Piše Armin Zeba
2.970 – 5.400 KM je raspon novih osnovnih plata najviše plaćenih činovnika
5.500 KM je osnovna plata federalnog premijera
6.000 KM je prosječno godišnje povećanje troška radnika u realnom sektoru
20.000 KM je prosječno godišnje povećanje troška jednog federalnog činovnika
Nakon što je prošlu godinu “otvorila” podizanjem neto iznosa najniže plate sa 619 na 1.000 konvertibilnih maraka, Vlada Federacije BiH je 2025. zaključila povećanjem “minimalca” za dodatnih 2,7 posto, na 1.027 KM. Paralelno s tim, Vlada i Samostalni sindikat državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u FBiH potpisivali su inovirane sporazume o platama federalnih činovnika, kojima je osnovica za njihov obračun prvo povećana sa 425 na 480 KM, a potom na 540 KM, čime su, ovisno o koeficijentu koji se kreće u rasponu od jedan do 10, iz dva poteza sebi priskrbili “masne” povišice, nerijetko veće od mjesečnog “minimalca”.
Konkretno, osnovne plate federalnih namještenika, čiji platni koeficijenti su u rasponu od 1,85 (pomoćni i nekvalificirani radnici) do 3,20 (šefovi unutrašnjih organizacijskih jedinica sa višom školskom spremom), uz povećanje između 213 i 368 KM, sada su na nivou od 999 KM do 1.728 KM. Državnim službenicima, sa koeficijentima od 3,70 (stručni saradnik) do 6,50 (sekretari Vlade i parlamentarnih domova), osnovne plate, pak, povećane su za 426 do 748 KM, na mjesečne iznose od 1.998 do 3.510 KM.
“Elitni” dio zaposlenih na teret federalnog budžeta, čije plate se obračunavaju na osnovu koeficijenata od minimum 5,50 (savjetnici rukovodilaca samostalnih federalnih uprava i upravnih organizacija) i maksimum 10, dobio je povišice “teške” između 633 i 1.150 KM, kojima su njihove osnovne plate povećane na mjesečnih 2.970 do 5.400 KM.
Preskupa administracija
Naravno, radi se samo osnovnim platama, uz koje ide i od 0,6 do 24 posto dodatka za minuli rad (koji je također povećan za 0,1 procentni poen u odnosu na ranijih 0,5 posto za svaku započetu godinu penzijskog staža), te naknade za topli obrok i prijevoz, čiji ukupan iznos također mahom premašuje vrijednost “minimalca”, čak i ako se zanemare razne dodatne vrste činovničkih prihoda, od onih za rad u komisijama svih mogućih namjena do bonusa za odvojeni život.
Federalni premijer sada će imati osnovnu platu od oko 5.500 KM, a imamo određene direktore na federalnom nivou koji imaju za dvije-tri hiljade maraka veću platu nego on, relativiziraju problem sindikalci
Kad se podvuče linija pod zbirne troškove na uvećane “minimalce”, na osnovu Vladine kalkulacije bazirane na ukupno 187.690 radnika na koje se oni odnose, od kojih je 12.313 imalo plate do 619 KM, 93.999 bilo u platnoj kategoriji 620 do 699 KM, 35.725 u kategoriji 700 do 799 KM, a 45.653 mjesečno primalo između 800 i 999 KM, prema kojoj budžetski prihodi od poreza i doprinosa na plate jačaju za 468 miliona KM, dobije se godišnji iznos od oko 1,13 milijardi KM koje dodatno moraju zaraditi privatna preduzeća.
S druge strane, uporedna analiza budžetskih stavki Plaće i naknade troškova zaposlenih, pokazuje da je po tom osnovu na federalnu birokratiju u pretprošloj godini potrošeno 346.707.186 KM, lani 439.193.972 KM, dok je za 2026. u tu svrhu planirano 486.610.066 KM – dakle, u odnosu na kraj 2024. činovnički aparat u FBiH danas je skuplji za 139.902.880 KM, koje također moraju zaraditi privatna preduzeća.
U prosjeku, radnik u realnom sektoru FBiH poskupio je za 6.000 KM, a federalni činovnik za 20.000 KM godišnje.
No, za razliku od povećanja “minimalca” sa mizernog na skromni iznos, kojeg su domaći kvaziekonomisti dočekali “na nož” i još uvijek ga, uz davanje slobodne nedjelje izraubovanim radnicama trgovina, doživljavaju kao apokaliptičan udar na domaću privredu i perfidan metod specijalnog rata protiv Federacije BiH, galopirajuće poskupljenje parazitirajućeg državnog aparata i nastavak produbljivanja finansijskog jaza između radnika i birokrata nije izazvalo nikakvu iole ozbiljniju reakciju, čemu je vjerovatno osnovni razlog činjenica da su “dežurni dušebrižnici” uglavnom i sami prikačeni na federalni budžet te kao takvi imaju težak “sukob interesa”, koji se najefikasnije prevazilazi apsolutnom šutnjom. Ako je razumljiv njihov muk, kao i sinhronizirani tajac u redovima aktuelnih vlastodržaca i njihove opozicije koja se nada da će uskoro opet zasjesti u profitabilne funkcionerske fotelje, a koji imaju podjednaku masu podobnika prikačenih na federalnu kasu, prilično čudi pasivnost poslodavaca, koji također ne žele komentirati “širokogrudost” vlasti na polju punjenja vlastitih džepova novcem poreznih obveznika, koja, između ostalog, na nivo utopije svodi decenijama iščekivano fiskalno rasterećivanje privrednika.
Prema logici stvari, najoštrije protivljenje takvoj samoživosti vlasti trebali bi iskazivati radnički sindikati, čija bi prirodna reakcija bilo i kandidiranje pitanja drastičnog jaza između radničkih plata i prava u javnom i privatnom sektoru za raspravu na sjednicama Ekonomsko-socjalnog vijeća u kojem ravnopravno participiraju. No, tek s te strane stiže posebno iznenađujuće, mada i veoma originalno, viđenje ovog problema.
“Elitni” dio zaposlenih na teret federalnog budžeta, čije plate se obračunavaju na osnovu koeficijenata od 5,50 do 10, dobili su povišice “teške” između 633 i 1.150 KM, kojima su njihove osnovne plate povećane na mjesečnih 2.970 do 5.400 KM
“Prema raspoloživim informacijama, federalni premijer sada će imati osnovnu platu od oko 5.500 KM, a imamo određene direktore na federalnom nivou koji imaju za dvije do tri hiljade maraka veću platu nego on! Da ne pričamo o tome da federalni ministar finansija ima za 2.000 KM manju platu nego ministar finansija na državnom nivou!
S obzirom na to da rade i subotom i nedjeljom, te na količinu obaveza i odgovornosti, njihove plate su male, posebno u poređenju sa, recimo, direktorima Zavoda za zapošljavanje, Zavoda PIO i sličnih federalnih ustanova”, u izjavi za Business Magazine relativizira problem Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
On pritom napominje da je njegov cilj povećanje plata za uposlenike federalnih institucija u skladu sa rastom indeksa potrošačkih cijena, dok ga primanja izabranih zvaničnika, kako kaže, ne zanimaju, jer “lična stvar je ministara i parlamentaraca da li će prihvatiti povišicu ili ne”.
Sindikalna demagogija
Slikovito opisujući kako uvijek može biti gore, Kurtović podsjeća da je “tek 2010. donesen zakon o platama u organima vlasti FBiH, a do tada su premijer, ministri i parlamentarci imali puno veće plate, sa dodacima od 30 posto”.
U sjeni rasprava o “minimalcu”, Vlada FBiH i federalni sindikat državnih službenika i namještenika potpisivali su inovirane sporazume o platama, kojima je osnovica za njihov obračun prvo povećana sa 425 na 480 KM, a potom na 540 KM
“Ja sam tada bio u parlamentarnoj komisiji kao dopredsjednik sindikata za pravna pitanja i tada smo u zakon ubacili odredbu da izabrani funkcioneri nemaju nikakve druge dodatke nego samo one koje je taj zakon definisao, kako ne bi bilo diskriminacije uposlenika u odnosu na premijera, ministre i parlamentarce. Njima su tada smanjene plate za po 700 do 800 KM, a poslije toga svake godine se donosi nova osnovica, koja se primjenjuje i na uposlenike organa uprave FBiH.
Sada imamo općina sa većim platama! U Gradu Tuzla, na primjer, osnovica je 552 marke, a u Zenici je 600 KM, tako da tamošnji gradonačelnik ima platu za 500 do 600 KM veću nego federalni premijer”, dodaje još nekoliko paralela Kurtović, čije žongliranje tezama je mnogo razumljivije ako se uzme u obzir da je on i predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji BiH.
Na opasku da su svi pobrojani preplaćeni, tim prije što mahom ostvaruju radni učinak približan nuli, Kurtović uzvraća tvrdnjom da javnost općenito ima potpuno pogrešnu percepciju visine primanja u državnom i privatnom sektoru.
“Meni je žao privatnih poslodavaca koji imaju mali broj uposlenih i koji nemaju neke naročite prihode, ali Vlada im daje određene dodatke da bi mogli ispoštovati minimalce. Svi ostali iz realnog sektora imaju veće plate nego uposlenici u organima uprave!”, decidan je Kurtović, koji na molbu da argumentira tu tvrdnju, donekle korigira prvobitnu izjavu pojašnjenjem da misli na radnike sa srednjom stručnom spremom.
“Ja vam mogu reći da osoba sa srednjom školom u realnom sektoru, poput kuhara, ima platu od najmanje 2.500 KM. Prema informacijama dobijenim od Udruženja poslodavaca FBiH, nijedan kuhar neće da radi za manju platu.
Što se tiče organa federalne uprave, za radnike sa srednjom stručnom spremom plata je od 1.200 KM do 1.500 KM. To je ništa! Da nismo povećali osnovicu, ona bi bila takva i dalje.
Sada napokon imamo sekretaricu premijera sa platom od 1.450 KM, a da nismo promijenili osnovicu, ona bi ostala na 1.290 KM”, niže poluinformacije Kurtović, koji na primjedbu da uporno zamagljuje činjenicu da govori o osnovnim, a ne o stvarnim platama koje činovnicima liježu na račun, ističe da “neko ko je tek počeo raditi nema ništa dodatno osim toplog obroka”.
Priznajući ipak da većina ima solidan dodatak za minuli rad “jer smo uspjeli da za naše radnike on bude od 0,6 do 24 posto”, pritom ne propušta priliku pohvaliti se da “u Republici Srpskoj je minuli rad 0,3 posto po godini staža, a kod nas duplo veći”.
Koliko teško je raditi i zarađivati platu u federalnim institucijama, Kurtović nam dočarava i sjećanjem na “agoniju” kroz koju su njihovi uposlenici prolazili tokom priprema za pretposljednje povećanje “minimalca”.
“Kada je minimalna plata bila 619 KM, tražili smo da se poveća na 70 posto iznosa prosječne plate u FBiH. Po tom našem prijedlogu, minimalna plata trebala je biti povećana na oko 800 KM, ali Vlada je donijela odluku o njenom podizanju na 1.000 KM. Mi smo imali tada veliki problem sa platama državnih službenika, namještenika, sudske vlasti i policije, jer su radnici sa osnovnom školom došli na platu od 1.000 KM, a određene osobe sa srednjom školom ostali na 1.050 ili 1.100 KM.
Povećanja za koja sam se prošle i ove godine izborio kroz osnovicu, riješila su taj problem”, nije lažno skroman Kurtović, prema čijim riječima je sljedeći bitan sindikalni iskorak usklađivanje Općeg kolektivnog sa granskim ugovorima, “kroz koje bi riješili mnoge stvari, uključujući i minimalnu platu, jer sada određeni granski sindikati imaju kolektivne ugovore kojima je utvrđen ‘minimalac’ od 70 posto od prosječne plate, tako da je on 1.120 KM”.
“Transparentno” zapošljavanje
Na pitanje o sindikalnom utisku u vezi sa praksom da se u federalne institucije, odnosno javni sektor u cjelini zapošljavanje vrši isključivo po stranačkoj, rodbinskoj ili prilježničkoj liniji, sa ili bez “doplate”, Kurtović odgovara manirom kojeg se ne bi postidjeli ni sindikalni lideri Švedske ili Finske.
“Na osnovu svog velikog iskustva u tim procedurama, koje sam stekao i kao dugogodišnji federalni inspektor, mogu reći da je prijem radnika u organe uprave na federalnom i državnom nivou jako komplikovan i težak.
Prvo ide javni konkurs preko Agencije za državnu službu, potom ispit opšteg znanja, stručni i usmeni ispit, pa tek onda završetak procesa, a ako se neko žali na prijem bilo koga, postupak traje najmanje šest mjeseci. Znači, prijem državnog službenika ili namještenika je jako dug i komplikovan i vrlo je malo spornih slučajeva – ako neko želi nekoga ciljanog da primi, ta osoba mora biti na vrlo visokom nivou, ne može biti neko ko ne poznaje propise i zakone.
Agencija je potpuno zatvorena po tom pitanju – i federalna i državna, tako da bi svako ko bilo kojem kandidatu pomogne po nekom osnovu već sutra imao odgovarajuću krivičnu prijavu”, uz šeretski osmjeh nas uvjerava Kurtović, primjećujući da je “potpuno drugačiji prijem radnika u realnom sektoru”.
