Stalno nam ponavljaju kako Bosna i Hercegovina ima ogromne resurse za proizvodnju zdrave hrane i kako je upravo to jedan od strateških grana poljoprivrede, ali i privrede u cjelini. No, koliko se zaista strateški promišlja i planira kada je u pitanju korištenje tih resursa od strane nadležnih sasvim je drugo pitanje. Ali, kao i uvijek, gdje zakažu nadležni pojave se pojedinci koji svojim znanjem, htijenjem i voljom pokažu da je itekako moguće iskoristiti resurse koje BiH ima i proizvoditi. Zdravo, prirodno, kvalitetno, domaće – u ovom slučaju janjeće meso. Jedan od takvih je Samir Vilić, uspješni poslovni čovjek koji u Švicarskoj ima prevozničku kompaniju sa više od 150 zaposlenih. Samirova želja je odavno je bila započeti posao u BiH. I to u Kiseljaku, tačnije Podastinju, u sektoru poljoprivrede i to baš sa ovcama. Ni manje ni više, romanovski ovcama koje se još zovu i carskim.
Janjenje dva puta godišnje
„Svi mi koji živimo i radimo u dijaspori imamo skrivenu želju uložiti u neki posao ovdje, u našoj zemlji. Dugo sam razmišljao čime bi se mogao baviti, ekonomski aspekt i nije toliko presudan. Znao sam da u Bosni i Hercegovini imamo velike potencijale u poljoprivredi, stočarstvu. To je ono što imamo, što nam je Bog dao. Činjenica je da o tom našem potencijalu u poljoprivredi, niko manje-više ne brine.
Igrom slučaja sam prije nekih 10-12 godina bio kod prijatelja u Hrvatskoj, koji ima stado carskih romanovski ovaca, od čega je napravio jako lijepu priču.Onda sam se i ja počeo raspitivati i istraživati o toj vrsti ovaca. Sa suprugom Lejlom posjećivao sam poljoprivredne sajmove po Evropi, farme, raspitivali smo se kod ljudi koji uzgajaju ove ovce, učili, savladavali znanja i vještine. Supruzi sam još tada rekao da ako se budemo nečim bavili u Bosni to će biti ova vrsta ovaca, jer se time ovdje niko ne bavi. I tako je nastala naša Hacienda de la Vida“, kaže na početku razgovora za Business Magazine Vilić.
Kaže da je kao dijete jako volio životinje, posebno ovce. Prikupljena iskustva i stečeno znanje pretvorio je u konkretan posao 2016. godine kada je iz Češke uvezao matično stado od 120 ovaca.
„ U tom periodu nismo imali baš neke adekvatne uslove za uzgoj carskih ovaca. Imali smo mali problem oko dobijanja građevinske dozvole, što smo čekali nekih dvije do tri godine. Trudili smo se sačuvati matično jato. Uspjeli smo u tome i danas imamo oko 300 ovaca. Mogli smo imati i puno veće stado da smo od početka imali uslove koje imamo danas. Sagradili smo štalu, moderno opremljen objekat u skladu sa važećim evropskim standardima, koji zadovoljava sve zahtjeve koji se tiču bio-eko sistema. To nam je jako bitno za rad u nekom budućem periodu, kada krenemo sa izvozom, što planiramo“, ističe Vilić.
A kako izgleda štala najbolje govori anegdota o komentaru električara koji je došao da postavi električne instalacije i pohvalio vlasnika za odličnu ideju da upravo na tom mjestu sagradi – svadbeni salon.
Zašto baš carske romanovski ovce i to češke linije? Vilić pojašnjava da se radi o posebno interesantnoj sorti ovaca.
„Za početak radi se o ovcama koje se janje dva puta godišnje, a ako imate premier grla u svakom janjenju ovca donese na svijet troje do petoro janjaca. Tako da na godišnjem nivou, u prosjeku od jedne ovce dobijete šest do sedam janjaca. Carske romanovski ovce ne jedu puno, ali zato puno daju. Zdravstveno su jako otporne i ne obolijevaju od bolesti, od kojih obolijevaju ovce koje se tradicionalno uzgajaju kod nas.Ono što još karakterizira ove ovce je jako ukusno meso. Za razliku od domaćih ovaca čije meso ima prepoznatljiv miris, koji mnogi ne vole, meso carske romanovske ovce nema taj miris, a ima sjajan okus. Oni koji su imali priliku probati to meso, rekli su nam da su uživali u okusu i traže još“, pojašnjava Vilić.
Ove ovce se uglavnom uzgajaju upravo zbog mesa. Tako uz kvalitetnu prehranu, koja prema recepturi koju koriste u Hacienda de la Vida sadrži osam vrsta žitarica, dodatak premiksa soli, minerala i vitamina te najkvalitetnije domaće sijeno, dok je još janje sisa ovcu za tri mjeseca može dostići težinu od 33-34 kilograma. Cijena kilograma ove janjetine je 13 KM, a ukoliko želite gotovu, pečenu janjetinu što također rade na farmi cijena je 30 KM po kilogramu.
„Pri tome, kada su u pitanju domaće ovce na 100 kilograma ukupne težine dobit ćete oko 40 posto mesa u odnosu na težinu. Kod carskih romanovski ovaca taj odnos je puno viši. Pa na 100 kilograma ukupne težine dobijati 65 do 70 posto mesa, jer ove ovce imaju jako sitne kosti. Upravo to je presudilo da se odlučimo za ovu vrstu ovaca“, kaže Vilić.
Rentabilan uzgoj
Najveći interes za sada pokazuju restorani, što je i logično jer kod nas postoji tradicija konzumiranja pečenog janjećeg mesa.
„Mi pružamo uslugu i uslužnog klanja i kompletne pripreme mesa. Naravno, kada imate farmu ove veličine već planirate dalji razvoj. Obično kada nas pitaju zašto ovce, dajemo jednostavan odgovor. Najprije mi želimo znati šta jedemo, a onda to kvalitetno, organsko, ukusno meso ponuditi i tržištu. Upravo nam je pandemija koronavirusa pokazala koliko je bitno imati domaću, zdravu hranu kojoj znate porijeklo. Kada je u pitanju naša farma, u svakom trenutku znamo šta ovca jede, koje sijeno, žito koje sami nabavljamo i pripremamo .Ne koristimo nikakve aditive ili koncentrate za ishranu ovaca“, kaže Maja Zirojević-Bužo, tehnička direktorica Hacienda de la Vida.
Farma trenutno sarađuje sa tri veterinara sa kojima se redovno pravi plan ishrane za svaku ovcu. Pojašnjavaju da nisu iste potrebe za hranom ovce koja se tek ojanjila, ovce koja nosi janje ili ovna.
„Osim toga, ovce 24 sata dnevno imaju svežu, tekuću vodu na odgovarajućoj temperaturi. Ta voda im se tokom zime grije na odgovarajuću temperaturu. Također, u našoj štali ovce borave na temperaturi koja njima najviše odgovara tokom cijele godine. Sve su to uslovi koje morate osigurati ukoliko želite imati kvalitetan prinos zdravog, domaćeg, kvalitetnog mesa“, ističe Zirojević-Bužo.
Također je interesantna činjenica da se u Hacienda de la Vida strogo vodi računa o krvnim linijama. Janjci od iste majke se razdvajaju kako se ne bi međusobno parili, jer se na taj način gubi na kvalitetu.
„Imamo software koji prati krvne linije i svako ko je zainteresiran da kupi i uzgaja ove ovce može dobiti rodovnik za svaku ovcu i ovna za rasplod, unazad šest generacija. Iako je praksa da se rodovnici daju za tri ili četiri generacije unazad, mi se već pripremamo za apliciranje za halal i neke druge certifikate tako da ćemo u startu biti spremni da ispunimo i te uslove“, kaže Zirojević-Bužo.
Za kupljeno janjeće meso, bez obzira da li ga kupuje firma ili pojedinac, vrši se pregled od strane veterinara i dobija se odgovarajući certifikat o zdravstvenoj ispravnosti hrane, u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
„U preradu mesa još nismo ušli. U prvoj fazi planiramo dalje širiti naše matično stado kako bismo mogli zadovoljiti određene potrebe tržišta. Razmišljamo i o preradi, a to je naredni korak. Postojeći kapacitet objekta je 650 ovaca majki sa 2.200-2.300 janjaca godišnje. No, kako se budemo širili planiramo dodavati objekte i dalje širiti matično stado.
Naš cilj je da imamo u ponudi svježu janjad onda kada drugi nemaju, tako planiramo proizvodnju da svaki drugi mjesec možemo ponuditi svježu janjad tržištu“, ističu sa Haceinda de la Vida.
Podsjećaju da domaća ovca pramenka ima ciklus parenja takav da se svježa janjetina može dobiti u aprilu i maju. Sa carskim romanovskim ovcama, situacija je drugačija i svježu janjetinu možete stalno nuditi tržištu.
„Upravo je ta policikličnost, odnosno, mogućnost parenja tokom svih 12 mjeseci u godini, ono što ove ovce čini specifičnim u odnosu na druge sorte. Jer je 25-30 dana su spremne za oplodnju i dok nosi janje, ona nastavlja hraniti janje koje je već donijela na svijet. Sa sedam mjeseci ove ovcje postaju spolno zrele“, objašnjava Zirojević-Buzo.
Uzgoj carskih romanovskih ovaca je vrlo rentabilan. U poređenju sa npr. kravom koja jede šest puta više od ovce dnevno, a daje jedno tele godišnje. Šest ovih ovaca za godinu dana daje minimalno 36 janjaca. To najbolje pokazuje o kako rentabilnom poslu se radi.
„Nama nije cilj da jedino mi imamo romanovski ovce, prodajemo čistokrvna rasplodna grla. Želimo obučiti i savjetovati male farmere kako da krenu u uzgoj ove vrste ovaca i proizvodnju janjećeg mesa. Nama već dolaze zainteresirani kupci sa kojima radimo, oni ostanu nekoliko dana kod nas, gdje ih obučavamo, savjetujemo. Jer ako osnažimo male farmere postajemo konkurentniji i spremniji za izvoz“, smatra Zirojević-Bužo.
Osim uzgoja ovaca, cilj Hacienda de la Vida jeste oživjeti ruralni dio BiH. Pa su tako na području Kiseljaka ljudi počeli kositi travu i sijeno prodavati njima po tržišnim cijenama. Osim sa područja Kiseljaka, sijeno nabavljaju i sa područja Unsko-sanskog kantona i Kupreške visoravni. Za farmu ovog kapaciteta godišnje treba 1.000 tona kvalitetne hrane, a sve se to može proizvesti u BiH, uvjereni su na Hacienda de la Vida.
Carske romanovski ovce razvila je ruska carska porodica Romanov po kojoj i nose ime. Njihov cilj je bio dobiti ovce kvalitetnog mesa koje će moći hraniti carsku vojsku. Nekadašnji Sovjetski Savez je tek 1960. godine dozvolio prvi izvoz ovih ovaca u Kanadu u Češku. U Češkoj je sorta još unaprijeđena, ali će, kaže Vilić, u Bosni biti još bolje.
„Kada smo radili u idejni projekt, radili smo ga u Sloveniji, jer u BiH nismo uspjeli naći nikoga da ga uradi. Naš projekt je završio na Veterinarskom instutu u Beču i oni su se zainteresirali za našu ideju, pozvali nas na sastanak, pitali zašto baš ove ovce i ova proizvodnja. Nakon našeg obrazloženja, pitali su nas znamo li koliko se u BiH pojede janjaca godišnje. Odgovor nismo znali, jer u BiH nema tog registra. Ali su nam oni u Beču rekli da mi u BiH godišnje pet miliona janjaca, a proizvedemo jedva 500.000“, kaže Vilić.
