Razgovarao Armin Zeba
Međunarodna finansijska korporacija (IFC), članica Grupacije Svjetske banke, bosanskohercegovačkom mikrofinansijskom društvu Mikrofin odobrila je kredit od 20 miliona eura, namijenjen prvenstveno podršci poslovnim projektima mikro i malih preduzeća u vlasništvu žena te “zelenim“ investicijama. Marcelo Castellanos, viši regionalni menadžer IFC-a za Jugoistočnu Evropu, u razgovoru za Business Magazine objašnjava suštinu tog kreditnog programa te, uz osvrt na dosadašnji višedecenijski angažman te finansijske institucije u Bosni i Hercegovini, ukazuje na osnovne manjkavosti ambijenta za razvoj privatnog sektora naše zemlje i najnužnije sistemske intervencije usmjerene na njihovo prevazilaženje.
BM: Šta su osnovni motivi i ciljevi dodjele 20 miliona eura kredita Mikrofinu?
CASTELLANOS: Zajam od 20 miliona eura za Mikrofin, vodeću mikrofinancijsku instituciju u zemlji, ima za cilj odgovoriti na najvažnije finansijske izazove sa kojima se suočavaju društvene grupe koje inače imaju ograničen pristup finansijskim uslugama, što se posebno odnosi na poduzetnice i male firme – zbog strukturalnih prepreka, ograničenog vlasništva nad sredstvima i imovinom, rodnih predrasuda i nedovoljne finansijske pismenosti. Olakšavanje pristupa finansijskim sredstvima za ove grupe ima za cilj pomoći im da prošire poslovanje, otvore radna mjesta i postanu finansijski otporniji.
Važan cilj je da se smanji postojeći finansijski jaz, zbog čega je najmanje 50 posto sredstava namijenjeno za poslovne subjekte u vlasništvu žena. Još 25 posto će se koristiti za podršku projektima vezanim za klimu, kao što su provođenje mjera energetske efikasnosti kod renoviranja stambenih jedinica ili uvođenje čistijih rješenja grijanja radi smanjenja emisija i troškova energije, kao i promoviranja održivijih poslovnih praksi.
Ukratko, ova inicijativa podržava inkluzivan ekonomski razvoj i istovremeno pomaže tranziciju BiH ka zelenijoj ekonomiji. Ne radi se samo o tome da se omogući korištenje finansijskih sredstava – radi se o stvaranju dugoročnih prilika za ljude i poslovne subjekte kojima one najviše trebaju.
BM: Prema kojim kriterijima će poduzetnicama biti odobravane pozajmice iz ovih sredstava i koliko će uslovi kreditiranja biti povoljniji od onih trenutno aktuelnih na bh. tržištu (u smislu maksimalne visine kredita, roka otplate, kamatne stope, kolaterala…)? Kakva su “pravila igre“ za kredite namijenjene “zelenim“ projektima?
CASTELLANOS: Kreditni program je osmišljen tako da finansiranje učini lakše dostupnim za mikro i male poslovne subjekte koje vode žene – posebno one koje tradicionalne banke nedovoljno opslužuju, čime će im se omogućiti jačanje poslovne održivosti. Fokus će biti na poslovnim subjektima koji raspolažu ograničenim kolateralom ili finansijskom historijom, a primjenjivat će se pojednostavljena procedura podnošenja zahtjeva, kako bi se uklonile ulazne prepreke.
Zajam za Mikrofin ima za cilj odgovoriti na najvažnije finansijske izazove sa kojima se suočavaju društvene grupe koje inače imaju ograničen pristup finansijskim uslugama
Kreditni uslovi će biti fleksibilniji od uobičajenih na lokalnom tržištu – niži zahtjevi za kolateralom, duži rokovi otplate i kamatne stope prilagođene profilu zajmoprimca.
Što se tiče zelenog finansiranja, četvrtina sredstava je namijenjena za projekte kojima se unapređuje energetska efikasnost ili smanjuju emisije, kao što su uvođenje čistijeg sistema grijanja, postavljanje izolacije ili solarnih panela. Ti krediti odobravat će se u skladu sa jasnim okolišnim kriterijima, kako bi se osigurao njihov kvalitativni doprinos zelenoj tranziciji BiH.
Ovakvim pristupom se pomaže uvođenju inkluzivnog i “klimatski-pametnog“ finansiranja u praksi, uz istovremeno podržavanje širih razvojnih ciljeva zemlje.
BM: Koliko je podsticanje inkluzivnijeg rasta privatnog sektora, posebno u pogledu većeg učešća žena u ekonomiji, općenito bitan dio IFC strategije u BiH?
CASTELLANOS: Promoviranje inkluzivnog rasta privatnog sektora, posebno povećanjem učešća žena u ekonomiji, ključni je dio IFC-ove strategije u BiH.
Žene u BiH se suočavaju sa nizom ekonomskih prepreka, uključujući ograničen pristup finansijama, razlike u primanjima, strukturalne izazove te vlasništvo nad imovinom i ograničenu finansijsku pismenost, što sve zajedno doprinosi postojanju značajnog rodnog jaza na tržištu rada. Prošle godine udio žena u bh. radnoj snazi bio je samo 38 posto, u odnosu na 62 posto muškaraca, a stopa nezaposlenosti žena je bila 16,6 posto, u odnosu na 10,1 posto muškaraca.
Smatramo da unapređenje mogućnosti za poduzetnice da ostvare pristup finansijskim sredstvima može biti snažan alat za prevladavanje ovih razlika. Podrška poslovnim subjektima koje vode žene pomaže otvaranju radnih mjesta, jača prihod domaćinstva i doprinosi otpornijem i više diverzificiranom rastu privatnog sektora.
Ovakav fokus je sasvim u skladu sa Partnerskim okvirom za BiH (Country Partnership Framework for BiH) Grupacije Svjetske banke, koji naglašava značaj inkluzivnog razvoja privatnog sektora i zapošljavanja.
Ekonomskim osnaživanjem žena, IFC doprinosi ne samo jačanju rodne jednakosti, nego i snažnijem, inkluzivnijem rastu i društvenoj jednakosti u zemlji.
BM: Kako, pak, stvari stoje kada je riječ o podršci tranziciji BiH ka zelenoj ekonomiji, prvenstveno na polju investiranja u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost?
CASTELLANOS: BiH je i dalje među zemljama koje bilježe najveće emisije na Zapadnom Balkanu, prvenstveno zbog oslanjanja na neefikasnu, na uglju zasnovanu proizvodnju energije, zastarjelosti infrastrukture i korištenju čvrstih goriva za zagrijavanje stambenih objekata. Ovi faktori doprinose lošoj kvaliteti zraka i degradaciji okoliša, što dodatno ukazuje na urgentnost prelaska na čistije izvore energije i poboljšanu energetsku efikasnost.
Međutim, tržište zelenog finansiranja u zemlji je i dalje nerazvijeno. Iako je nekoliko inicijativa – posebno onih koje su podržale Evropska unija i razvojne finansijske institucije, dalo osnovne pretpostavke, ograničen broj lokalnih finansijskih institucija trenutno nudi proizvode za energetsku efikasnost. Naš je cilj doprinijeti tako što ćemo demonstrirati komercijalnu opravdanost zelenog finansiranja i poticati više lokalnih kreditora da povećaju investicije u inicijative vezane za klimu, čime ćemo u konačnici doprinijeti održivosti financijskog sistema.
Istovremeno, BiH zaostaje za EU i ostalim zemljama Zapadnog Balkana zbog kompleksnosti administrativnih procedura, neefikasnih javnih investicija u infrastrukturu i regulatornih prepreka. Energetski sektor je i dalje u najvećoj mjeri pod kontrolom javnih preduzeća, čime se ograničava uključivanje i razvoj projekata privatnog sektora.
Kako bi se osigurala energetska stabilnost i uhvatilo ukoštac sa okolišnim izazovima, od kritičnog je značaja ubrzati tranziciju ka održivim energetskim rješenjima. Tranzicija zemlje na zelenu ekonomiju je, također, u skladu sa njenim opredjeljenjem da postigne neto nulte emisije do 2050. godine. Prema Izvještaju Grupacije Svjetske banke o klimi i razvoju zemlje iz 2024. (World Bank Group’s 2024 Country Climate and Development Report), da bi ostala na tom putu, BiH će trebati povećati godišnje investicije u mjere ublažavanja za oko 1.8 posto bruto društvenog proizvoda (BDP).
Prevladavanje prepreka kao što je fragmentirani regulatorni okvir, ograničeni tehnički kapacitet i slabi poticaji, bit će od ključnog značaja za postizanje tih ciljeva.
BM: Koji su još aktuelni projekti IFC-a u BiH?
CASTELLANOS: Osim već spomenutog Mikrofin projekta, važno je istaknuti inicijativu za eko-industrijske parkove. Ovaj projekat, kojeg kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan implementira IFC u partnerstvu sa EU, pomaže modernizaciji industrijskih zona na Zapadnom Balkanu, uključujući BiH, tako što uvodi zeleniju infrastrukturu, čistu energiju i održive proizvodne prakse.
S obzirom da više od 70 posto bh. izvoza ide u EU, zemlja se treba uskladiti sa strožim standardima zaštite okoliša, kao što je Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (Carbon Border Adjustment Mechanism). Ovaj projekat podržava cilj zemlje da smanji emisije stakleničkih plinova za skoro 37 posto do 2030. godine i da se pozicionira kao atraktivnije odredište za nearshoring za evropske poslovne subjekte.
Savjetodavni timovi IFC-a se, osim toga, udružuju u partnerstva sa lokalnim akterima na mobilizaciji privatnog kapitala za unapređenje pružanja javnih usluga kroz veće korištenje javno-privatnih partnerstava (JPP) i na prevladavanju prepreka u funkcioniranju ekosistema za novoosnovane firme i podrška turizmu u BiH.
Naš je cilj doprinijeti tako što ćemo demonstrirati komercijalnu opravdanost zelenog finansiranja i poticati više lokalnih kreditora da povećaju investicije u inicijative vezane za klimu
U ovom trenutku, naš investicioni portfolio u BiH zasnovan je i na regionalnom pristupu, što uključuje ulaganje u investicione fondove, kao i investicije koje idu preko Evropskog fonda za jugoistočnu Evropu (European Fund for Southeast Europe – EFSE) i Fonda za zeleni razvoj (Green for Growth Fund – GGF).
Mi ostajemo posvećeni identificiranju prilika za pružanje podrške privatnom sektoru, posebno u sektorima proizvodnje, energije i finansija, pri čemu potičemo saradnju sa javnim sektorom širom zemlje.
BM: S obzirom da je IFC u BiH aktivan već gotovo tri decenije, kako biste sumirali njegov doprinos oporavku i razvoju bh. ekonomije i šta biste u tom kontekstu izdvojili kao najznačajnija ostvarenja?
CASTELLANOS: IFC duže vrijeme pruža podršku BiH na razne načine – od reformi poslovnog okruženja i razvoja infrastrukture do zelene energije i finansijske inkluzije, što je doprinijelo održivom ekonomskom rastu i izgradnji dinamičnijeg, konkurentnijeg i otpornijeg privatnog sektora.
U BiH smo uložili više od 500 miliona američkih dolara kroz niz finansijskih instrumenata i usluga, između ostalog putem kredita, vlasničkog kapitala, tehničke podrške, savjetodavnih usluga i aktivnosti promocije, čime smo doprinijeli otvaranju više od 1.200 radnih mjesta.
Jedno od naših najvažnijih postignuća je unapređenje poslovnog okruženja putem ciljanih savjetodavnih usluga – između ostalog, pojednostavljenjem procedure registracije pravnih lica, promoviranjem digitalizacije i smanjenjem birokratije. Kao rezultat toga, u Republici Srpskoj i u Distriktu Brčko su u funkciji integrirani sistemi online registracije, dok se u Federaciji BiH radi na tome. Paralelno s tim, IFC podržava nadležne u jačanju regulatornog okvira koji se odnosi na efikasnije i pravednije stečajne i likvidacione postupke, što dovodi do unapređenja legislative o nesolventnosti u cijeloj zemlji.
Ove reforme su olakšale poduzetnicima da pokrenu i proširuju poslovanje, čime se potiče razvoj privatnog sektora i otvaraju nove mogućnosti za ekonomski rast.
BM: S druge strane, šta su bili najveći izazovi sa kojima se IFC suočavao u BiH proteklih decenija, posebno u pogledu sistemskih nedostataka koji usložnjavaju implementaciju projekata?
CASTELLANOS: Jedan od najvažnijih izazova predstavljalo je kompleksno i fragmentirano upravljanje u BiH, što usporava provođenje kritičnih reformi. Ono je dovelo do toga da regulatorno okruženje postane fragmentirano i da su institucionalni kapaciteti ograničeni, posebno u javnim preduzećima.
Politička nestabilnost i vrijeme potrebno za donošenje odluka dovode do dodatnog kašnjenja sa reformama i smanjuju povjerenje investitora.
U BiH smo uložili više od 500 miliona američkih dolara kroz niz finansijskih instrumenata i usluga, čime smo doprinijeli otvaranju više od 1.200 radnih mjesta
Ti izazovi su doveli do toga da nema značajnih privatnih investicija i zajedničkih ulaganja javnog i privatnog sektora u unapređenje javnih usluga i infrastrukture. Često je veliki izazov uspjeti postići punu institucionalnu podršku i posvećenost projektima.
Uprkos ovim preprekama, IFC je ostvario napredak putem savjetodavnog rada koji sam već spomenuo, ali strukturalna promjena se i dalje odvija postepeno i iziskuje stalni angažman.
BM: Na osnovu dugogodišnjeg iskustva saradnje IFC-a sa bh. partnerima, šta prepoznajete kao glavne hendikepe s kojima se nosi privatni sektor u BiH i gdje vidite najefikasniji “recept“ za njihovo prevazilaženje?
CASTELLANOS: Razvoj privatnog sektora u BiH usporava već spomenuta regulatorna kompleksnost, ograničen pristup finansijama za male firme i nedovoljno razvijen ekosistem inovacija.
Da bi se omogućio rast, reforme se moraju fokusirati na pojednostavljenje procedura poslovanja, njegovanje boljeg korporativnog upravljanja i stvaranja poticaja za poduzetništvo.
IFC-ovo djelovanje – kao što su digitalizacija poslovnih usluga, podrška inkluzivnim finansijskim proizvodima i pomaganje lokalnim kompanijama da se povežu sa regionalnim lancima vrijednosti, pokazuje da ciljano i koordinirano djelovanje može ojačati konkurentnost i stvoriti nove ekonomske prilike.
Investicije u infrastrukturu, povezanost i obnovljivu energiju, trebale bi stimulirati privatni sektor, čime bi mu omogućile da iskoristi prednosti geografskog položaja zemlje, posjedovanja visokokvalificirane radne snage i relativno umjerene politike oporezivanja poslovnih subjekata.
BM: Šta će biti u fokusu aktivnosti IFC-a u BiH u narednom kratkoročnom i srednjoročnom periodu – u kojoj mjeri će se eventualno mijenjati dosadašnja strategija i od čega će to prvenstveno zavisiti?
CASTELLANOS: U narednom periodu, IFC će se fokusirati na proširenje pristupa finansijama – posebno za nedovoljno opslužene grupe, čime se jača konkurentnost javnog sektora, kao i na povećanje zelenih investicija.
Osim toga, naš strateški pristup fokusirat će se na pružanje podrške finansijskim institucijama, proizvodnim kompanijama te mikro i malim preduzećima, uz nastavak zainteresiranosti za reformu javnih preduzeća, olakšavanje uspostave javno-privatnih partnerstava i finansiranje klimatski prihvatljivih infrastrukturnih projekata.
Razvoj privatnog sektora u BiH usporava regulatorna kompleksnost, ograničen pristup finansijama za male firme i nedovoljno razvijen ekosistem inovacija
Ova strategija će i dalje biti fleksibilna, jer će njena implementacija zavisiti od ekonomskih trendova, političke stabilnosti, regulatornog napretka i posvećenosti lokalnih partnera.
Bez obzira na izazove, IFC je posvećen pomaganju izgradnje otpornijeg i održivijeg privatnog sektora u BiH.
(Ne)povezanost sa EU tržištem
BM: Jedna od hroničnih slabosti bh. ekonomije je i dalje skromna povezanost njenih proizvođača sa EU tržištem – kako premostiti taj jaz i približiti se održivom modelu razvoja baziranom na izvozu u situaciji kada je zemlja još jako daleko od integracije u Evropsku uniju?
CASTELLANOS: Da bi se bolje integrirala na EU tržišta, BiH mora rješavati strukturalne izazove, počevši od pojednostavljenja propisa o poslovanju, modernizacije infrastrukture i unapređenja upravljanja. Smanjenje administrativnog opterećenja i usklađivanje domaćih standarda sa EU normama pomoći će dolasku investicija i olakšati pristup izvoznim tržištima.
Jačanje konkurentnosti, osim toga, znači i ulaganja u vještine, inovacije i sektore sa visokim izvoznim potencijalom, kao što su poljoprivredno-prerađivački sektor, proizvodnja i obnovljivi izvori energije. IFC podržava tu promjenu tako što pomaže lokalnim firmama da unaprijede standarde kvaliteta, povežu se sa regionalnim lancima snabdijevanja te ostvare pristup finansijama potrebnim za rast i povećanje obima poslovanja.
Iako je pristup EU i dalje dugoročan proces, usklađivanje sa EU pravilima i uspostava okruženja koje pogoduje poslovanju već sada će pomoći BiH da privuče investicije, poveća izvoz i kreira održivija radna mjesta.
Javno-privatna partnerstva
BM: U BiH je izražen nedostatak javno-privatnih partnerstava, naročito u segmentu ulaganja u infrastrukturu – koliko bi ona olakšala prevazilaženje infrastrukturnih nedostataka zemlje i kako IFC konkretno može podržati potencijalne projekte te vrste?
CASTELLANOS: Javno-privatna partnerstva mogu imati transformativnu ulogu u prevladavanju infrastrukturnih nedostataka u BiH.
Sektori poput upravljanja otpadnim vodama i otpadom, transporta i energije iziskuju značajna ulaganja, a javni resursi sami za sebe nisu dovoljni da zadovolje obim potreba. Angažiranjem privatnog sektora, javno privatna partnerstva bi mogla pomoći efikasnijem pružanju kvalitetnih javnih usluga i mobiliziranjem jako potrebnog kapitala i tehničke stručnosti.
U BiH se mnoge lokalne vlade suočavaju sa teškim izazovima pružanja pouzdanih infrastrukturnih usluga, posebno u područjima odvodnje i tretmana otpadnih voda i kanalizacije. Naprimjer, trenutno se tek mali dio prikupljenih otpadnih voda prečišćava, a pristup kvalitetnoj kanalizacionoj infrastrukturi je i dalje ograničen. Ovi problemi predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje i okoliš, a osim toga koče održivi ekonomski razvoj.
Javno-privatna partnerstva nude jasan put naprijed. U okviru dobro strukturiranog aranžmana javno-privatnog partnerstva, vlade definiraju ciljeve i standarde usluga, a privatni sektor preuzima odgovornost za njihovo pružanje, često primjenom modela plaćanja po izvršenju, koji potiče odgovornost i efikasnost. Rizik se dijeli, potiče se inovativnost, a fokus ostaje na dugoročnom, održivom pružanju usluga.
Međutim, da bi javno-privatno partnerstvo bilo uspješno, BiH mora dodatno osnažiti svoj zakonski, institucionalni i regulatorni okvir. Historijski gledano, kompleksno upravljanje koje postoji u zemlji, iscjepkano tržište i nedovoljno razvijena legislativa o javno-privatnom partnerstvu su usporili napredak. To se sada mijenja – uz podršku IFC-a, ostvaren je određeni napredak u pravcu modernizacije propisa o javno-privatnom partnerstvu i izgradnje kapaciteta potrebnih za razvoj niza ostvarivih, transparentnih i ekonomski opravdanih projekata.
Dugoročno, javno-privatna partnerstva bi mogla podržati energetsku tranziciju BiH tako što bi pomogli uspostavu tržišnih uslova za proizvodnju i snabdijevanje električnom energijom te ubrzati širenje održive infrastrukture. Uz nastavak reformi i ciljanu podršku, ona mogu postati moćan alat za rješavanje infrastrukturnih izazova i stvaranje novih prilika za rast u cijeloj zemlji.
