Poslujmo zeleno – Projekat u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša FBiH
Piše Armin Zeba
Bosanskohercegovačkim Nacionalnim planom redukcije emisija (NERP), usklađenim sa evropskim ekološkim direktivama čija provedba je imperativan preduvjet za realizaciju cilja Zelene agende – stvaranje “klimatski neutralnog” kontinenta do 2050. godine, između ostalog je predviđeno minimiziranje emisija sumpor dioksida iz domaćih termoelektrana. To prvenstveno podrazumijeva izgradnju i funkcioniranje postrojenja za odsumporavanje, čija je alternativa gašenje termoblokova bez takve tehnologije već po isteku 2027. godine.
Mokri postupak
Objašnjavajući za Business Magazine šta ustvari podrazumijeva proces odsumporavanja, odnosno način na koji funkcioniraju postojenja te namjene, prof. dr. Azrudin Husika, šef Katedre za procesnu tehniku Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, napominje da postoji više tehnologija za odsumporavanje, čiji izbor se vrši u ovisnosti o tome koliko treba smanjiti emisiju sumpor dioksida.
“Ako je riječ o ugljevima sa relativno malim udjelom sumpora u gorivu (do 0,5 posto u ukupnoj masi), onda se emisija sumpor dioksida može smanjiti do propisanih graničnih vrijednosti ubacivanjem krečnjaka u kotao. Na taj način, veći dio sumpora iz uglja vezuje se za kalcij, umjesto da od njega nastaje sumpor dioksid. Nakon što se proces transformacije krečnjaka završi u ložištu, produkti se odvode zajedno sa pepelom i šljakom.
Kada je udio sumpora veći, onda je ova metoda teško primjenjiva za značajnije smanjenje emisije, jer su potrebne velike količine krečnjaka (reda veličine desetine tona na sat), a ubacivanje velikih količina krečnjaka u ložište nije dobro za proces sagorijevanja. U tom slučaju, vrši se odsumporavanje dimnih gasova nakon što prođu kroz filtere za izdavanje prašine.
U zavisnosti od toga koliko je potrebno smanjiti emisiju, postoje različite tehnologije, koje se mogu podijeliti na polusuhe i mokre postupke. Mokri postupak daje najveći procenat smanjenja emisija. U dimne gasove ubacuje se prethodno samljeveni krečnjak u koji se dodaje voda. Ta smjesa onda se raspršuje mlaznicama u tok dimnih gasova. Ubrizgane kapljice reaguju sa sumpor dioksidom i izdvajaju ga iz dimnih gasova. Tom prilikom nastaje gips, koji se odlaže ili plasira na tržište, ako ima potreba. Na taj način emisija sumpor dioksida može se smanjiti do zakonski propisanih graničnih vrijednosti“, pojednostavljeno opisuje Husika.
Ugovor o projektu izgradnje postrojenja za odsumporavanje dimnih gasova u Termoelektrani Kakanj trebao bi biti realiziran prije kraja 2027. godine
Uz opasku da se primjenom tehnologija odsumporavanja dimnih gasova njihove emisije mogu smanjiti za više od 99 posto, on efekte takvih postrojenja ilustrira konkretnim primjerima bosanskohercegovačkih termoelektrana, od kojih, kako precizira, najveće koncentracije sumpor dioksida bez odsumporavanja ima TE Ugljevik, a najmanje TE Stanari.
“Obje te elektrane imaju odsumporavanje.
U TE Ugljevik koncentracija bez odsumporavanja je oko 15.000 miligrama po kubnom metru (mg/m3). U toj termoelektrani je prije nekoliko godina ugrađeno postrojenje za odsumporavanje, s ciljem da se koncentracije sumpor dioksida smanje na ispod 200 mg/m3, što je smanjenje od gotovo 99 posto.
U TE Kakanj koncentracije sumpor dioksida u dimnim gasovima su oko 8.000 mg/m3, a granična vrijednost je 200 mg/m3, s tim što će nakon 2027. godine biti dodatno smanjena zbog zahtjeva Direktive Evropske unije.
Treba naglasiti da postrojenje za odsumporavanje povećava vlastitu potrošnju električne energije termoelektrane, što znači da joj smanjuje efikasnost (za otprilike 1-2 posto, što je u apsolutnom iznosu mnogo). To znači da elektrana koja ima odsumporavanje ima veću emisiju ugljen dioksida po megavatsatu (MWh) električne energije predate u mrežu“, napominje pritom Husika.
U kontekstu nužnosti drastičnog reduciranja otpuštanja sumpor dioksida iz proizvodnih pogona prednjače termoelektrane u Tuzli i Kaknju, zbog čijeg nepoštivanja ograničenja emisija sumpor dioksida, azotnih oksida i prašine, propisanih Direktivom o velikim postrojenjima za sagorijevanje, evropska Energetska zajednica je krajem 2022. godine pokrenula postupak protiv Bosne i Hercegovine. Bitan iskorak u tom smjeru napravljen je potpisivanjem Ugovora o projektu izgradnje postrojenja za odsumporavanje dimnih gasova u TE Kakanj između Elektroprivrede BiH i kinesko-bosanskohercegovačkog konzorcija predvođenog kompanijom Dongfang Electric International Corporation. Investicija vrijedna 62,8 miliona eura, koju EPBiH finansira isključivo vlastitim sredstvima, uključuje izgradnju zajedničkog postrojenja za blokove 6 i 7 u roku od 36 mjeseci.
U termoelektranama koje emitiraju velike količine sumpor dioksida odsumporavanje se vrši ubrizgavanjem mješavine krečnjaka i vode u tok dimnih gasova
“Projekat se realizuje u skladu s direktivama Energetske zajednice kojima se nakon 2027. godine nalaže zabrana rada termoblokova bez postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju, te obavezama iz NERP-a i Strategije energetske tranzicije i dekarbonizacije JP EPBiH do 2050. godine.
Ugovor za odsumopravanje TE ¨Kakanj¨je potpisan i prema uslovima, realizacija počinje danom njegovog potpisivanja. Dakle, realizacija Ugovora je počela i projekat bi trebalo da bude završen do 31. decembra 2027. godine“, kažu za Business Magazine iz Elektroprivrede BiH, odgovarajući na upit o terminima početka i završetka realizacije ugovorenog projekta, odnosno mogućnosti da se, uslijed “tijesnog roka“ i Okolinske dozvole u kojoj je iskazana obaveza izgradnje postrojenja za odsumporavanje do 21. avgusta 2027. godine, TE Kakanj suoči sa zabranom rada.
Ne ostavljajući ni najmanje mjesta sumnji da će izgradnja postrojenja za odsumporavanje omogućiti usklađivanje emisija sumpor dioksida iz TE Kakanj s ograničenjima definisanim evropskim regulativama i NERP-om, iz najveće bh. energetske kompanije apostorfiraju da tim projektom “Elektroprivreda BiH obezbjeđuje proizvodnju električne energije iz vlastitih izvora za potrebe snabdijevanja domaćih kupaca te toplotne energije za potrebe grijanja grada Kaknja“.
“Poseban značaj realizacije projekta ogleda se i u smanjenju uticaja rada termoblokova na okoliš, daljem unapređenju saradnje s lokalnom zajednicom i nastavku rada rudnika koji TE Kakanj snabdijevaju ugljem“, ističu iz Elektroprivrede BiH, podsjećajući da su trenutne emisije sumpor dioksida iz kakanjske termoelektrane iznad 8.500 miligrama po normalnom kubnom metru (mg/Nm3), a da bi nakon realizacije Ugovora trebale iznositi ispod 150 mg/Nm3.
Kada je, pak, riječ o drugoj “problematičnoj“ elektrani – onoj tuzlanskoj, iz Elektroprivrede BiH pojašnjavaju da “Imajući u vidu direktive Energetske zajednice i potrebu obezbjeđenja proizvodnje električne energije iz vlastitih termokapaciteta nakon 31. decembra 2027. godine, u toku je i postupak javne nabavke za izgradnju postrojenja za odsumporavanje na Bloku 6 u TE Tuzla“.
“Donesena je Investiciona odluka i urađen Idejni projekat odsumporavanja Bloka 6, na osnovu kojeg je Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo Rješenje o okolinskoj dozvoli.
Postepena tranzicija
U TE Tuzla u toku je postupak ugovaranja izgradnje postrojenja za odsumporavanje, koji se vodi po Zakonu o javnim nabavkama“, navode iz Elektroprivrede BiH.
Mada je, s obzirom da električna energija proizvedena u termoblokovima dominira u elektroenergetskom bilansu BiH, iluzorno očekivati ekspresnu tranziciju na čistu energiju, neminovno se nameće dilema o logičnosti i ekonomskoj opravdanosti milionskih ulaganja u termoelektrane, kojima, s obzirom na evropsku Zelenu agendu, neminovno slijedi potpuno gašenje u bliskoj budućnosti. Koliko bi bolja opcija bilo ulaganje u obnovljive izvore energije, enigma je koju profesor Husika riješava uz opasku da “prema analizama i zvaničnim opredjeljenjima, BiH nije spremna ugasiti termoelektrane u kratkom periodu, jer se nismo opredjelili da nam prirodni gas bude tranzicijsko gorivo“.
“Kroz Integrisani energetski i klimatski plan, BiH planira postepeno gašenje termoelektrana do 2050. godine.
Uz to, postoji Nacionalni plan smanjenja emisija zagađujućih materija iz velikih ložišta, što jesu termoelektrane. Prema tom planu, određeni blokovi u termoelektranama Kakanj i Tuzla se zatvaraju, ali određeni nastavljaju sa radom i nakon 2030. godine. Tim planom, BiH se obavezala da će smanjiti emisije sumpor dioksida (kao i prašine i azotnih oksida) u onim blokovima koji će nastaviti s radom. S obzirom da je planirano da ti blokovi rade još 15-20 godina, neophodna je primjena tehnologija odsumporavanje.
Dakle, navedena investicija sigurno nije finansijski opravdana, ali je neophodna za nastavak rada određenih blokova u TE Kakanj. Uz to, ta investicija je vjerovatno ekonomski isplativa kada se uzmu u obzir štete u okolini koje su uzrokovane emisijama sumpor dioksida bez smanjenja emisija, a koje će biti izbjegnute nakon što se postrojenje pusti u pogon.
To nikako ne znači da treba smanjiti ulaganja u obnovljive izvore energije.
Pitanje koje se sad otvara je samo posljedica kašnjenja izgradnje postrojenja za odsumporavanje“, zaključuje Husika.
Ostale zagađujće materije
Na molbu da objasni koji još štetni gasovi, osim sumpor dioksida, se emitiraju iz termoelektrana i kako se minimizira njihov nivo emisije, Husika kao najznačajnije izdvaja azotne okside i čvrste čestice (prašinu), dodajući da se “općenito javljaju emisije još nekih zagađujućih materija, ali su njihove koncentracije i uticaj na okolinu neuporedivo manje“.
“Emisija prašine se smanjuje primjenom filtera. To su vrećasti filteri ili elektrostatski odvajači. Tu tehnologiju imaju sve naše termoelektrane i može se reći da su emisije prašine značajno smanjenje.
Emisija azotnih oksida smanjuje se tako što se izbjegava lokalna pojava visokih temperatura u ložištu – to se postiže adekvatnim gorionicima i višestepenim ubacivanjem zraka za sagorijevanje. Ako to nije dovoljno za smanjenje emisije do granične vrijednosti, onda se ugrađuju postrojenja za izdvajanje azotnih oksida iz dimnih gasova. To su veoma skupa postrojenja, kao što su, uostalom, skupa i postrojenja za odsumporavanje dimnih gasova“, educira nas Husika.
U konkretnom slučaju Termoelektrane Kakanj, kako potvrđuju iz EPBiH, emisije prašine su instaliranjem takozvanih hibridnih filtera svedene ispod 10 mg/Nm3, što je značajno niže od normi definisanih NERP-om i evropskim direktivama. Emisije azotnih oksida, pak, na nivou su propisanim NERP-om, a “za njihovo smanjenje na nivo definisan evropskim direktivama, u narednom periodu izgradit će se postrojenje za denitrifikaciju“.
“U skladu s važećom zakonskom legislativom iz oblasti zaštite okoliša, EPBiH u okviru svoje djelatnosti, kontinuirano prati i analizira uticaj svojih poslovnih procesa na okoliš.
U skladu sa zakonskim propisima, u termoelektranama Tuzla i Kakanj provode se kontinuirana mjerenja emisija zagađujućih materija (sumpor dioksid, azotni oksidi, čvrste čestice) iz termoenergetskih postrojenja u zrak te kalibriranje sistema za njihovo kontinuirano mjerenje. Također, kontinuirano se prate i direktne emisije ugljen dioksida, koje nastaju kao posljedica djelatnosti proizvodnje električne energije i toplote.
Cilj EPBiH je, uz ulaganje u modernizaciju postojećih blokova i povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora, dovesti do smanjenja emisija i do 80 posto u periodu do 2050. godine“, poručuju iz Elektroprivrede BiH.
