Digitalizacija u BiH na niskom nivou i u privatnom i javnom sektoru

Kompanije se suočavaju sa različitim izazovima u svim oblastima koje su definirane kao pokretači digitalne transformacije, a jedan od ozbiljnih faktora je nedostatak znanja donosioca odluka o tome na koji im način digitalne tehnologije mogu pomoći u njihovom radu. S druge strane, i javna uprava kaska u procesu digitalizacije što otežava pružanje usluga i privredi i građanima. Piše: Mirela Haskić-Suša

221

Pandemija koronavirusa ubrzala je proces digitalizaciju u cijelom svijetu gdje su se za samo nekoliko sedmica milioni ljudi digitalno razvili. Mnogim kompanijama je upravo digitalizacija omogućila održavanje biznisa, a dobar dio njih je zahvaljujući ovom procesu i unaprijedilo poslovanje. I kompanije u Bosni i Hercegovini su u određenoj mjeri pratile ove trendove, te one koje su na vrijeme shvatile značaj što brže digitalizacije ostvarile su i bolje poslovne rezultate. Međutim, BiH je daleko ispod prosjeka Evropske unije.

Prema podacima Studije o digitalnoj transformaciji kompanija u BiH za 2021. godinu koju je izradilo Udruženje za digitalnu transformaciju u BiH, nivo digitalne transformacije u BiH se može ocijeniti kao nizak ka umjerenom. Kompanije se suočavaju sa različitim izazovima u svim oblastima koje su definirane kao pokretači digitalne transformacije: digitalne infrastrukture, ponude i potražnje digitalnih vještina, poduzetničke kulture, investicija i pristupa finansijama i e-liderstva.

(Ne)otvorenost kompanija

„BiH je prema većini indikatora ispod EU prosjeka i na začelju tabele. Uzimajući u obzir kompleksnost uređenja BiH, vlade različitih nivoa pokušavaju definirati mjere za postizanje digitalne transformacije zemlje, ali su rezultati jedva vidljivi. Značajan uticaj na unapređenje stanja digitalne transformacije imaju projekti međunarodnih institucija i organizacija koje su dosta aktivne u ovoj oblasti“, za Business Magazine kažu iz ovog Udruženja.

U izvještaj Evropske komisije iz 2020.godine navodi se da je još prije pandemije 38,5 posto  velikih evropskih kompanija oslanjalo na napredne cloud servise, a 32,7 posto koristilo je analitiku velikih podataka. Međutim, kada su u pitanju mala i srednja poduzeća rezultati su dosta lošiji. Tako je samo 17 posto malih i srednjih kompanija koristilo cloud usluge i samo 12 posto ih je koristilo analitike velikih podataka. Kada je riječ o BiH  postoje razlike u nivou digitalne transformacije zavisno o sektorima u kojem kompanije posluju, ali i u veličini kompanije. Rezultati do kojih je UDT BiH došlo pokazuju da srednja poduzeća imaju veću stopu usvajanja tehnologija, te da razlog može ležati u činjenici da je određeni broj velikih kompanija naslijeđen iz prethodnog sistema, te još uvijek ima problem birokratizacije poslovanja. One kompanije koje posluju na evropskom i međunarodnom tržištu morale su svoje poslovanje uskladiti s  međunarodnim standardima što posljedično zahtijeva i digitalnu transformaciju koja omogućava digitalnu evidenciju poslovnih događaja. Isto tako veći stepen digitalne transformacije je primijećen kao rezultat joint-venture ulaganja domaćih i stranih investitora, što često posljedično ima rezultata standardizacije procesa koji su već etablirani u digitalno transformiranim matičnim kompanijama. S druge strane, u mikro i malim poduzećima, borba za opstanak je prioritet te se digitalna transformacija primjenjuje samo u nužnim procesima kao što su e-mail komunikacija ili korištenje računara u računovodstvenim procesima. Evidentno je da značajan broj kompanija (posebno mikro kompanija) nema ni registrirane web stanice niti zakupljene domene za web prezentacije.

Rezultati istraživanja su pokazali da je otvorenost kompanija prema digitalizaciji ograničena nizom faktora.

„Jedan od ozbiljnih faktora je najvjerovatnije nedostatak znanja donosioca odluka o tome na koji im način digitalne tehnologije mogu pomoći u njihovom radu. Prema izvještaju Evropske komisije iz 2020. godine, glavna prepreka digitalizaciji kompanija je jaz u digitalnom znanju koji je uzrokovan niskim nivoom digitalne pismenosti među vlasnicima, menadžerima i zaposlenima. Tako vlasnici i/ili menadžeri kompanija nedovoljno razumiju benefite koje im digitalne tehnologije mogu donijeti. U velikom broju slučajeva nemaju jasnu sliku kako prioritetizirati implementaciju određenih rješenja i na taj način maksimizirati potencijalnu korist od takvih rješenja. Posljedično, kompanije se uglavnom ponašaju reaktivno i inicijative za implementacijom projekata dolaze uglavnom kao rezultat činjenice da ne žele biti iza konkurencije ili zato što to konkurencija radi“, pojašnjavaju iz UDT BiH.

Ono na šta su kompanije posebno fokusirane kada je riječ o digitalizaciji jesu društveni mediji, tehnologije za zaštitu od cyber kriminala, mobilne usluge te cloud usluge. Rezultati Istraživanja  UDT BiH  su pokazali da su osnovni ciljevi usvajanja digitalnih tehnologija u kompanijama u BiH bili bolje povezivanje s kupcima, a tek potom poboljšanje usluga, unapređenje konkurentnosti, unapređenje prodaje i marketing strategije. Također, privatnost i zaštita podataka su faktori koji podstiču digitalnu transformaciju poslovanja.

„Društveni mediji dominiraju, što je pokazatelj povećanog fokusiranja na iskustvo korisnika putem društvenog slušanja (social listening) kako bi se stekao dublji uvid u ponašanje i preferencije potrošača. Pored toga, rezultati Istraživanja pokazuju visoko usvajanje cloud usluga što se tumači kao široko rasprostranjeno korištenje poslovnih modela zasnovanih na uslugama poput SaaS-a, PaaS-a i IaaS-a koje nude cloud tehnologije uz fleksibilnost, elastičnost, sigurnost, te mogućnosti smanjenja troškova hardvera“, ističu iz UDT BiH.

Međutim, pored neinformiranosti rukovodstva kompanija o benefitima digitalizacije i nedostatka finansijskih sredstava, ograničavajući faktori su i nedovoljan broj IT eksperata koji je evidentan u mnogim segmentima IT industrije, kao i zakonska regulativa.

„Nedovoljnom broju IT eksperata vjerovatno doprinosi i nizak nivo potražnje digitalnih vještina, a što rezultira niskim inovacijskim učinkom zemlje. Međutim, ako želimo brži zamah digitalizacije poslovanja svakako je potrebno spomenuti i pravni okvir koji treba omogućiti razvoj novih proizvoda, ali i korištenje onih za koje pravni okvir postoji. Još uvijek nisu stvoreni svi preduslovi za bržu primjenu takvih tehnologija. Iako je Zakon o elektronskom potpisu BiH usvojen još 2006. godine njegova primjena do trenutka provođenja ovog Istraživanja nije zaživjela u potpunosti. Za postojanje elektronskog potpisa i elektronskog dokumenta postoje zakoni, postoje tijela za akreditaciju ovlaštenih izdavatelja elektronskog potpisa, ovlašteni izdavatelji elektronskog potpisa, ali čija je primjena u praksi još uvijek nažalost slabo ili nikako zaživjela. Ovdje je potrebno naglasiti i činjenicu da je u cilju interoperabilnosti odnosno korištenja elektronskog potpisa izvan granica BiH, zakonski okvir potrebno usaglasiti sa Uredbom 910/2014 EP i Vijeća Evrope“, pojašnjavaju iz UDT BiH.

Sve ovo otvara i pitanje dokle se došlo sa digitalizacijom javne uprave. Ured koordinatora za reformu javne uprave u BiH osnovan je 2004. godine, s ciljem uspostavljanja efikasnije i odgovornije javne uprave na svim nivoima, a jedan o segmenata jeste i uspostavljanje eUprave. Kako je za Business Magazine rekao Dragan Ćuzulan, koordinator za reformu javne uprave, evidentni su određeni pomaci i napredak, ali još uvijek u nedovoljnoj mjeri.

Elektronski potpis čeka primjenu

„Prema posljednjim izvještajima koji su rađeni za Revidirani akcioni plan u oblasti eUprava realizirano je bilo oko 60 posto aktivnosti. Uglavnom se to odnosi na uvođenje IT-a u interne procese u javnoj upravi (korištenje mail komunikacije, ograničeno uvođenje DMS sistema, sistemi kao što su eSjednice i sl). Određeni ključni registri su digitalizirani čime je omogućeno bolje upravljanje podatkovnom imovinom koju koristi javna uprava. Međutim, indikativno je da je realizacija određenih ciljeva u prethodnom Revidiranom AP-u  tek počela 2018. godine kada je taj plan  i istekao. Radi se o ključnim projektima i aktivnostima koje se odnose na eUsluge te tako nisu implementirani projekti koji bi omogućili u potpunosti transakcione usluge, što znači da se građani ili kompanije ne mogu elektronski predstaviti javnoj upravi, zatražiti uslugu, platiti elektronski taksu i dobiti uslugu odnosno dokument, potvrdu ili rješenje potpisano kvalifikovnim elektronskim potpisom i dostavljeno elektronskim putem. Takav dokument bi pravno bio jednake snage kao i onaj izdat fizičkim putem“, pojašnjava Ćuzulan.

Na pitanje zašto BiH kasni za svijetom, Ćuzulan ističe da je riječ o uticaju više faktora, a prije svega je to nedostatak podrške ključnih donosioca odluka, ne u smislu da su oni direktna prepreka već zbog toga što nisu strateški usmjereni na segment digitalizacije javne uprave i tome se daje samo načelna saglasnost i podrška.

„Pored toga finansiranje reformskih aktivnosti se uglavnom bazira na donatorskim sredstvima, a čak i kada budu obezbijeđena ta sredstva za implementaciju iz budžeta se ne alociraju za održavanje tih sistema. Pravi pokazatelj spremnosti ovog društva da prihvati digitalizaciju javne uprave kao procesa će biti budžetska sredstva posebne namjene koja moraju biti znatnijeg obima kako bi se stiglo u korak sa onim što je EU standard. Pored ovih faktora tu je i zakonska regulativa koja nema dovoljno dobru dinamiku da prati EU direktive i regulative, te nekoordinacija aktivnosti i projekata koji se realiziraju parcijalno i bez uporišta u strateškim dokumentima koji su usvojeni“, ističe Ćuzulan.

Poseban problem predstavlja što regulativa zahtjeva da se u određenim slučajevima razmjena podataka umjesto u eletkronskom mora vršiti u papirnom obliku, uključujući regulatorna izvještavanja, dobijanja raznih potvrda od strane državnih institucija, poslovna korespodencija između kompanija itd, te zahtijevanje fizičke prisutnosti osobe u nekim fazama pojedinih procesa.

Kada je riječ o Zakonu o elektronskom potpisu BiH i Zakonu o elektronskom dokumentu BiH, Ćuzulan dodaje da su napravljeni određeni pomaci u smislu postojanja kvalifikovanih tijela koja izdaju kvalifikovani elektronski potpis, ali da je to još uvijek nedovoljno.

„Na osnovu Zakona o elektronskom dokumentu to znači da dokument potpisan kvalifikovanim elektronskim potpisom je jednak vlastoručno potpisanom čime se pravno ostvario preduslov za elektronsku vladu. Nažalost, nama još uvijek nije poznato da postoje i u praksi ovakvi primjeri, dijelom radi posebne regulative koja to sprečava, a pretpostavljam i radi neupućenosti i straha institucija da započnu ovakav način rada“, dodaje Ćuzulan.

Digitalizaciju kompanija treba posmatrati kroz tri prizme i to: digitalizacija vlastitog poslovanja, digitalizacija unutar poslovne saradnje unutar industrije ili vrijednosnog lanca unutar kojeg kompanija posluje i digitalizacija unutar države i svaka od njih donosi i odgovarajuće benefite. Svakako da bi digitalizacija javnih institucija sigurno olakšala poslovanje kompanija i dala im dodatnu motivaciju za digitalizacijom.

Ćuzulan ističe da su kompanije  u svom djelovanju uslovljene okruženjem koje čini i javna uprava.

„Privatni subjekti su jedna od ključnih grupa korisnika koje Akcioni plan za implementaciju Strategije razvoja javne uprave uzima u obzir sa mnogim svojim aktivnostima kao npr. uspostava One-stop-shop za poslovne subjekte. Na osnovu toga je jasno da spori, komplikovani i skupi procesi javne uprave posebno u segmentu pružanja usluga utiču i na konkurentnost naših kompanija u odnosu na kompanije iz regiona ili EU. Također, privlačenje stranih investicija, lahkoća poslovanja su u velikoj mjeri faktor koji ograničava ekonomski potencijal naše zemlje sa kojim raspolažemo. Pored toga skromna ulaganja u digitalizaciju javne uprave ne doprinose i ne potiču razvoj IT industrije kao što je to slučaj u drugim zemljama gdje je javna uprava veliki investitor i katalizator razvoja IT industrije. Posljedično, to utiče na slabiji razvoj i edukaciju IT kadrova i ljudskih resursa, što je veliki problem i u javnoj upravi ali i u IT industriji“, dodaje Ćuzulan.

Ali, kompanije u svakom slučaju ne trebaju čekati na digitalizaciju javne uprave, jer postoji mnogo razloga zašto bi same trebale krenuti u ovaj proces.

„Da su ti razlozi realni i opipljivi smo najbolje mogli vidjeti tokom pandemije koronavirusa. Svi smo bili svjedoci da je u jednom momentu došlo do potpunog zatvaranja tržišta pa posljedično i rada kompanija, došlo je do otežanog funkcioniranja lanaca snabdijevanja, te je kompanijama bilo skoro nemoguće funkcionirati na tradicionalan način. Digitalne tehnologije evidentno povećavaju efikasnost, analitički i tzv. biznis inteligence alati omogućavaju  bolji uvid u sve spore poslovanja, omogućavaju donošenje kvalitetnijih odluka i implementaciju kvalitetnijih marketing strategija. U konačnici sa dolaskom e-commerca tržište je u pravom smislu riječi postalo globalno. Konkurencija nam više nije lokalna trgovina, već globalna ili regionalna e-commerce kompanija. S druge strane, i naše kompanije sada imaju jedinstvenu priliku pristupa širem tržištu, pa samim tim da se fokusiraju na ono zbog čega i postoje, a to je da rade ono u čemu su najbolji“, dodaju iz UDT BiH.

 Uspješan projekat PKRS

Kada je riječ o projektima usmjerenim na pružanje pomoći kompanijama u procesu digitalizacije, jedan od uspješnih projekata je i onaj koji realizira Privredna komora RS. Naime, PKRS je u maju 2020.godine osnovala Centar za digitalnu transformaciju PKRS s ciljem podrške privredi u primjeni digitalnih rješenja u poslovnim procesima, povećanje konkurentnosti ekonomije i primjene inovacija. U zadnje dvije godine, uz podršku međunarodnih donatora podržano je 20 poduzeća iz drvoprerađivačkog i metaloprerađivačkog sektora za izradu digitalnih strategija i implementaciju konkretnih digitalnih rješenja u vrijednosti od 300.000 KM.

Govoreći o stanju među kompanijama kada je riječ o stepemu digitalizacije, Nikolina Dorontić Alibabić iz Centra za upravljanje projektima PKRS, ističe da postoji jaz između velikih privrednih društava i malih i srednjih poduzeća kod primjene digitalnih rješenja u poslovanju.

„Većina srednjih i malih preduzeća u Republici Srpskoj još uvijek nisu započela digitalnu transformaciju i nisu upoznata sa prednostima primjene digitalnih tehnologija. S tim u vezi, potrebno je usmjeriti dodatne napore na podizanje svijesti o značaju digitalizacije kod malih i srednjih preduzeća“, dodaje Dorontić Alibabić

Uz podršku međunarodnih donatora, Privredna komora Republike Srpske je realizirala niz aktivnosti na unapređenju uslova poslovanja i pružila podršku digitalnoj transformaciji privrede RS kroz implementaciju aktivnosti GIZ – Projekta Inovacije i digitalizacija u malim i srednjim preduzećima u BiH i EU4Business Projekta Centar za digitalizaciju, podizanje konkurentnosti i inovacije u MSP – DigIT SME.

„Preduzeća su dobila konsultantsku podršku za analizu i kreiranje digitalnih strategija i podršku u implementaciji digitalnih rješenja kao što su izrada AR aplikacije integrisane na web stranici preduzeća, izrada web stranice sa online prodavnicom, 3D modelovanje i povezani digitalni marketing, digitalna transformacija u oblasti unapređenja i automatizacije procesa upravljanja mašinama, nabavka i implementacija ERP softvera, izrada softverskog rješenja za razvoj novog proizvoda, te izrada softverskog rješenja za upravljanje poslovnim procesima, zadacima, dokumentima, ciljevima i projektima“, ističe Dorontić Alibabić.

Privredna društva su implementirala različita digitalna rješenja u zavisnosti od stepena digitalnog razvoja i potrebe poduzeća, ali svima je zajedničko da primjenom digitalnih tehnologija otvaraju se mogućnosti za razvoj novih proizvode i usluga, efikasnije upravljanje proizvodnim procesima primjenom inovativnih tehnoloških rješenja

„Digitalizacijom poslovnih procesa omogućen je veći stepen automatizacije u poslovanju, unapređeni su poslovni procesi, smanjeni su troškovi poslovanja, poboljšana je veza i komunikacija između radnika, dobavljača i kupaca, skraćeno je vrijeme obrade podataka i unapređeni su unutrašnji kapaciteti preduzeća u pravcu digitalnog poslovanja, što će u konačnici uticati na povećanje konkurentnosti preduzeća“, naglašava Doronotić Alibabić.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here