Korupcija najveća prepreka prilivu američkog kapitala u BiH

Bosna i Hercegovina je otvorena za strana ulaganja, ali investitori moraju prevladati endemsku korupciju, složeni pravni i regulatorni okvir i vladine strukture, netransparentne poslovne procedure, nedovoljnu zaštitu imovinskih prava i slab pravosudni sistem“, konstatira se u posljednjem Izvještaju State Departmenta u kojem je američkim ulagačima detaljno opisan investicijski ambijent u našoj zemlji.

32

Intenziviranje priliva direktnih stranih investicija stalni je imperativ i deklarativni prioritet kreatora ekonomskih politika u Bosni i Hercegovini, koji već duže od decenije najavljuju investicijski bum u vidu najmanje milijardu američkih dolara inozemnog kapitala godišnje, koja kontinuirano za epilog imaju dvostruko manje iznose, praktično neuporedive sa predrecesijskih 2,1 milijardu dolara iz 2007. godine. Zašto je to tako, odnosno šta je to što tjera strane investitore sve dalje od BiH, vrlo precizno i jasno opisano je u posljednjem izvještaju State Depertmenta u kojem je američkim ulagačima detaljno predstavljen investicijski ambijent u našoj zemlji.

 Spore reforme

 “Bosna i Hercegovina je otvorena za strana ulaganja, ali investitori moraju uspjeti prevladati endemsku korupciju, složeni pravni i regulatorni okvir i vladine strukture, netransparentne poslovne procedure, nedovoljnu zaštitu imovinskih prava i slab pravosudni sistem“, konstatira se u Izvještaju.

Uz opasku da su se ekonomske reforme za dovršetak tranzicije iz socijalističke prošlosti u tržišno orijentiranu budućnost, odvijale polako i da zemlja ima relativno nizak nivo direktnih stranih ulaganja (FDI), u Izvještaju se precizira da su one, prema podacima Centralne banke BiH, u prvih devet mjeseci 2019. iznosile 505 miliona američkih dolara, a u cijeloj 2018. godini 458 miliona dolara.

“Prema izvještaju Svjetske banke o lakoći poslovanja za 2020. godinu, BiH je među najmanje atraktivnim poslovnim okruženjima u jugoistočnoj Evropi, rangirana na 90. mjesto od 190 globalnih ekonomija.

Izvještaj Svjetske banke svrstava BiH na posebno nisko mjesto zbog njenih dugotrajnih i napornih procedura za pokretanje biznisa i dobijanje građevinskih dozvola, što su pitanja koja su uticala i na američke kompanije.

Američka ulaganja u BiH su niska zbog malog tržišta, relativno niskog nivoa prihoda, udaljenosti od Sjedinjenih Američkih Država, izazovne poslovne klime i nedostatka mogućnosti za investiranje. Većinu američkih kompanija u BiH predstavljaju mali prodajni uredi koji su koncentrirani na prodaju američke robe i usluga, uz minimalna dugoročna ulaganja u BiH. Američke kompanije sa uredima u BiH uključuju velike multinacionalne kompanije i tržišne lidere u svojim sektorima, kao što su Coca-Cola, Microsoft, Cisco, Oracle, Pfizer, McDonalds, Marriott, Caterpillar, Johnson & Johnson, FedEx, UPS, Philip Morris, KPMG , Price WaterHouse Coopers i drugi. Ipak, BiH nudi poslovne mogućnosti dobro pripremljenim i upornim izvoznicima i investitorima. Kompanije koje su uspjele prevladati izazove uspostavljanja prisustva u BiH s vremenom su često ostvarivale povrat svojih ulaganja. Veliki američki investicijski fond uspio je na tržište ući s regionalnim ulaganjem u 2014. godini i izaći iz većinske pozicije u 2019. godini s dobrim povratom“, sumira se u Izvještaju, pri čemu se kao pozitivni aspekti bh. investicijske klime potcrtavaju “mnogi reformski napori za poboljšanje poslovnog ambijenta dok BiH teži članstvu u Evropskoj uniji“, otvorenost zemlje za strana ulaganja te liberalni trgovinski režim i pojednostavljena porezna struktura u vidu 17 posto PDV-a i 10 posto poreza na dohodak.

“BiH aktivno ide prema  Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i nada se da će joj se pridružiti u bliskoj budućnosti.

Također je bogata prirodnim resursima, pružajući mogućnosti u energetici (hidro i termoelektrane), poljoprivredi, drvnoj industriji i turizmu.

Najbolje poslovne mogućnosti za američke izvoznike u BiH uključuju opremu za proizvodnju i prenos energije, telekomunikacionu i IT opremu i usluge, transportnu infrastrukturu i opremu, inženjerske i građevinske usluge, medicinsku opremu i sirovine te hemikalije za industrijsku preradu“, opaža se u Izvještaju.

U dijelu posvećenom analizi bh. politike prema direktnim stranim ulaganjima, u Izvještaju se zaključuje da se BiH bori za privlačenje stranih investicija, ali da složeni zakoni o radu i penzijama, nedostatak jedinstvenog ekonomskog prostora i neadekvatna sudska i regulatorna zaštita odvraćaju investitore.

“Prema ustavu BiH, država je podijeljena je na dva entiteta – Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Treće, manje područje – Distrikt Brčko, djeluje pod zasebnom upravom. Federacija je dalje podijeljena na deset kantona, svaki sa svojom vlašću i odgovornostima. U BiH postoje i 143 općine – 63 u RS i 80 u FBiH. Kao rezultat toga, BiH ima višeslojni pravni i regulatorni okvir, koji može biti dvostruk i kontradiktoran i nije pogodan za privlačenje stranih investitora.

Poslodavci snose težak teret prema vladama. Moraju doprinositi zdravstvenom i penzijskom sistemu 69 posto plata u FBiH i 52 posto u RS.

Zakoni o radu i penziji također odvraćaju investicije, iako se oba reformiraju kako bi se smanjila opterećenja za poslodavce.

Iako su porezi na dobit preduzeća u dva entiteta i Distriktu Brčko sada usklađeni na 10 posto, entitetski zahtjevi za registraciju preduzeća nisu usklađeni. RS ima svoje zahtjeve za registraciju, koji se primjenjuju na cijeli entitet. Svaki od deset kantona u FBiH ima različite poslovne propise i administrativne postupke koji utiču na kompanije. Pojednostavljivanje i usmjeravanje ovog okvira je neophodno za poboljšanje investicijske klime.

Reformska agenda EU usmjerena je na promjene koje bi trebale poboljšati investicijsku klimu razjašnjavanjem i pojednostavljivanjem propisa i procedura, istovremeno smanjujući naknade sa kojima se suočavaju preduzeća na entitetskom, kantonalnom i općinskom nivou.

Generalno, pravni okvir BiH ne diskriminira strane investitore. Međutim, s obzirom na visok nivo korupcije, strani investitori mogu biti u značajno nepovoljnijem položaju u odnosu na ukorijenjene lokalne kompanije, posebno one koje formalno ili neformalno podržavaju različiti nivoi vlasti u BiH.

BiH ne održava stalni, formalni dijalog sa stranim investitorima. Sporadično, visoki vladini zvaničnici daju izjave za medije pozivajući strane investicije u energetsku, transportnu i poljoprivrednu industriju. Međutim, najave rijetko potkrepljuju opipljive, komercijalno isplative mogućnosti ulaganja“, upozorava se u Izvještaju.

Birokratske zamke

Ilustrirajući kompleksnost procesa osnivanja preduzeća u BiH, za koji se primjećuje da “može biti izuzetno opterećujući i dugotrajan proces za investitore“, autori Izvještaja podsjećaju da “Svjetska banka procjenjuje da postoji prosječno 13 postupaka (stvarni broj ovisi o vrsti posla), koji traju ukupno 81 dan, za registraciju novog preduzeća u glavnom gradu Sarajevu“, ali i napominju da se “registracija ponekad može ubrzati ako kompanije zadrže lokalnog pravnika koji će pratiti sve korake u procesu“.

“RS je osnovala jedinstveno mjesto za registraciju preduzeća u tom entitetu. Na papiru je to dramatično smanjilo vrijeme potrebno za registraciju preduzeća u RS, skraćujući vrijeme za registraciju preduzeća na prosječno sedam do 14 dana. Neke kompanije, međutim, izvještavaju da u praksi to može potrajati znatno duže“, ističe se u Izvještaju, uz primjedbu da “entitetski, kantonalni i općinski nivoi vlasti uspostavljaju vlastite zakone i propise o poslovanju, stvarajući suvišne i nedosljedne procedure koje omogućavaju korupciju“.

“Često je teško razumjeti sve zakone i pravila koji bi se mogli primijeniti na određene poslovne aktivnosti, s obzirom na preklapanje nadležnosti i nedostatak centralnog izvora informacija. Stoga je presudno da strani investitori dobiju lokalnu pomoć i savjete“, ukazuje se u Izvještaju.

Kada je riječ o pravnoj sigurnosti investitora, u Izvještaju se prvenstveno upozorva da BiH ima odgovarajuće zakone za podsticanje konkurencije, ali da se oni zbog korupcije često ne provode.

“Mnoštvo državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih uprava, od kojih svaka ima moć donošenja zakona i propisa koji utiču na poslovanje, stvara jako birokratski, netransparentan sistem. Ministarstva i regulatorne agencije obično nisu dužne objaviti tekst predloženih propisa  prije njihovog donošenja – neke domaće i međunarodne kompanije izrazile su frustraciju zbog generalno ograničenih mogućnosti da pruže doprinos i poboljšaju nacrte zakona koji utiču na poslovnu zajednicu.

Rješavanje sporova također predstavlja izazov, jer se pravosudni sistem sporo kreće, često se ne pridržava postojećih rokova i ne pruža pravni lijek ako se dotična kompanija preregistruje pod drugim imenom.

Preduzeća podliježu inspekcijama brojnih entitetskih, kantonalnih i općinskih agencija, uključujući finansijsku policiju, inspekciju rada, tržišnu, sanitarnu, zdravstvenu, vatrogasnu i inspekciju zaštite okoliša, instituciju za zaštitu spomenika kulture, građevinsku, komunalnu i veterinarsku, turističku i inspekciju hrane… Neki investitori žalili su se na netransparentne naknade koje se naplaćuju tokom inspekcija, promjenu pravila i propisa te neefikasan žalbeni postupak“, pobrajaju se u Izvještaju manjkavosti bh. pravnog i regulatornog sistema, na šta se nadovezuju i zaključci da je bh. sudski sitem preopterećen, tako da “često treba nekoliko godina da se slučaj izvede na suđenje“, te da “ većina sudija ima malo ili nimalo detaljnog znanja o rješavanju međunarodnih trgovinskih sporova i potrebna im je obuka o primjenjivim međunarodnim ugovorima i zakonima“.

U dijelu Izvještaja posvećenom podsticajima za investiranje, uz porezne i carinske olakšice posebno se napominje da “strani investitori mogu otvoriti bankovne račune u svim jurisdikcijama i svoju zaradu prenijeti u inozemstvo bez ikakvih ograničenja“.

“Pored poticaja koji vrijede u cijeloj BiH, dva entiteta i Distrikt Brčko imaju specifične poticaje. U Distriktu, ulaganja u osnovna sredstva podliježu poreznim olakšicama.

U FBiH, porezni obveznik koji uloži 20 miliona KM u periodu od pet godina, oslobođen je plaćanja poreza na dobit za period od pet godina, počevši od prve investicione godine. Porezni obveznik čija radna snaga čini više od 50 posto osoba s invaliditetom i lica s posebnim potrebama u bilo kojoj godini oslobođeni su plaćanja poreza na dobit.

RS je svojim Izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit smanjila poreze na ulaganja u opremu namijenjenu proizvodnji te u pogone i nekretnine koje se koriste za proizvodnju i preradu.

Za poslodavce koji imaju najmanje 30 radnika tokom kalendarske godine, postoji smanjenje porezne osnovice poreza na dohodak i obavezne doprinose poslodavca.

RS je također uspostavila podsticaje koji imaju za cilj podsticanje i podršku direktnih investicija, rasta zaposlenosti i prenosa novih znanja i tehnologija – da bi se kvalificirali za te podsticaje, ulagači moraju imati postojeće investicione projekte u proizvodnom sektoru, minimalnu vrijednost ulaganja od dva miliona KM i novo zaposlenje za najmanje 20 radnika.

Početkom 2015. Vlada RS donijela je Zakon o porezu na imovinu – koji nameće jedinstvenu poreznu stopu u svim opštinama, Zakon o porezu na dohodak – koji izuzima porez na dividende i udjele u dobiti, Zakon o porezu na dobit preduzeća – koji proširuje obim odbitnih troškova i usklađuje porez za strane investitore, te Zakon o doprinosima – koji smanjuje doprinose za 1,4 posto“, pobraja se u Izvještaju, uz napomenu da u BiH postoje i četiri zone slobodne trgovine (Vogošća, Visoko, Hercegovina-Mostar i Holc Lukavac), čiji korisnici ne plaćaju poreze i doprinose, osim onih koji se odnose na plate i nadnice.

“Ulagači mogu slobodno ulagati kapital u zone slobodne trgovine, prenositi svoju dobit i preusmjeriti kapital. Carina i tarife se ne plaćaju na uvoz u zonu, koja se smatra ekonomski opravdanom ako se može dokazati da će vrijednost iz je izvezene robe premašiti 50 posto ukupne vrijednosti proizvedene robe koja napušta slobodnu zonu u roku od 12 mjeseci“, pojašnjava se u Izvještaju, u kojem se napominje i da BiH nema politiku takozvane prisilne lokalizacije, koja pdorazumijeva da strani investitori moraju koristiti domaću robu, ljudski  kapital ili tehnologiju, kao i da “ne postoje zahtjevi za strane IT dobavljače da predaju izvorni kod i  omoguće pristup nadzoru, niti postoje mehanizmi koji se koriste za provođenje pravila o održavanju određene količine podataka u zemlji“.

S druge strane, kao jedna od naročito labavih karika u bh. investicijskom lancu potencira se zaštita imovine, pri čemu se autori pozivaju i na posljednji Doing Business izvještaj Svjetske banke, u kojem je BiH rengirana na 96. mjesto u svijetu prema lakoći upisa vlasništva, za koji je potrebno sedam postupaka i prosječno 35 dana.

Nesigurnost imovine

“Upis vlasništva nad nekretninama općenito se priznaje kao značajna prepreka razvoju tržišta nekretnina i hipoteka.

Sadašnji sistem sastoji se od odvojenih entitetskih geodetskih uprava koje su odgovorne za katastre nekretnina.

Značajan dio zemljišta i nekretnina nema jasnog titulara zbog problema s restitucijom. Stranci moraju registrirati lokalnu kompaniju za kupovinu imovine – tada kompanija vrši kupovinu i evidentira se kao vlasnik zemljišta. Izuzetak od ovog pravila je ako zemlja državljanstva stranaca ima uzajamni ugovor o vlasništvu nad zemljom sa BiH – u tom slučaju, stranac može direktno posjedovati zemlju“, opisuje se u Izvještaju, kojim se posebno problematičnim tumači odnos prema intelektialnom vlasništvu u BiH.

“Kompanije bi trebale razmotriti zahtjev za zaštitnim znakom i patentnom zaštitom prije predstavljanja svojih proizvoda ili usluga na tržištu BiH. Kompanije mogu potražiti savjet od lokalnih pravnika koji su stručnjaci za pravo intelektualnog vlasništva. Iako postojeće zakonodavstvo pruža osnovni nivo zaštite, civilno i krivično provođenje u BiH i dalje je slabo.

Nadležnost nad istragama prava intelektualne svojine podijeljena je između carinskih službenika, entitetskih inspekcija i državnih i entitetskih agencija za provođenje zakona, od kojih nijedna nema specijalizirane timove za istrage prava intelektualne svojine.

Slučajevi kršenja prva intelektualnog vlasništva u kojima se optužuju kompanije često uključuju prekršitelje prilično niskog nivoa. Značajniji slučajevi ponekad godinama venu uz malo djelovanja tužilaca ili sudija.

U privatnom sektoru svijest o intelektualnim pravima, posebno o važnosti zaštite autorskih prava, i dalje je niska, iako pojava lokalne industrije za razvoj softvera pomaže u podizanju svijesti. Suzbijanje piraterije poslovnog softvera moglo bi značajno poboljšati lokalnu ekonomiju stvaranjem novih radnih mjesta i stvaranjem poreznih prihoda. Neprepoznavanje važnosti sprečavanja kršenja autorskih prava čini proizvođače softvera i zvanične distributere manje konkurentnim, a uspostavljanje legalnog tržišta težim.

Preduzeća u BiH godišnje izgube oko 15 miliona dolara od prodaje krivotvorenog i piratskog softvera, CD-a i DVD-a. Prema Business Software Alliance (BSA), stopa ilegalnog softvera instaliranog na ličnim računarima u BiH trenutno je 66 posto.

Kolektivna zaštita autorskih prava također ostaje izazov u BiH. Trenutno nema uspostavljenog lokalnog predstavnika koji bi prikupljao i distribuirao honorare za vizuelne umjetnike, filmaše i književne autore“, upozorava se u Izvještaju, uz podsjećanje na više nego ilustratrivnu činjenicu da “neke kantonalne vlade i dalje koriste nelicencirani softver, jer neki službenici još uvijek ne razumiju implikacije kršenja prava intelektualnog vlasništva“!

Mnogo lijepih riječi nije se našlo ni na stranicama Izvještaja koje se odnose na entitetski podijeljena tržišta kapitala u BiH, koja su, kratko i jasno, opisana kao nerazvijena.

“Mala veličina tržišta, nedostatak privatizacije, slaba zaštita dioničara i nepovjerenje javnosti u prethodne programe privatizacije ometali su razvoj tržišta kapitala“, navodi se u Izvještaju, u kojem se neuporedivo već blagonaklonost izražava prema bh. bankarskom, odnosno finansijskom  sistemu u cjelini.

“Bankarski i finansijski sistem je stabilan, a najznačajnija ulaganja dolaze iz Austrije. Centralna banka BiH definira i kontrolira provođenje monetarne politike (putem svog valutnog odbora) te podržava i održava sisteme plaćanja i namire. Također koordinira aktivnosti entitetskih agencija za bankarstvo, koje su zadužene za licenciranje i nadzor banaka. U toku su reforme bankarskog sektora, koje je naložio Međunarodni monetarni fond.

BiH je 2010. donijela okvirni zakon na državnom nivou kojim se nalaže korištenje međunarodnih računovodstvenih standarda, a oba entiteta donijela su zakone kojima su eliminisane razlike u standardima između entiteta i Brčko Distrikta. Sve vlade su primijenile računovodstvene prakse koje su u potpunosti u skladu s međunarodnim normama“, ističe se u Izvještaju, te u kontekstu korelacije bankarskog sistema i stranih ulagača objašnjava da Zakon o direktnim stranim ulaganjima “garantira  trenutno pravo na transfer i vraćanje dobiti i doznaka“.

“Domaće i strane kompanije mogu imati račune u jednoj ili više banaka ovlaštenih za iniciranje ili primanje plaćanja u stranoj valuti. Provedbeni zakoni u oba entiteta uključuju prava na prenos i repatrijaciju. Usvajanje valutnog odbora od strane Centralne banke garantira da je lokalna valuta – konvertibilna marka, u potpunosti konvertibilna u euro sa fiksnim tečajem“, podsjeća se u Izvještaju, čiji autori su se osvrnuli i na još nedovršeni proces privatizacije u BiH, rasvjetljavajući eventualno neupućenim potencijalnim američkim investitorima da “privatna preduzeća mogu se takmičiti sa državnim pod istim uslovima, ali u praksi državna preduzeća imaju prednost, posebno u sektorima poput telekomunikacija i električne energije, gdje su tradicionalno držala monopole i mogu uticati na regulatore i sudove u svoju korist“.

“Generalno, političke stranke kontroiliraju državne kompanije, povećavajući mogućnosti za korupciju i neefikasno upravljanje tim kompanijama. Osim državnih preduzeća u telekomunikacijskom, elektroenergetskom i odbrambenom sektoru, mnoga preostala javna preduzeća su u stečaju ili su na rubu insolventnosti.

U proteklih nekoliko godina nije bilo značajnijih privatizacija. Ponude za privatizaciju su rijetke i često podrazumijevaju nepovoljne uslove. Neka ranije uspješna državna preduzeća stekla su značajna dugovanja iz neplaćenih zdravstvenih i penzijskih doprinosa, a potencijalni investitori dužni su preuzeti te dugove i održavati postojeću radnu snagu.

Historijski gledano, proces privatizacije u BiH rezultirao je ekonomskim gubicima zbog korupcije. Neke privatizacije dovele su do gubitka vrijednosti državne imovine, a mnoga privatizirana preduzeća su oslabljena ili uništena u procesu privatizacije. Historija koruptivne privatizacije pobudila je zabrinutost da bi daljnja privatizacija dovela samo do dodatne nezaposlenosti i bogaćenja nekolicine politički povezanih pojedinaca“, upozorava se u Izvještaju.

Priča o korupciji dodatno je elaborirana u posebnom poglavlju posvećenom toj rak-rani bh. ekonomije i društva u cjelini.

“Korupcija je i dalje prisutna u mnogim političkim i ekonomskim institucijama u BiH i povećava troškove i rizike poslovanja.

Prekompleksan postupak registracije i licenciranja preduzeća u BiH posebno je ranjiv na korupciju. Mnoštvo državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih uprava, od kojih svaka ima moć uspostavljanja zakona i propisa koji utiču na poslovanje, stvara sistem koji nema transparentnost i otvara mogućnosti za korupciju putem parafiskalnih naknada. Plaćanje mita za dobivanje potrebnih poslovnih dozvola i građevinskih dozvola ili jednostavno ubrzanje postupka odobravanja, događa se redovno.

Strani investitori kritizirali su državne tendere i javne nabavke zbog nedostatka otvorenosti i transparentnosti.

Indeks percepcije korupcije Transparency Internationala 2019. godine rangirao je BiH na 101. mjesto od 180 zemalja. BiH je 2011. godine osnovala agenciju na državnom nivou za sprečavanje i koordinaciju napora u borbi protiv korupcije – dok je službeno aktivna, agencija je pokazala ograničene rezultate.

Američke kompanije moraju pažljivo procijeniti poslovnu klimu i razviti efikasan program poštivanja zakona i mjere za sprečavanje i otkrivanje korupcije, uključujući podmićivanje. Američki pojedinci i firme trebaju uzeti vremena da se upoznaju sa relevantnim antikorupcijskim zakonima i BiH i Sjedinjenih Američkih Država kako bi se pravilno pridržavali i, gdje je to prikladno, zatražili savjet pravnog savjetnika“, sugerira se u Izvještaju, u čijem završnom dijelu se daje i kratak presjek stanja na bh. tržištu rada.

“BiH ima radnu snagu s niskim troškovima prema zapadnim standardima, a upisi na fakultete povećavaju se već niz godina. Međutim, nekoliko sektora, poput građevinarstva, informacione tehnologije i zdravstvene zaštite, doživjelo je značajan gubitak vještina tokom posljednjeg desetljeća zbog nedostatka obrazovanja i mogućnosti za osposobljavanje za posao, kao i zbog emigracije.

Obavezni doprinosi za rad su visoki, obeshrabruju zapošljavanje novih radnika i postiču rad nacrno.

Svaki entitet ima svoje penzijske i zdravstvene sisteme, koji nisu usklađeni. Kompanije koje rade u oba entiteta moraju se pridržavati dva seta pravila koja se odnose na zapošljavanje, plate i doprinose.

Mnogi poslodavci potcjenjuju svoju radnu snagu da bi izbjegli plaćati poreze i beneficije, stvarajući značajno sivo tržište. Procjenjuje se da je udio neformalne zaposlenosti u ukupnoj zaposlenosti 30 posto.

Novi zakoni o radu presudni su za modernizaciju sistema naslijeđenog iz bivše Jugoslavije,  koji je krut, zastario i neprijatan prema preduzećima. Konkretna implementacija tek treba da se vidi, ali bi trebala smanjiti troškove i pojednostaviti zapošljavanje i otpuštanje radnika. Donošenje novih zakona o radu predstavlja važan prvi korak ka ekonomskoj reformi koja će modernizirati tržište rada u BiH i približiti ga standardima Evropske unije“, zaključuje se u Izvještaju.

“U Bosni i Hercegovini nije bilo napada na strane investicije. Međutim, i dalje postoje rizici od povremenog, lokaliziranog političkog i kriminalnog nasilja.

Sredinom juna 2013. i početkom 2014. godine velike grupe građana protestirale su zbog ekonomske stagnacije zemlje i očigledne nesposobnosti vlasti da poboljšaju situaciju. Velika većina protesta bila je mirna, s relativno malim brojem učesnika, ali neki protesti u Sarajevu, Mostaru i Tuzli rezultirali su napadima na vladine zgrade, uništavanjem vladine imovine i povredama.

Nije bilo izvještaja da su strani ulagači bili direktno meta na protestima“, opisuje se u Izvještaju politički ambijent u BiH..

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here