Razgovarao: Armin Zeba
Iako je intenziviranje investicijskog ciklusa dugogodišnji deklarativni imperativ u ekonomskim politikama bosankohercegovačkih vlasti na svim nivoima, konkretni pozitivni iskoraci na tom planu izostaju – naprotiv, priliv direktnih stranih ulaganja u našu zemlju u konstantnom je padu. Koje sistemske “rupe“ djeluju obeshrabrujuće na ulagače iz inozemstva i kako se one mogu najbezbolnije premostiti, u razgovoru za Business Magazine objašnjava Sanela Karić, predsjednica Upravnog odbora Vijeća stranih investitora (FIC) u BiH.
BM: U mjesecima proteklim od vašeg preuzimanja funkcije predsjednice Upravnog odbora FIC-a, šta se ispostavilo kao najveći izazov s kojim se suočavaju strani investitori u BiH i koja je Vaša strategija za njegovo prevazilaženje?
KARIĆ: Najveći izazov s kojim se suočavaju strani investitori u BiH jeste pravna nesigurnost, odnosno manjak povjerenja u dosljednost zakonskih normi, efikasnost pravosuđa i zaštitu vlasničkih prava.
Strategija FIC-a uključuje institucionalizaciju naše uloge kao zakonodavnog konsultanta – kroz memorandume s vlastima, redovno dostavljanje preporuka putem “bijelih knjiga“ i razvoj Policy Impact Officea (Ured za uticaj politika, op.a.), koji vrši analizu zakona i identifikuje birokratske barijere.
BM: Koliko sluha za probleme stranih investitora imaju nadležne institucije na različitim nivoima vlasti – u kojim segmentima je manjak razumijevanja najizraženiji i s druge strane, ima li nekih pozitivnih primjera međusobne saradnje?
KARIĆ: Na različitim nivoima vlasti postoji varijabilan nivo sluha – u nekim slučajevima zapažamo konstruktivnu saradnju, poput učešća FIC-a u javnim raspravama i reformskim inicijativama.
Međutim, najveći deficit razumijevanja postoji kada se predlažu ad-hoc politike bez konsultacija s poslovnom zajednicom – posebno u segmentu fiskalnih politika i tržišta rada.
Pozitivan primjer je početak dijaloga o smanjenju doprinosa, što pokazuje da je moguće graditi partnerski odnos, ali samo ako postoji politička volja.
BM: Domaću javnost prilično je iznenadio žestoko protivljenje FIC-a povećanju minimalne plate u FBiH na 1.000 KM – čime je prvenstveno motivirano to negodovanje, posebno imajući u vidu da su strani investitori uglavnom prisutni u visokoprofitabilnim granama, gdje su “minimalci“ mahom odavno iznad 1.000 KM, ali i činjenici da su ukupni nameti na plate (doprinosi plus porez na dohodak) u BiH uglavnom manji nego u njihovim matičnim zemljama, a da je porez na dobit samo 10 posto?
KARIĆ: Naše protivljenje nije motivirano samim iznosom, već načinom i tempom uvođenja povećanja, bez provođenja prethodne fiskalne reforme.
Upozorili smo da ovakve mjere, uvedene bez analize uticaja i rasterećenja poslodavaca, mogu posebno pogoditi labavije sektore i manje kompanije u realnom sektoru.
Investitori trebaju predvidivo i stabilno okruženje – povećanje minimalca bez plana za smanjenje doprinosa ugrožava takvo okruženje.
Najveći deficit razumijevanja od strane vlasti postoji kada se predlažu ad-hoc politike bez konsultacija s poslovnom zajednicom, posebno u segmentu fiskalnih politika i tržišta rada
BM: Kako gledate na započete fiskalne reforme u vidu smanjenja stopa doprinosa na teret poslodavca, koje bi početkom naredne godine trebale biti proširene daljim rasterećenjem privrednika? Koje još sistemske mjere su eventualno nužne da bi te reforme dale zadovoljavajući rezultat za strane investitore i privrednike općenito?
KARIĆ: Pozdravljamo reformu doprinosa kao korak u dobrom pravcu, ali ona mora biti dio šire fiskalne konsolidacije.
Potrebne su dodatne mjere – ukidanje parafiskalnih nameta, digitalizacija Porezne uprave te uvođenje “one-stop-shop” sistema za poslovne registracije i dozvole.
FIC kontinuirano lobira za fiskalnu transparentnost i poresku predvidivost, koje su ključne za zadržavanje i širenje investicija.
BM: Kako na raspoloženje postojećih i potencijalnih stranih investitora utiče dramatično zaoštrena politička situacija u BiH – u kojoj mjeri su njome ugrožene planirane (re)investicije?
KARIĆ: Dramatično zaoštrena politička retorika i blokade negativno utiču na investicionu klimu. Investitori izuzetno pažljivo prate političke signale, a neizvjesnost oko ustavnog poretka, državne imovine i integracijskih procesa direktno utiče na odluke o reinvestiranju.
Međutim, i dalje postoji značajan interes, naročito u sektorima poput energetike i IT-a, pod uslovom da se politička dinamika ne pretače u pravnu i institucionalnu nestabilnost.
Investitori trebaju predvidivo i stabilno okruženje, a povećanje minimalca bez plana za smanjenje doprinosa ugrožava takvo okruženje
BM: Osim hronične političke nestabilnosti, kao odvraćajući faktori na strane investitore djeluju troma administracija i pravna nesigurnost – ima li bilo kakvih vidljivih pozitivnih iskoraka na tim poljima?
KARIĆ: Pomaci su ograničeni i sporadični – postoji napredak u digitalizaciji pojedinih procesa (npr. e-porezi), ali nedostaje sveobuhvatna reforma uprave.
Pravosuđe ostaje najveći kamen spoticanja – investitori nemaju povjerenje da će njihova prava biti brzo i pravično zaštićena. FIC predlaže stvaranje specijaliziranih komercijalnih sudova, što bi bila konkretna poruka investitorima.

BM: Situacija nije idealna ni kada se radi o globalnim ekonomskim turbulencijama. Kako stoje stvari sa rizicima za poslovanje članica FIC-a uzrokovanim svojevrsnim carinskim ratom Sjedinjenih Američkih Država protiv ostatka svijeta – koliko s te strane ima razloga za zabrinutost?
KARIĆ: Trgovinske tenzije SAD-a s partnerima (npr. Evropska unija i Kina) reflektuju se i na BiH kroz lančane poremećaje u lancima snabdijevanja. Članice FIC-a koje su dio globalnih korporacija već osjećaju indirektne posljedice.
Naš fokus je na diverzifikaciji tržišta i regionalnoj saradnji, a od vlasti tražimo proaktivnu ulogu u podršci izvoznicima i logističkoj infrastrukturi.
BM: Jedan od eksternih faktora je i predstojeće uvođenje CO2 poreza – kako se FIC priprema za taj novi režim i koliko je zadovoljan angažmanom države u vezi sa CBAM-om (Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika)?
KARIĆ: Uvođenje CBAM sistema i CO2 poreza predstavlja značajan izazov, naročito za kompanije u industrijskim sektorima.
FIC je pokrenuo internu platformu za razmjenu informacija i organizaciju edukativnih sesija s ciljem da pomogne članicama u tranziciji. Međutim, angažman države je još uvijek nedovoljan – apelujemo na jačanje komunikacije, koordinaciju s EU i uspostavljanje tehničke pomoći za industrije koje će biti pogođene.
Investitori nemaju povjerenje da će njihova prava biti brzo i pravično zaštićena, zato FIC predlaže stvaranje specijaliziranih komercijalnih sudova
BM: Uzimajući u obzir sve navedeno, šta će biti u fokusu djelovanja FIC-a u narednom kratkoročnom i srednjoročnom periodu?
KARIĆ: U fokusu našeg djelovanja u narednom periodu bit će institucionalizacija uloge FIC-a u zakonodavnom procesu, reforma pravosuđa i administracije kao preduslov za veće investicije, promocija investicija iz dijaspore i storytelling uspješnih projekata, digitalna transformacija investicionog okruženja te umrežavanje sa EU fondovima i regionalnim FDI platformama.
Kroz sve to, ostajemo glas investitora koji traže sigurnost, efikasnost i jasnoću pravila igre.
Slučaj Adriatic Metals
BM: Kada je riječ o pravnoj nesigurnosti, ilustrativan je primjer Vaše matične kompanije – Adriatic Metalsa, koja je indirektno uvučena u sporenja o pravu raspolaganja državnom imovinom. Da li i na koji način se osporavanje ustavnosti Vladine odluke o prenamjeni predmetnog šumskog zemljišta odražava na poslovanje vareškog rudnika i planove kompanije u vezi sa daljom realizacijom te investicije?
KARIĆ: Slučaj Adriatic Metals pokazuje koliko pravna nejasnoća oko imovine i prenamjene zemljišta može ugroziti milijarderske projekte. Iako kompanija nastavlja s realizacijom, svaka pravna osporavanja stvaraju reputacijski rizik za cijelu državu.
Ovo je još jedan poziv za jasan i jedinstven zakonski okvir o državnoj imovini, koji bi spriječio ovakve situacije u budućnosti.