Razgovarao:Armin Zeba
Od 1998. godine do danas, Međunarodni moneterni fond (MMF) je kroz četiri stand-by i jedan EFF (Extended Fund Facility – Prošireni fond sredstava) aranžman Bosni i Hercegovini odobrio ukupno 5,33 milijarde konvertibilnih maraka (2,18 milijardi u posebnim pravima vučenja – SDR), od čega je angažirano 2,57 milijardi KM (1,05 milijardi SDR).
U cjelosti su angažirana samo sredstva iz prva dva stand-by aranžmana, a s realizacijom MMF kredita posebno je “zapelo“ sa aktuelnim EFF-om, koji je praktično zaustavljen na četvrtini puta zbog neispunjavanje preuzetih obaveza bh. strane.
Šta su osnovni preduvjeti za obnavljanje finansijske podrške MMF-a našoj zemlji i kakve su bh. ekonomske perspektive sa ili bez tog kreditnog aranžmana, u razgovoru za Business Magazine objašnjava Andrew Jewell, rezidentni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda za Bosnu i Hercegovinu.
BM: Koliko je u ovom trenutku BiH daleko ili blizu od “odmrzavanja“ postojećeg i otvaranja novog kreditnog aranžmana s MMF-om?
JEWELL: To uglavnom zavisi od bh. vlasti. Mi smo spremni da se angažiramo sa vladama koje mogu implementirati reforme.
BM: Može li se očekivati da MMF i ovoga puta “progleda kroz prste“ bh. vlastima i nastavi kreditirati BiH samo na osnovu obećanja, bez obzira na neispunjavanje većine ugovorenih obaveza, što je u prošlosti bila prilično česta praksa?
JEWELL: MMF je u okviru Proširenog programa (EFF), koji je odobren u septembru 2016. godine, kreditirao Bosnu i Hercegovinu u anuitetima koji su bili uvjetovani ostvarivanjem zadovoljavajućih rezultata navedenih u Programu, kao i ispunjavanjem obaveza preuzetih iz Programa.
EFF se ne provodi već dvije godine i iz tog razloga MMF ne kreditira Bosnu i Hercegovinu od februara 2018.
BM: Mada je već duže vrijeme stopiran priliv MMF sredstava, makroekonomska situacija u BiH je stabilna, bankarski sektor je likvidan i adekvatno kapitaliziran, fiskalna održivost je prilično neupitna. To ide na ruku zagovornicima teze da našoj zemlji ni ne treba zaduživanje kod MMF-a – koliko takva stajališta imaju osnova, posebno kada se stvari postave u dugoročni, pa i srednjoročni kontest?
JEWELL: MMF-u se njegove članice obraćaju da im pomogne izgraditi i održati snažne ekonomije. Tačno je da se makroekonomska situacija u BiH značajno popravila. To je svakako pozitivna promjena. Iako je u ovom momentu manja potreba za finansiranjem, MMF-ov aranžman bi olakšao provođenje reformi s ciljem povećanja budućeg rasta i otpornosti ekonomije.
BM: Činjenica je da BiH većinu MMF sredstava koristi za javnu potrošnju i izmirivanje starih obaveza prema MMF-u. Ima li vidljivih naznaka promjene takvog koncepta i koji su eventaulno dobri primjeri zemalja partnera MMF-a koje bi trebala slijediti BiH u smislu korištenja tih kredita u razvojne svrhe?
JEWELL: Sredstva MMF-a nisu direktno usmjerena za promoviranje razvoja (to je uloga razvojnih banaka). MMF radije usmjerava svoja sredstva za poboljšanje makroekonomske stabilnosti i reformi čije će provođenje omogućiti povećanje rasta.
Program koji je Srbija završila sa MMF-om 2018. godine je dobar primjer. Finansijska podrška i savjeti MMF-a imali su ključnu ulogu u pomoći da Srbija prevlada ekonomsku stagnaciju, kolaps poreskih prihoda i preveliku potrošnju. Samo tri godine nakon reformi koje su provedene u okviru ovog programa, ekonomija doživljava preokret, dolazi do ubrzanja stope rasta te povećanja investicija i zaposlenosti.
BM: Prošle jeseni MMF je objavio dokument “Preduzeća u državnom vlasništvu u BiH: Ocjenjivanje učinka i nadzor“, u kojem se sugerira da “preduzeća u državnom vlasništvu koja nisu relevantna za politike i koja nisu finansijski solidna trebalo bi da se zatvore, restrukturiraju ili privatizuju“. Koliko je uopće moguće izbjeći zatvaranje najvećih gubitaša poput GRAS-a i Željeznica FBiH, koje, s druge strane, zbog specifične djelatnosti i velikog broja radnika nije lako ni likvidirati?
JEWELL: Kada preduzeće u državnom vlasništvu igra važnu ulogu u javnim politikama, onda postoji opravdan razlog da vlada zadrži svoj udjel u vlasništvu tog preduzeća. U slučaju GRAS-a i Željeznica FBiH može se pravdati kontinuirano vlasništvo vlade. Međutim, ova preduzeća je potrebno restruktuirati kako bi postala finansijski održiva.
BM: U kontekstu restruktuiranja državnih preduzeća, kolike su, prema Vašoj procjeni, šanse za uspjeh modela restrukturiranja rudnika uglja u FBiH, koja prvenstveno podrazumijeva oslobađanje od viška radnika, uz ostajanje rudnika u sastavu koncerna Elektroprivreda BiH? Da li bi puna privatizacija ili javno-privatno partnerstvo bili bolje rješenje?
JEWELL: Mi nemamo ekspertizu u pogledu restruktuiranja preduzeća. Za to su bolje pozicionirane razvojne banke.Što se, pak, tiče rudnika uglja, tu bi bilo važno utvrditi da li oni imaju ulogu u javnim politikama. Naše je mišljenje da to nije slučaj.
BM: Da li je FBiH propustila priliku za privatizaciju telekom preduzeća, u smislu postizanja optimalne cijene i ostalih uslova prodaje? S druge strane, koliko je njihova privatizacija uopće nužnost i, s obzirom na političku komponentu upravljanja i raspodjele profita tih preduzeća, koliko je realno izvodiva njihovo restruktuiranje u smislu transformacije u tržišno orijentisane kompanije?
JEWELL: Nekoliko je primjera za uspješna telekom preduzeća u vlasništvu države/vlade. Upitan je opravdan razlog njihovih uloga z javnim politikama. Prema našem mišljenju, kontinuirano prisustvo i politička involviranost vlade u ovim preduzećima predstavlja veliku kočnicu za razvoj, kao i prepreku za bolje telekomunikacijske usluge za građane Bosne i Hercegovine.
BM: MMF je za 2020. godinu predvidio dodatno usporavanje ekonomskog rasta BiH na 2,6 posto. Na čemu je bazirana takva projekcija i koji su najznačajniji unutrašnji i vanjski faktori koji mogu uticati na rast bh. BDP-a u ovoj godini (da li su izvjesnije korekcije u pozitivnom ili negativnom smjeru)?
JEWELL: Vanjsko okruženje je postalo slabije, a i javne investicije su niže od prvobitno predviđenih. Pored toga, politička neizvjesnot opterećuje prospekte za investicije i rast.
BM: Prognoze MMF-a nisu naročito dobre ni za razvijene zemlje Evrope (ubrzanje sa 1,3 na 1,5 posto), od kojih u velikoj mjeri zavisi i razvoj ekonomske situacije u BiH. Ima li osnova za optimizam po pitanju osjetnijeg jačanja evropske proizvodnje i trgovine, intenziviranja investicijskog ciklusa, povećanja potrošnje, posebno imajući u vidu izazove poput Brexita, “trgovinskog rata“ sa SAD-om, širenja korona virusa…?
JEWELL: U ovom momentu rizici su uglavnom negativni. Međutim, postoji mogućnost da dođe do jenjavanja navedenih rizika (što je već u nekoj mjeri uključeno u naše projekcije), što može dovesti do pozitivnih iznenađenja.
