U analitičkom članku objavljenom pod naslovom “Dolazi talas nemira. Ovako možete izbjeći neke”, časopis je naveo da je posljednji put, kada se svijet suočio s krizom visokih cijena hrane kakva se sada događa, došlo do izbijanja “arapskog proljeća”. Takva dešavanja su rezultirala svrgavanjem četiri predsjednika i zapalila su užasne građanske ratove u Siriji i Libiji.
The Economist ističe da je rat ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine nanio ozbiljnu štetu tržištu žitarica i energenata. Zbog toga su nemiri neizbježna stvar i ove godine.
List pojašnjava da je statistički model koji je pripremio sa ciljem ispitivanja odnosa između visokih cijena hrane i goriva i političkih nemira otkrio da je rast cijena goriva i hrane u prošlosti bio snažan pokazatelj izbijanja masovnih demonstracija, nereda i političkog nasilja.
Očekuje se da će, ako zaključci ove studije budu tačni, mnoge zemlje svjedočiti eskalaciji nemira ove godine.
Arapske države su u opasnosti
Časopis navodi da najveći rizik postoji u zemljama koje već doživljavaju nestabilnost, poput Jordana i Egipta, a koje ovise o uvozu hrane i goriva te imaju nestabilne javne finansije. Mnoge rizične zemlje vode se loše ili represivno.
Također, vlade mnogih zemalja nastoje ublažiti posljedice ekonomske krize, ali su opterećene dugovima i pate od nedostatka likvidnosti zbog krize nastale usljed izbijanja pandemije.
Prosječan omjer javnog duga siromašnih zemalja u BDP-u iznosi oko 70 posto, a taj procent raste. Siromašne zemlje također plaćaju veće kamate – i te stope rastu. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, 41 siromašna zemlja nalazi se u “dužničkoj nevolji” ili im prijeti opasnost od finansijskih poteškoća zbog gomilanja duga.
Prema The Economistu, teško je izbjeći eksploziju narodnog gnjeva u nadolazećim danima, ali bi dobar početak bio rad na ukidanju politika koje obeshrabruju poljoprivrednu proizvodnju, poput kontrole cijena i izvoznih ograničenja. Analiza časopisa također vidi potrebu da se pozabavi politikama nekih vlada koje obeshrabruju poljoprivrednike i onemogućuju im rad, poput onoga što se događa u Tunisu, gdje poljoprivrednici ostavljaju svoju plodnu zemlju neobrađenu jer moraju prodati usjeve državi za malu naknadu.
U izvještaju lista se zaključuje da međunarodne finansijske institucije sada moraju uspostaviti tešku ravnotežu. Odbijanje finansiranja može dovesti do nereda u zemlji. Isto tako, odobrenje bi moglo spasiti jadne vlade tako što će se učvrstiti loše i neodržive politike.
The Economist navodi da bi tijela poput Međunarodnog monetarnog fonda, čiji su pregovarači stigli u Šri Lanku i Tunis ove sedmice, trebali pružiti velikodušnu pomoć, ali pritom i insistirati na reformama. Također bi morali nastaviti pratiti kako se troši novac koji je dat tim zemljama.
