinut ću se kasnije”, što pomaže u donošenju veće svjesnosti i kontrole nad vašim misaonim obrascima.
Putovanje u budućnost
Umjesto razmišljanja o prošlosti, oni koji „putuju u budućnost“ zabrinuti su za ono što dolazi. Iako je neki nivo anticipacije koristan, putovanje u budućnost može eskalirati do te mjere da vas koči. Nesigurnost oko onoga što bi se moglo dogoditi, potencijal za neuspjeh i strah od nepoznatog mogu činiti ovaj oblik pretjeranog razmišljanja izazovnim.
Ukoliko uočite da trošite prekomjernu energiju planirajući svaki mogući scenarij kako biste se osjećali pripremljeno za svaku eventualnost i teško vam je slaviti svoje uspjehe jer uvijek razmišljate o onome što slijedi, postoji mogućnost da ste vi „putnik u budućnost“. Rok za lansiranje novog proizvoda je tijesan, očekivanja su visoka, a vaš tim je pod velikim pritiskom. Brine vas strategija kampanje, radni teret tima i potencijalne reakcije kupaca.
Iskoristite svoju sposobnost gledanja prema naprijed u svoju korist. Mentalno se projicirajte u budućnost, izvan tačke vaših trenutnih briga.
Pronađite mirnu sobu tokom svoje pauze za ručak. Zatvorite oči i zamislite sebe za pet godina. U višoj ste ulozi, razmišljate o svom karijernom putu. Iz ovog budućeg stajališta, shvatit ćete da je tijesni rok za lansiranje novog proizvoda, koji vas trenutno muči, samo jedan od mnogih problema s kojima ste se bavili. Ovako možete staviti stvari u perspektivu. Iako je ovaj rok važan, nije odlučujući trenutak vaše karijere.
Ova strategija, poznata kao vremensko udaljavanje, može smanjiti intenzitet vaših briga, pomažući vam da se usredotočite na sadašnjost s mirnijim, uravnoteženijim stavom.
Možete također odabrati da praktikujete selektivno ignorisanje, smanjivanjem izloženosti nepotrebnom stresu. Namjerno birajte informacije koje konzumirate, posebno s vijesti i društvenih mreža. Identificirajte okidače koji eskaliraju vaše putovanje u budućnost, poput vijesti o konstantnim fluktuacijama tržišta i predviđanjima industrije ili stalnog provjeravanja bankovnih računa. Ako određena ažuriranja ili informacije ne utiču na vaš rad ili donošenje odluka, možda vam i nisu potrebne.
Pretjerana analiza
Dok su rumunacija i putovanje u budućnost vezani za vrijeme – jedno gleda unazad, a drugo gleda unaprijed – pretjerana analiza usredotočena je na dubinu. Uključuje duboko uranjanje u temu, misao ili situaciju. Iako to ponekad može dovesti do značajnih dubokih uvida, češće rezultira zaglavljivanjem u pojedinostima koje možda nisu posebno relevantne.
Odgađanje akcije kako biste istražili detalje, konstantno traženje odobrenje ili potvrde drugih, zbog nepovjerenja u vlastitu analizu, i ne razlikovanje visokoprioritetnih i niskoprioritetnih zadataka neki su od ključnih znakova da osoba spada u ovu skupinu overthinkera.
Umjesto da težite savršenom izboru, težite onome koji je “dovoljno dobar“. Kad odluka ispunjava vaše uspostavljene kriterije i zadovoljavajuća je, trebali biste se odlučiti za nju, čak i ako potencijalno bolja opcija možda postoji.
Ključni kriteriji odlučivanja – principi, smjernice ili zahtjevi – pomažu vam prioritetizirati najvažnije varijable koje ulaze u odluku. Vaši kriteriji odlučivanja mogu biti profesionalni ili lični. Na primjer, recimo da ste zarobljeni u pretjeranoj analizi oko toga trebate li ponuditi novi proizvod ili uslugu. Vaši kriteriji odlučivanja mogu uključivati: trošak, profitabilnost, napor, rizik ili veličina tržištu. Sada, recimo, pokušavate donijeti osobnu odluku, poput preseljenja zbog novog posla. Odaberite najviše tri kriterija, s jednim koji nadmašuje ostale. Ako se nalazite u situaciji donošenja odluke u grupi, neka svi zajedno razmišljaju i dogovore se o kriterijima.
Važno je zapamtiti da cilj nije eliminirati duboko razmišljanje, već spriječiti da se pretvori u neplodan oblik razmišljanja. Prepoznavanje vrste pretjeranog razmišljanja s kojim se vi ili vaš tim suočavate prvi je korak u oslobađanju od istog.