Kukavičluk i neznanje

(...ili zar među nama zaista nema hrabrih, sposobnih i spremnih izgubiti kako bi se stvari pomjerile sa mrtve tačke)

158

Početak nove poslovne godine obično znači puno sastanaka, razgovora, novih saznanja i prenesenih iskustava. Ni ova nova poslovna godina nije izuzetak. Srećom, razgovarala sam sa pametnim ljudima od kojih se ima šta čuti i naučiti. I, nažalost, potvrditi ono što se ranije pokazivalo u naznakama, a sada je, izgleda, postalo trend.

Činjenica je da nas je stigla kineska (kletva ili blagoslov, tumačite kako vam drago)  „da Bog da živjeli u interesantnim vremenima“, gdje događaji u našoj zemlji, okruženju i svijetu doslovno prestižu jedni druge. Interesantna vremena traže hrabre, odvažne, ljude sa vizijom, spremne izgubiti manji ili veći dio svoga konfora za opće dobro. E, kako da vam kažem, mi to nemamo…

Među onima koji nas vode malo je hrabrih, odvažnih, spremnih da oni lično izgube, a da svi zajedno dobijemo. Dominiraju kukavice, neznalice, ljudi kojima je „ne talasaj“ – životni moto.

Jer kako drugačije protumačiti izjavu jednog ministra ovdašnjeg nakon sastanka na kojemu su mu vrlo plastično i precizno pobrojane prednosti, uštede vremena i novca, podizanje standarda digitalizacijom (ali pravom, ne ovom „papirnom“) finansijskih procesa. Nakon početnog oduševljenja predstavljenim, ministar ovdašnji je izgovorio ono historijsko „ali…“ i postavio pitanje šta će u tom slučaju njegovi ljudi raditi.

Drugi se, isto ministar ovdašnji, naljutio na investitora koji ulaže milione u BiH, jer mu, zamislite nisu najavili namjeru da prodaju svoj biznis drugoj (također stranoj) kompaniji „jer, kako ćemo kontrolisati nove vlasnike“???

Uporno odbijanje da sa papirne pređemo na softversku digitalizaciju dobrim dijelom jeste uzrokovano činjenicom da je biznis nabavke i distribucije fiskalnih kasa i prateće opreme u rukama porodica nekoliko visokopozicioniranih bosanskohercegovačkih političara. Ali, još više, kukavičlukom i neznanjem.

Svaki iole veći grad u BiH ima po jednog kvalitetnog gubitaša (obično naslijeđenog iz prošlog sistema) čiju agoniju vladajući produžavaju godinama (sjetite se GRAS-a, Zenicatransa, rudnika itd.) Još čekamo hrabre koji će (bez straha od gubitka vlasti, pozicije i sl.) proglasiti stečaj, krenuti od nule i uspostaviti nova, kvalitetna javna preduzeća sa racionalnim brojem zaposlenih ili naći alternativu za posao za rudare jer ćemo rudnike morati – ugasiti (kandidatski status, evropski put itd.)

Dok pričam o ovome stalno razmišljam o Winstonu Churchillu koji je kao premijer Velike Britanije donosio teške odluke i zajedno sa saveznicima pobijedio u Drugom svjetskom ratu.  Churchill je izgubio na izborima nakon rata. Ali, iskreno, sjeća li se iko kako se zvao političar koji ga je naslijedio na mjestu premijera Velike Britanije?

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here