Posjeta indijskoj prodavnici igračaka može otkriti mnogo više od ponude za djecu – ona pokazuje koliko se Indija pokušava izboriti za povoljniji ekonomski odnos s moćnim susjedom Kinom.
Prije šest godina Indija je odlučila potaknuti domaću proizvodnju i ograničiti uvoz nekvalitetne robe. Carine na uvezene igračke podigla je s 20 na 60, a potom na 70 posto. Uz strožije standarde kontrole kvaliteta, mjere su dale rezultate: uvoz igračaka pao je s gotovo 269 miliona eura 2020. na 90 miliona eura ove godine, dok je izvoz porastao sa 115 na 179 miliona eura.
Indija je tako značajno smanjila zavisnost od Kine, koja je ranije držala oko 70 posto domaćeg tržišta igračaka.
Ipak, igračke su rijedak primjer uspjeha u nastojanjima Indije da smanji ogroman trgovinski disbalans s Kinom. Iako su nakon sukoba u dolini Galwan 2020. odnosi dvije zemlje ozbiljno pogoršani, a Delhi uveo niz mjera protiv kineskih proizvoda i zabranio aplikacije poput TikToka, trgovinski deficit nastavio je rasti – s 39 milijardi eura 2020. na čak 100 milijardi eura ove godine.
„Ekonomska zavisnost Indije od Kine nastavila se produbljivati dok su politički, sigurnosni i investicijski odnosi bili na najnižoj tački“, rekao je Kevin Zongzhe Li iz Centra za analizu Kine pri Institutu Asia Society Policy u Washingtonu.
Posebno zabrinjava što je indijski izvoz u Kinu ostao ispod nivoa prije pandemije, dok se uvoz iz te zemlje gotovo udvostručio.
Kina sada osigurava više od 30 posto indijskog industrijskog uvoza, a Indija zavisi od nje za više od 100 ključnih proizvoda. Prema riječima Ajaya Srivastave iz Globalne inicijative za trgovinu i istraživanje (GTRI), ako se sadašnji trend nastavi, trgovinski deficit mogao bi porasti na 119 milijardi eura.
Indija je smanjila uvoz gotovih proizvoda poput pametnih telefona i solarne opreme. Danas proizvodi više od četvrtine svjetskih iPhonea. Međutim, veliki dio proizvodnje i dalje se svodi na sklapanje, uz snažnu zavisnost od uvezenih komponenti, posebno iz Kine.
Slična situacija je i u proizvodnji industrijskih mašina, baterija, hemikalija, solarnih ćelija i druge opreme. Električne mašine i elektronika čine 36 posto indijskog uvoza, dok na mašine i mehaničke uređaje otpada još 21,7 posto.
„Prekid njihovih isporuka ne bi utjecao samo na potrošnju, nego bi zaustavio samu proizvodnju“, upozorava Soumya Bhowmik iz Observer Research Foundationa (ORF).
Dodatni problem predstavlja višak kineske proizvodnje. Kina ima velike viškove u sektorima poput čelika, solarnih panela i električnih vozila, dok usporavanje njenog gospodarstva smanjuje mogućnost domaće potrošnje. Proizvođači se zato sve više okreću stranim tržištima i robu prodaju po niskim cijenama.
Dio te robe završava u Indiji, koja ubrzano širi proizvodnju, ali i zbog toga što zapadna tržišta uvode carine i druga ograničenja.
S druge strane, indijske kompanije teško dolaze do kineskog tržišta. „Indijski proizvodi u Kini nailaze na različite carinske i necarinske prepreke koje otežavaju povećanje izvoza“, kaže Li.
Na marginama samita BRICS-a u Delhiju u septembru, indijski premijer Narendra Modi i kineski predsjednik Xi Jinping obećali su da će raditi na rješavanju „strukturnih trgovinskih neravnoteža i problema u lancima snabdijevanja“.
Analitičari, međutim, smatraju da će to biti izuzetno teško jer je kineski uvoz duboko ukorijenjen u indijsku industriju.
Dugoročno rješenje je, prema riječima Srivastave, jačanje domaće proizvodnje. To podrazumijeva pristupačniju električnu energiju i kredite, efikasniju logistiku i stabilnije propise.
Indija je nedavno ublažila pravila za direktna strana ulaganja, što bi moglo otvoriti vrata i kineskim kompanijama. Analitičari upozoravaju da bi takve investicije morale donositi prijenos tehnologije, proizvodnju komponenti u Indiji i veći izvoz, a ne samo sklapanje proizvoda od kineskih dijelova.
Kratkoročno, Delhi bi mogao pokušati povećati izvoz u Kinu u sektorima poput farmaceutike kako bi smanjio trgovinski deficit.
„Smanjenje deficita od 100 milijardi eura neće doći samo pronalaženjem nekoliko izvoznih sektora“, upozorava Li. Ključno pitanje, dodaje, jeste da li je Peking spreman omogućiti veći pristup svom tržištu u okviru šireg poboljšanja odnosa. U suprotnom, Indija će morati pronaći vlastiti način da otvori to pitanje.
