Akcijski plan Evropske unije za kružnu privredu navodi da tekstil predstavlja četvrtu najveću kategoriju po pitanju korištenja primarnih sirovina i vode, nakon proizvodnje hrane, stanovanja i transporta.
“Brza moda podrazumijeva sve ono loše u modnoj industriji, a veže se uz lošiju kvalitetu odjevnih proizvoda, izrabljivanje radnika te zagađenje okoline”, kaže profesorica na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu Irena Šabarić.
Brzu modu karakteriše brzina u proizvodnji odjevnih predmeta i njihovoj distribuciji u prodavaonice. Obično je riječ o proizvodima koji imaju pristupačnije cijene, no nerijetko i slabiju kvalitetu što rezultuje većom potrošnjom i neadekvatnim odlaganjem otpada, jer se većina ne može reciklirati.
Reciklaža često podrazumijeva preprodaju u drugim zemljama
“Kompanije proizvodnju često prebacuju u krajeve gdje ne moraju poštovati stroga pravila proizvodnje, kako bi proizveli što jeftinije proizvode, uglavnom na štetu radnika i ostvarili profit”, ističe Šabarić.
Poseban problem su tekstilni materijali izrađeni od sintetičkih vlakana, kao što su poliester i najlon, koji kroz upotrebu odjeće otpuštaju mikroplastiku.
“Većina tekstila koji ‘recikliramo’, pakuje se u kontejnere i šalje u druge zemlje gdje se ponovno otkupljuje i preprodaje, od čega se zapravo sastoji ta ‘reciklaža’”, naglasila je Šabarić.
Životni vijek odjevnih predmeta zavisi o puno faktora. Materijali od sintetičkih vlakana su podosta izdržljivi i mogu biti dugotrajniji od pamuka, no i to ovisi o kvaliteti same proizvodnje.
“Istraživanja se obično provode na bazi 50 pranja, ako neki odjevni predmet izdrži 50 pranja onda se smatra kvalitetnijim”, pojašnjava Šabarić razliku u kvaliteti proizvoda u modnoj industriji.
Šabarić smatra da postoji mjesta na tržištu za kompanije kojima je fokus na održivoj proizvodnji, no da se teško probijaju.
“Njima cijene u startu nisu toliko popularne kao kod nekih popularnijih i zastupljenijih brendova, jer svaki drugi članak promoviše neke nama dobro poznate highstreet brendove”, zaključila je.
Ministarstvo: Uspostava centara za ponovnu uporabu
Glavni problem je količina robe jer se brza moda temelji na konzumerizmu, potrošnji i kratkom životnom vijeku proizvoda. Iako neke kompanije spaljuju višak odjeće postoji stalna potreba za primjenom različitih koncepata održivog razvoja.
U hrvatskom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja ističu kako je uticaj tekstilnih proizvoda i obuće na okolinu izrazito velik uprkos relativno malom udjelu tekstilnog otpada, koji je manji od tri posto u komunalnom otpadu.
No, velike količine štetnih hemikalija otpuštaju se u okolinu za vrijeme proizvodnje jer se troši značajna količina vode i energije.
Neke od mjera koje u Ministarstvu navode su uspostava centara za ponovnu upotrebu robe, koja bi trebala uticati na smanjenje nastanka tekstilnog otpada, te podsticanje doniranja i razmjene korištene obuće i odjeće putem informativno-edukativnh aktivnosti.
“Spora” moda kao protuteža “brzoj”
Vlasnica vintage dućana u Zagrebu Nidžara Mustafić zalaže se za ideju tzv. spore mode kao protutežu brzoj modi.
“Za razliku od bilo kojih varijacija na temu, vintage i second-hand dućani ne koriste nove resurse iz prirode da bi dobili novi proizvod nego ulažemo u postojeći, zakrpimo ga, operemo i izlažemo u našem prodajnom prostoru. Važno je napomenuti da ne uvozimo nego se bavimo svojim nasljeđem”, rekla je Mustafić.
Mustafić ističe kako nerijetko bogate zemlje svoje odbačene stvari izvoze u zemlje siromašnog svijeta koje “ni krive ni dužne” postaju njihova skladišta i smetljišta.
Iz trgovačkog lanca C&A, brenda koji se često spominje u kontekstu brze mode, istaknuli su kako brza moda više nije prihvatljiva većini društva te da su negativni ekonomski faktori nešto što se ne smije ignorirati.
Upravo zato, kažu, trebaju raditi na održivim rješenjima.
“Trenutno radimo na demokratizaciji održive mode, čineći je dostupnom svima”, poručuju iz C&A.
U sklopu ideje ‘demokratizacije mode’ osnovali su tvornicu za inovacije u tekstilu koja se nalazi u Njemačkoj te na taj način približavaju svoj lanac proizvodnje kupcima i postaju manje ovisni o globalnim opskrbnim lancima
