Turska je tužila Evropsku uniju Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organization – WTO) zbog ograničenja na uvoz čelika koje je Brisel uveo nakon zatvaranja američkog tržišta. Turska je u svojoj tužbi WTO navela da su evropske mjere zaštite tržišta u vidu nametnutih kvota kojima su turski proizvođači ugroženi, u suprotnosti sa većinom odredbi Sporazuma o zaštitnim mjerama (Agreement on Safeguards) i Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. godine.
Prema regulativama WTO, Turska i EU imaju 60 dana da pokušaju riješiti spor putem konsultacija, nakon čega Turska može tražiti odluku WTO.
Trgovinski rat
Američki predsjednik Donald Trump i njegovi trgovinski savjetnici jasno su dali do znanja da oko čelika i aluminija žele diktirati uslove Evropskoj uniji, zahtijevajući da se uvoz obavlja po kvotama, kako bi zaštitili nekonkurentni američki čelik.
Naime, SAD su u martu 2018. godine nametnule carine od 25 posto na uvoz čelika i 10 posto na uvoz aluminija, što je naljutilo njihove ključne trgovinske partnere Tursku, EU i Južnu Koreju.
Nakon što su uvedene carine na čelik koji dolazi u Sjedinjene Američke Države, EU je iz zabrinutosti da bi evropsko tržište moglo biti prezasićeno, u julu 2018. godine također odredila kvote na uvoz 26 vrsta čelika.
Evropski blok nametnuo je uvozne kvote do jula 2021. godine uz 25 posto carina, kako bi zaštitio evropske proizvođače od naglog povećanja uvoza zbog podizanja carina u SAD.
„Ograničenje na američkom tržištu prouzrokovano carinama na čelik preusmjerilo je trgovinske tokove prema EU“, istaknuli su svojevremeno iz Evropske komisije. Mjere bi trebale “osigurati nesmetani priliv uvoza koji će ujedno garantirati stvarnu konkurenciju na evropskom tržištu čelika“, poručili su iz Komisije.
Već u avgustu 2018. godine SAD su povećale carine na 50 posto za turski čelik i 20 posto na aluminijum, kao dio Trumpove kampanje za pritisak na Tursku da pusti pastora Andrewa Brunsona, Amerikanca, koji je tamo zadržan zbog optužbi za terorizam, koje je on negirao. Turska je uzvratila kontramjerama, podižući carine na američke proizvode na više od 100 posto. Zatim je zemlja ovu problematiku povećanja američkih carina stavila pred WTO i u decembru 2018. dobila presudu protiv SAD. U maju 2019. godine godine SAD su prepolovile carine na uvoz turskog čelika na 25 posto, pa je i Turska povukla sličan potez i olakšala američki uvoz nekih roba u Tursku.
Međutim, sredinom oktobra prošle godine, Trump je ponovo najavio da će izdati naredbu kojom će povećati tarife na turski čelik do 50 posto te odmah zaustaviti trgovinske pregovore vrijedne 100 milijardi dolara sa ovom zemljom.
“Ova naredba će omogućiti Sjedinjenim Državama da nametnu snažne dodatne sankcije onima koji mogu biti umiješani u ozbiljna kršenja ljudskih prava, opstruirajući primirje, sprječavajući raseljene osobe da se vrate kući, prisilno vraćaju izbjeglice ili prijete miru, sigurnosti ili stabilnosti u Siriji”, rekao je Trump u opširnoj izjavi svojevremeno objavljenoj na Twitteru.
Time je, kao i uvoznim kvotama EU ugrožen turski izvoz čelika, a Turska je sedmi najveći proizvođač sirovog čelika u svijetu.
Pad izvoza
Prema podacima Svjetskog udruženja proizvođača čelika World Steel Association, Turska je tokom 2019. godine proizvela 33,7 miliona tona sirovog čelika. Jedna je od glavnih izvoznica čelika u EU, uz Kinu, Indiju, Rusiju, Južnu Koreju i Ukrajinu.
Međutim, u periodu između januara i novembra 2019. godine, izvoz turskog čelika u SAD i EU pao je za 2,7 miliona tona, zbog carinskih ograničenja koje su ovoj zemlji nametnuli Vašington i evropski blok, pise Daily Sabah.
Prema podacima Asocijacije turskih proizvođača čelika (TÇÜD), ukupni izvoz turske industrije čelika u SAD, u periodu između januara i novembra 2019. godine pao je na 309.000 tona, dok je u istom periodu ranije godine iznosio 1,1 milion tona. Podaci ukazuju i da je izvoz čelika iz Turske u EU pao na 7,1 milion tona, a ranije godine je iznosio 9,6 miliona.
Sekretar TÇÜD-a Veysel Yayan je u izjavi za Anadoliju rekao da su protekcionističke mjere SAD-a i EU uslijedile nakon što je Kina “okupirala” svjetsko tržište čelika 2018. godine.
“Ukupni izvoz industrije čelika Kine u Tursku porastao je sa 400.000 na tri miliona tona tokom prethodnog dvogodišnjeg perioda”, rekao je Yayan, dodajući da je izvozna cijena iz Kine doslovno pala na cijenu sirovog materijala koji se koristi u proizvodnji čelika.
Uz protekcionističke mjere Amerike i EU, to je ponajviše uzdrmalo tursku industriju čelika.
Sada je Turska u svojoj tužbi WTO navela da Evropska komisija, koja nadgleda međutrgovinsku politiku Unije nije dala adekvatne rezultate i zaključke, uključujući i to da su njihovi proizvođači ugroženi.
“U bilateralnim pregovorima između naših zemalja, kako bi umanjili negativni uticaj nametnutih ograničenja, te revidirali pokrenute mjere, odlučili smo poduzeti dodatne korake kako bi zaštitili naša prava u WTO”, rečeno je iz Ministarstva trgovine Turske, prenosi Anadolija.
Daily Sabah piše i da su procjene da će u ovoj godini potrošnja čelika značajno porasti, što će se pozitivno odraziti na nekoliko sektora, uključujući građevinarstvo, automobilsku industriju i industriju bijele tehnike. Koliko će pandemija koronavirusa u svijetu uticati na ove procjene, ostaje da se vidi.
