Kako će G20 okončati porezne oaze

Ministri finansija Grupe 20 dali su zeleno svjetlo za sporazum o oporezivanju multinacionalnih kompanija koji su nedavno postigle zemlje članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Očekuje se da će na narednom sastanku biti postignut konačni sporazum, međutim potrebno je riješiti niz pitanja, posebno protivljenje pojedinih evropskih zemalja ovom sporazumu.

19

Ministri finansija i guverneri centralnih banaka ekonomski najrazvijenijih zemalja G20, na sastanku u Veneciji održanom 9. i 10. jula 2021. godine  podržali su historijski dogovor o oporezivanju multinacionalnih kompanija i pozvali ostale zemlje, koje to još nisu, da ih podrže. Otprilike 132 zemlje već su potpisale okvir za međunarodnu poreznu reformu, uključujući minimalnu poreznu stopu od 15 posto. Podrška 19 najvećih ekonomija i Evropske unije pomoći će osigurati da to postane stvarnost nakon godina pregovora.

Veliko postignuće

“Postigli smo historijski sporazum o stabilnijoj i pravednijoj međunarodnoj poreznoj arhitekturi. Podržavamo ključne komponente dva stuba o preraspodjeli dobiti multinacionalnih poduzeća i učinkovitom globalnom minimalnom porezu“, rekli su ministri u završnoj izjavi nakon dvodnevnih razgovora.

Američka ministrica finansija Janet Yellen rekla je da zamah sada ne smije biti izgubljen.

“Svijet je spreman okončati globalnu utrku oporezivanja korporacija”, rekla je u izjavi dodajući kako bi sada trebali krenuti brzo kako bi finalizirala dogovor.

“Napokon, velike korporacije više ne mogu izbjeći svoju poreznu obvezu”,  napisao je njemački ministar finasnija Olaf Scholz na Tweetteru.

Cilj reformi je spriječiti zemlje da se takmiče u ponudi najnižih poreznih stopa za privlačenje investicija, što je često rezultiralo multinacionalkama koje izbjegavaju plaćanje poreza. Konačni sporazum očekuje se uoči summita čelnika G20 u Rimu u oktobru, sa nadom da će reforme biti na snazi ​​do 2023. godine.

Italijanski ministar finansija Daniele Franco rekao je da se postignuto ne smije podcjenjivati.

“Donošenje svjetskih pravila oporezivanja multinacionalnih kompanija, oporezivanja dobiti velikih kompanija velika je promjena, veliko postignuće”, rekao je.

Iz Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) kažu da su multinacionalke uskraćivale državama od 100 do 240 milijardi dolara svake godine „iskorištavajući praznine i neusklađenosti između poreznih sistema različitih zemalja”. To uključuje uzimanje dobiti u zemljama s nižim stopama poreza na dobit, što je postalo lakše u svijetu u kojem se roba i usluge prodaju, a da kompanija ne mora kročiti u zemlju. Mogućnost izbora multinacionalnih kompanija jedan je od razloga što je prosječna stopa poreza na dobit prepolovljena, s 49 na 24 posto, između 1985. i 2018. godine. Očekuje se da će minimalna porezna stopa uticati na oko 10.000 velikih kompanija, a OECD procjenjuje da bi efektivna stopa od 15 posto zemljama generirala dodatnih 150 milijardi dolara prihoda godišnje.

Minimalna porezna stopa od 15 posto dio je Stuba 2 globalne porezne reforme o kojima se godinama pregovara i koji su novi zamah dobili pod američkim predsjednikom Joeom Bidenom. Stub 1 daje državama dio poreza na dobit ostvarenu na njihovom teritoriju. Multinacionalne kompanije posluju u mnogim zemljama, ali obično plaćaju porez na dobit samo u poreznim domicilima odabranim zbog svojih niskih stopa. Reforma profita u početku bi se odnosila na stotinjak vodećih kompanija i usmjerena je na najagresivnije korisnike prebivališta s smanjenim porezom, poput tehnoloških divova Google-a, Amazona, Facebooka i Apple-a.

Reforme poreznog sistema predviđaju globalni minimalni porez od 15 posto na multinacionalne kompanije koje ostvaruju prihod iznad 890 miliona američkih dolara. Sistem će preusmjeriti neke poreze koje velike multinacionalne banke plaćaju u zemlje u kojima se prodaju njihovi proizvodi ili usluge, umjesto da porezi idu samo u zemlju u kojima jimaju sjedište. Multinacionalke s prihodom većim od 23,8 milijardi dolara – uz velike izuzetke finansijskih kompanija i „ekstraktivnih djelatnosti“ poput naftnih kompanija – plaćat će između 20 i 30 posto svoje dobiti iznad marže od 10 posto zemljama u kojima se prodaju njihovi proizvodi ili usluge. To znači da će SAD dobiti manje poreza od Googlea i Applea, ali porez će početi dobivati od novca koji Samsung i Volkswagen zarađuju od prodaje Amerikancima.

Dogovorene promjene osigurat će “da prave kompanije plaćaju pravi porez na pravim mjestima”, rekao je britanski ministar finansija Rishi Sunak.

Zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države, Francusku i Njemačku, pritiskaju na veću minimalnu poreznu stopu. No, neke se države protive 15 posto, uključujući Irsku koja je mamila Apple i Google u Dublin s niskim poreznim stopama. Bez sporazuma Irske i drugih država koje su uskratile podršku, kao što su Mađarska i Estonija, EU ne može provesti sporazum.

Puno posla

I dok je pozdravljao “neviđeni sporazum”, povjerenik EU za ekonomske poslove Paolo Gentiloni upozorio je: “Naš posao nije završen.”

Nevladine skupine koje analiziraju porezne poslove multinacionalnih kompanija, poput Oxfama, kritizirale su reformu jer su bogatim zemljama omogućile da zadrže veći dio dodatnih poreznih prihoda.

Indijska ministrica finansija Nirmala Sitharaman, koja je na daljinu prisustvovala pregovorima u Veneciji, rekla je da treba obaviti daljnji rad kako bi se osigurao pravedniji, održiviji i uključivi porezni sistem koji rezultira značajnim prihodom za zemlje u razvoju.

Zemlje još moraju smisliti kako primijeniti novi komplicirani sistem, koji uključuje preraspodjelu poreznih prihoda među zemljama. Zasebno, SAD će pokušati natjerati EU da povuče svoje planove za porez na digitalne usluge, koji Google i druge velike američke tehnološke kompanije ne žele platiti. Nova pravila i njihovi potencijalni uticaji još uvijek trebaju dublju analizu.

Yi Gang, guverner Narodne banke Kine, otkrio je da Radna grupa za održivo finansiranje G20, kojom ove godine predsjedavaju kineska i američka centralna banka, radi na nacrtu plana za održivo finansiranje u srednjoročnom razdoblju.

Yellen i administracija Bidena imaju vlastitih problema s dobivanjem odobrenja SAD-a. Porezni sporazum sastoji se od dva dijela, koji su označeni kao stupovi. Prvi stub, koji promoviraju evropske sile, omogućuje veće oporezivanje multinacionalnih kompanija. Stub 2, koji su promovirali SAD, postavlja globalnu minimalnu stopu poreza na dobit od 15 posto.

Dva dijela dogovora međusobno su povezana. Odobravanje Stuba 1 u SAD-u možda će trebati promjene postojećih ugovora, što zahtijeva dvije trećine glasova u Senatu, koji je podijeljen  50-50 između republikanaca i demokrata. Ako padne Stub 1, tada evropske sile nastavljaju s nametanjem digitalnih poreza velikim američkim tehnološkim divovima. Ako bi se to dogodilo, to bi značilo povratak na vrstu sukoba koji se dogodio za vrijeme Trumpove administracije, a čiji je cilj porezni sporazum izbjeći.

Čak i ako se sporazum provede, neće donijeti veliko pojačanje poreznih prihoda, jer je iskustvo pokazalo da će velike korporacije zasigurno osmisliti nove mehanizme izbjegavanja.

 Bez konkretnih prijedloga za siromašne zemlje

Globalni porez bio je u fokusu sastanka  zemalja G20, dok su se kratko dotakli ključnih pitanja povećanog uvođenja vakcina protiv COVID-19 i s tim povezanim pitanjem rasterećenja duga za siromašnije zemlje.

U saopćenju nakon sastanka sadržane su osnovne fraze poput “i dalje smo odlučni da pandemiju svugdje stavimo pod kontrolu i izrazimo podršku naporima za ubrzanje isporuke vakcina“. No, nije dodijeljen novac niti su dati konkretni prijedlozi za postizanje ovih ciljeva.

Uoči sastanka, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, Kristalina Georgieva upozorila je na “sve lošiji oporavak”, djelomično vođen razlikama u dostupnosti vakcina. Pozvala je na “hitnu akciju” čelnika i kreatora politike G20 u ovom “kritičnom trenutku”.

To se nije dogodilo, ni po pitanju vakcina ni pogoršanja dužničkog stanja mnogih siromašnijih država, kao rezultat dubokih ekonomskih i finansijskih problema koji su posljedica pandemije.

Zaduživanje na tržištima u nastajanju, krajem marta, iznosilo je 86 biliona američkih dolara, što je porast za 11 biliona dolara tokom pandemije. Prošle godine Inicijativa za obustavu otplate duga (DSSI), koju je proveo G20, spasilo je 43 siromašne zemlje oko 5,7 milijardi dolara, što je nivo koji je glavna ekonomistica Svjetske banke Carmen Reinhart opisala kao “razočaravajuću”. Očekuje se da će ukupni troškovi usluge za zemlje u razvoju ove godine iznositi 1,1 bilion dolara.

Agustin Carstens, generalni direktor Svjetske banke za međunarodne nagodbe, upozorio je da su zemlje u razvoju blizu da iscrpe svoju sposobnost zaduživanja.

Ali upozorenja i Svjetske banke i MMF-a uglavnom su ignorirana. Nisu najavljene nove inicijative o ublažavanju duga i restrukturiranju duga, a u saopćenju, zemlje G20 pozdravile su “napredak” prema DSSI-u, koji se smatra neadekvatnim. Također su podržali prijedlog Međunarodnog monetarnog fonda za proširenje posebnih prava vučenja (SDR), koja omogućavaju zemljama da povećaju svoje devizne rezerve, za iznos ekvivalentan 650 milijardi dolara. Ova je mjera također kritizirana kao neadekvatna, jer su SDR-ovi dostupni proporcionalno veličini neke zemlje unutar MMF-a, što znači da bi siromašne zemlje kojima je potrebna dodatna devizna rezerva najmanje dobile.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here