Koliko ste puta, dragi moji, čuli da se pojedina odredba nekog zakona donesenog na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini može tumačiti „i ovako i onako“? Koliko su zakona donijeli parlamenti na svim nivoima vlasti koji su nakon toga „padali“ na ustavnom sudu zbog – neustavnih odredbi? Znate li koliko državu (sve nivoe vlasti) koštaju neshinhronizirani, neustavni, nejasni i konfuzni zakoni? Da li ste čuli da je nekada negdje kažnjen neko ko je kreirajući zakon, uredbu ili bilo koji drugi zakonski akt odgovarao zbog nanošenja štete državi (na svim nivoima vlasti)?
Vjerujem da smo se svi u poslovanju prije ili kasnije sreli sa ovom odrednicom da se određeni član zakona može tumačiti „i ovako i onako“, naročito kada se susretnemo sa inspekcijskim nadzorom. Nedavno sam čula da pojedini inspektori ne odustaju od svog stava (čitaj tumačenja zakonskog propisa) na osnovu kojega se propiše (obično) drakonska kazna kompaniji, čak i u slučajevima kada sudski organi donesu pravosnažnu presudu u korist kompanije, a protiv „pametnog“ inspektorskog tumačenja koje je kompaniju košta i vremena i novca i nerava….
U razgovoru sa jednim pravnikom (odličnim, prema mojoj skromnoj procjeni) čula sam da se na nekim edukacijama za pravnike koje se upravo odnose na donošenje zakona, Zakon o javnim nabavkama BiH navodi kao primjer „kako ne treba pisati zakone“ jer je kompliciran, nejasan, neprecizan… I svako ga može tumačiti kako hoće. Naročito članovi tenderskih komisija u javnim ustanovama i preduzećima koji vas, recimo, mogu eliminirati jer niste udarili pečat na svaku od numerisanih i parafiranih stranica tenderske dokumentacije???
Kako je u toku „začešljavanje“ za formiranje nove vlasti na različitim nivoima, ako već neće donositi zakone koji će pomagati privredi i privrednicima (onome od čega primaju dobru plaću i dobro žive), neka bar donose jasne i precizne zakone, čije će odredbe biti jasne radnicima i poslodavcima, jednako kao i zastupnicima u parlamentu (na svim nivoima vlasti).
Ako nam već neće (ne žele, ne znaju, ne mogu) donositi zakonska rješenja koja će olakšati poslovanje, ohrabriti investitore, smanjiti poreze i doprinose na plaće, da nas barem zakoni koje donose ne koštaju stotina hiljada (da ne kažem) miliona budžetskog (čitaj našeg) novca. Da prestanemo biti zemlja koja skuplje plaća neznanje od znanja…
