Politička nestabilnost odvraća strane investire od BiH

Marko Kubatlija, direktor Agencije za unapređenje stranih investicija (FIPA) u BiH, u razgovoru za Business Magazine ukazuje na osnovne slabosti investicijske klime u Bosni i Hercegovini zbog kojih potencijalni ulagači iz inozemstva u sve širem luku zaobilaze našu zemlju.

42

Razgovarao: Armin Zeba


80% stranih investicija u BiH su zadržane zarade i ostali kapital

5 milijardi eura stranih investicija bilježi Srbija

1,5 milijardi KM DSI u prvih 9 mjeseci 2024.

Prema zvaničnim statističkim pokazateljima, vrijednost direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini je u kontinuiranom rastu. Međutim, čak i iz površne analize strukture tih ulaganja vidljivo je da se mahom radi o reinvestiranom novcu stranih kompanija koje već posluju u BiH, dok je priliv novih investicija iz inozemstva na gotovo simboličnom niovu. Gdje leže uzroci takvog trenda i šta su glavni preduvjeti za intenziviranje prilično zamrlog investicijskog ciklusa, u razgovoru za naš magazin objašnjava Marko Kubatlija, direktor Agencije za unapređenje stranih investicija (FIPA) u BiH.

BM: Prema posljednjim raspoloživim podacima, u prvih devet mjeseci prošle godine u Bosni i Hercegovini je uloženo oko 1,5 milijardi KM stranog kapitala – kakav je konačni epilog prošlogodišnjeg investicijskog ciklusa i koliko uspješnim se on može ocijeniti u kontekstu zainteresiranosti stranih investitora za BiH?

KUBATLIJA: Trenutno posjedujemo podatke za prvih devet mjeseci 2024. godine, po kojima priliv za posmatrani period iznosi oko 1,5 milijardi KM. Naravno da uvijek može više i bolje, ali s obzirom na prilike u zemlji, možemo biti zadovoljni ovim iznosom.

Bilježimo porast stranih ulaganja u posljednjih nekoliko godina, što je ohrabrujuće. Ukoliko rastu investicije, znači da su investitori zadovoljni i da ulažu u širenje svog biznisa, što donosi nova radna mjesta.

Dolaze i novi investitori i novi projekti – ne u obimu u kojem bi nama to bilo potrebno i koliko bismo željeli, ali u trenutnim okolnostima možemo biti zadovoljni.

BM: Istovremeno, u Srbiji je godišnji nivo direktnih stranih investicija premašio pet milijardi eura, dok je u Hrvatskoj upola manji, ali i dalje znatno jači od bosanskohercegovačkog – šta su osnovne komparativne prednosti susjednih država uslijed kojih su neuporedivo privlačnije stranim investitorima?

KUBATLIJA: Srbija je regionalni lider u privlačenju stranih ulaganja, to je neosporno. Srbija nudi značajne poticaje za strane investicije – poreske olakšice i bespovratna sredstva stranim investitorima, naročito u proizvodne kapacitete, automobilskoj industriji i IT sektoru.

Hrvatska je članica Evropske unije. Osim toga, ima veće potencijale u sektorima turizma, nekretnina i energetike, s rastućim IT sektorom.

Srbija i Hrvatska imaju stabilnije političke i ekonomske sisteme u poređenju s Bosnom i Hercegovinom, koja se suočava s unutrašnjim političkim nesuglasicama i administrativnom kompleksnošću zbog dejtonskog ustrojstva.

Iako BiH ima potencijal zbog geografskog položaja, radne snage i prirodnih resursa, nedostatak političke stabilnosti, spore reforme i složen poslovni ambijent čine je manje atraktivnom od Srbije i Hrvatske. Tu je i dejtonska organizacija BiH, što je čini kompleksnijom za poslovanje u odosu na druge dvije spomenute zemlje.

Politička stabilnost je osnovni preduslov za privlačenje stranih investicija, ističe Kubatlija

BM: Uočljivo je i da se gotovo 80 posto iznosa direktnih stranih investicija u BiH odnosi na zadržane zarade i ostali kapital – drugim riječima, novih ulagača skoro da i nema. Koliko je takav zaključak ispravan i na šta ukazuje trend da, pojednostavljeno rečeno, postojeći ulagači reinvestiraju svoj novac u BiH, ali ne savjetuju drugima da krenu njihovim putem?

KUBATLIJA: U praksi je vrlo teško privući novog investitora.

Bilo da je riječ o novim investitorima ili reinvesticijama, svejedno se investira.

Za privlačenje novih investitora potrebno je osmisliti nove investicione politike i osigurati finansijske podsticaje, mada su u više navrata strani investitori isticali da im nisu bitni finansijski podsticaji da bi investirali te da radije žele vidjeti poboljšanje poslovnog ambijenta, jačanje pravne sigurnosti i smanjenje birokratije. Svi ti zahtjevi traju dugo godina bez nekog značajnog pomaka u unapređenju poslovnog ambijenta, bez kojeg u BiH neće biti novih stranih investitora u značajnijem broju.

Iako BiH ima potencijal zbog geografskog položaja, radne snage i prirodnih resursa, nedostatak političke stabilnosti, spore reforme i složen poslovni ambijent čine je manje atraktivnom od Srbije i Hrvatske“

BM: Hronični problem je i manjak greenfield investicija, koje su svojevrstan raritet – koliko je to plod loše ili nikakve domaće investicijske strategije, koja se svodi na rasprodaju uhodanih biznisa, bez ikakvog strateškog plana za privlačenje ulagača koji će donijeti stvarna ulaganja u vidu novih fabrika i proizvodnih pogona?

KUBATLIJA: Najteže je pokrenuti jednu greenfield investiciju, koja zahtjeva izgradnju potpuno novih proizvodnih kapaciteta. Lakše je kupiti postojeću kompaniju i nastaviti biznis.

Danas je utrka za brzom zaradom, tako da se jedino kroz poticaje za greenfield investicije može očekivati i njihovo povećanje, uz sve ostale pretpostavke koje trebaju biti zadovoljene, poput povoljne poslovne klime, koja je potrebna za svaki vid investiranja – domaćeg i stranog.

Tu je i nedostatak jasne vizije razvoja strateških sektora. Ako ne znamo u kojem pravcu se razvija određeni sektor, onda ne možemo imati ni projekte, niti investicije.

BM: Čak i tamo gdje ima iskoraka u obliku investiranja u nove, visokoprofitne biznise koji sa sobom nose veliki broj novih radnih mjesta, javljaju se administrativne blokade koje odvraćaju strance od ulaganja u BiH zbog nepostojanja pravne sigurnosti, za šta je vjerna ilustracija primjer vareškog rudnika, koji je već počeo s radom kada je Ustavni sud BiH osporio odluku o prenamjeni predmetnog zemljišta i cijeli project doveo u pitanje – ima li lijeka za takve sistemske manjakvosti?

KUBATLIJA: Sistemski nedostaci poput ovih, koje uključuju administrativne prepreke, nedostatak pravne sigurnosti i neusklađenost između različitih nivoa vlasti, predstavljaju ozbiljne prepreke za strane investitore u Bosni i Hercegovini. Primjer vareškog rudnika jasno pokazuje kako pravna nesigurnost može destabilizirati čak i one projekte koji su već započeli s radom.

“U više navrata strani investitori su isticali da im nisu bitni finansijski podsticaji da bi investirali te da radije žele vidjeti poboljšanje poslovnog ambijenta, jačanje pravne sigurnosti i smanjenje birokratije“

Jedino rješenje je provođenje reformi i usklađivanje zakona na svim nivoima vlasti te jasno definiranje nadležnosti kako bi se izbjegle kontradiktorne odluke i nejasnoće. To su stvari koje godinama ističemo kao problem, međutim, rješavanje identifikovanih prepreka se sporo implementira.

FIPA je u više navrata apelirala na rješavanje određenih problema koji usporavaju realizaciju investicija, ali sve se to sporo odvija s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju u zemlji.

BM: Još veći problem je kontinuirano napeta politička situacija, praćena “zveckanjem oružja”, koja svakako ne ohrabruje strane investitore da rizikuju ulažući svoj novac u BiH – u kojoj mjeri je to bitan faktor zbog kojeg potencijalni ulagači u sve širem luku zaobilaze BiH?

KUBATLIJA: Politička stabilnost je osnovni preduslov za privlačenje stranih investicija, jer niko ne želi ulagati svoj novac u politički nestabilne zemlje.

Svjedoci smo stalnih previranja kada je u pitanju politika u BiH. Stoga ne možemo ni očekivati značajnije povećanje stranih ulaganja sve dok politička situacije ne bude stabilnija.

Ono što nas ohrabruje, jeste evropska perspektiva zemlje te inicijative i reforme potrebne na tom putu, koje omogućavaju približavanje standardima i vrijednostima Evropske unije. Taj proces nije samo politički cilj, već predstavlja priliku za unapređenje ekonomije, pravosuđa, obrazovanja i drugih ključnih sektora. Samim tim, BiH može očekivati povećan interes stranih investitora i nove investicije.

BM: Kao jedan od problema, strani ulagači navode i manjak kvalificirane radne snage (poput IT stručnjaka i CNC operatera) – s obzirom da na tržištu rada ne manjka radnika tih profila, koliko je osnovan utisak da je ustvari problem u niskim platama koje im se nude?

KUBATLIJA: Ne bih rekao da je ovdje problem u platama, s obzirom da je potražnja za tim profilom radnika velika, a da tržište diktira plate. Mislim da su IT stručnjaci u poziciji da pregovaraju oko svoje plate.

Polako se i mi suočava sa nedostatkom radne snage, a svjedoci smo da se već i kod nas počela uvoziti radna snaga.
Ako su uslovi rada loši, a mogućnosti za profesionalni razvoj ograničene, ni veće plate možda neće privući dovoljan broj stručnjaka.

BM: Kada je riječ o platama, kako kometirate činjenicu da je Vijeće stranih investitora bilo jedan od najglasnijih protivnika povećanja minimalne plate u Federaciji BiH na 1.000 KM? Šta nam to govori o strukturi i poslovnoj filozofiji stranih ulagača u BiH, ako su im uposlenici masovno na “minimalcima” i ako im je problem plata od 500-tinjak eura, dok ubiru profite mjerljive stotinama miliona eura, na koje plaćaju samo 10 posto poreza?

KUBATLIJA: Prije svega, bitno je istaći da poslodavci generalno, kao i članice Vijeća stranih investitora, nemaju ništa protiv povećanja neto primanja radnika. Minimalna primanja u iznosu od neto 1.000 KM smatraju se razumnim i ona su bila predmet pregovora sa Vladom FBiH koji su trajali nekoliko mjeseci. Velika većina članica Vijeća stranih investitora, koje okuplja 80 stranih i domaćih kompanija, već odavno i ne isplaćuje minimalne plate i neće biti direktno pogođena njihovim povećanjem.

Povećanje minimalne plate na način na koji je urađeno (dva dana prije kraja godine, sa primjenom od 1. februara) i uz plaćanje punih poreza i doprinosa, nesumnjivo će loše uticati na poslovnu klimu, jer narušava principe predvidivosti i sigurnosti poslovanja, koji su preduslov za svako investiranje.

BM: FIPA je posljednjih mjeseci prilično aktivna u komunikaciji sa potencijalnim stranim investitorima – šta biste izdvojili kao najzanačajnije aktivnosti te vrste, koje imaju najveći potencijal za prerastanje u konkretne investicijske projekte?    

KUBATLIJA: Nedavno smo u FIPA-i primili investitora Al Matiya Group iz Dubaija, koji je zainteresiran za nekoliko investicijskih projekata koje smo mu ranije predstavili. Organizirali smo sastanke sa nadležnim institucijama, kako bi se investitor dodatno upoznao sa potencijalima koje Bosna i Hercegovina nudi stranim investitorima.

Riječ je o značajnom investitoru, kojeg smo posjetili u Dubaiju krajem 2024. godine kako bi razgovarali o mogućnostima za ulaganje u BiH. Kompanija ima više od 400 poslovnih partnera koje će pozvati da posjete BiH i da ulože svoj novac ovdje. Naša je obaveza da mu obezbijedimo kvalitetne investicijske projekte ukoliko želimo nove investicije.

Planirana je i organizacija jednog privrednog dešavanja u junu u Dubaiju, gdje je planirana posjeta privredne delegacije iz BiH.

Također, investitor iz Kuvajta planira relaizaciju novog investicijskog projekta na području Mostara.

“Povećanje minimalne plate na način na koji je urađeno nesumnjivo će loše uticati na poslovnu klimu, jer narušava principe predvidivosti i sigurnosti poslovanja, koji su preduslov za svako investiranje“

Loša institucionalna podrška

Investitori se žale na sporost administracije, ukazuje Kubatlija

BM: Prema odgovorima iz Aftercare upitnika, postojeći strani investitori mahom su nezadovoljni podrškom institucija – na šta konkretno se odnose to njihovo nezadovoljstvo?

KUBATLIJA: Uglavnom se žale na sporost administracije, sporost procedura za izdavanje građevinskih dozvola, urbanističkih saglasnosti, upotrebnih dozvola, sporost sudova u rješavanju sporova, dugotrajne procedure za povrat poreza na dodanu vrijednost (PDV)…

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here