Ducati je italijanski premium motociklistička kompanija sa sjedištem u četvrti Borgo Panigale u Bolonji, u Italiji. Grupa je u vlasništvu njemačkog proizvođača automobila Audipreko njegove italijanske pridružnice Lamborghini, koji je zapravo u vlasništvu Volkswagen grupe.Grupa trenutno obuhvata četiri kompanije, Ducati Motor Holding S.p.A.ranije poznat kao Ducati Meccanica, Ducati Corsekoji vodi trkački program Ducatii koji je u potpunosti u vlasništvu Ducati Motor Holdinga, Ducati Energianekada poznat kao Ducati Elettronica,dizajner i proizvođač električnih i elektronskih komponenti i sistema te Ducati Sistemipridružena kompanija Ducati Energia,koja pruža elektronske i informacione tehnologije za putne, željezničke i automatske aplikacije za automatizaciju. Ovaj motociklistički brend prodao je u 2018. godini 53.004 dvotočkaša. Kompanija je uprihodovala 699 miliona eura i 49 miliona eura operativne dobiti. Najveća tržišta na kojima Ducati ostvaruje prodaju su SAD, Evropa i Australija. Kompanija ima ukupno 1.591 zaposlenika, a njena prodajna mreža uključuje 720 distributera u više od 90 zemalja. CEO kompanije je Claudio Domenicali.
Proizvodnja radija
Godine 1926., inžinjerska porodica, braća Bruno, Marcello i Adriano, te njihov otac Antonio Ducati, osnovali su u predgrađu Bologne firmu Societa Scientifica Radio Brevetti Ducati koja se bavila proizvodnjom vakuumskih cijevi, kondenzatora i drugih radio -komponenti.
Kompanija je razvijala radio, kamere i električne proizvode kao što su brijači i iz dana u dan se širila pa je njeno poslovanje ubrzo nagrađeno priznanjem kojim je dobila status međunarodne industrijske zajednice. 
Budući da su poslovno udružena braća željela izgraditi industrijski i tehnološki centar u Bologni, 1935. godine položen je kamen- temeljac za današnju tvornicu Ducatiu Borgo Panigaleu. U tom razdoblju kompanija je znatno napredovala i otvorila urede u Londonu, Parizu, New Yorku, Sidneyju i Caracasu.
Kompaniju međutim nije zaobišao ratni vihor. Fabrika je 1944. godine sravnjena sa zemljom. Braća Ducati nisu poklekli pred tim nevoljama, nego su hrabro krenuli dalje. Od 1946. godine Ducatije počeo i sa proizvodnjom motocikala. Te godine „rodio“ se njihov prvi motocikl Cucciolo 48(u prijevodu psić).
Cucciolo nije bio ništa više nego četverotaktni motor kojeg je pokretao pogonski agregat skromnih dimenzija od 48 kubnih centimetara, hlađen zrakom i pričvršćen za okvir bicikla, sa samo dvije brzine. Ducatije Cuccioloproizvodio za malu turinišku firmu SIATA(Societa Italiana per Applicazioni Tecniche Auto-Aviatorie),koja je kasnije prodavala svoj proizvod zasnovan na Cucciolo.Italija je ovaj Ducatijevmotor oduševljeno prihvatila i to je označilo početak stvaranja motociklističke ere. Do sredine 50-ih godina Ducatije proizveo mnoge svojevremeno prestižne modele motocikala, kao naprimjer Ducati 98i Cruiser.
Razvoj motora
Godina 1954. ostat će zlatnim slovima zapisana u Ducatijevu historiju, jer je tada u kompaniju kao glavni dizajner (konstruktor) došao i inžinjer Fabio Taglioni, „otac“ dezmodromice.
Naime, radi se o sistemu zatvaranja i otvaranja ventila u glavi cilindra koji te radnje ne obavljaju na klasičan način kao kod ostalih motora putem poluosovina i lanaca koji pokreću ventile, nego sistem otvara i zatvara ventile putem zupčanika, od kojih dva otvaraju ventile, a jedan ih zatvara, te je za pokretanje tih zupčanika zadužen remen, a ne lanac kao kod klasičnih motocikla. Prije je taj sistem koristio Mercedes,no dezmodromika nigdje nije zaživjela i našla tako široku primjenu kao kod Ducati motocikala. Taglioniev prvi uradak za Ducatibio je Gran Sport Single(jednocilindrični agregat) nadimkom Marianna,koji je postizao maksimalnu brzinu do 136 kilometara na sat, kubikaže 98 centimetara kubnih. Konstruirajući, prije svega, motocikle originalnih tehničkih karakteristika i zapanjujućih dizajnerskih izvedbi te radeći mnogo na trkaćim motociklima, Ducatije strelovitom brzinom postao mit svjetske motociklističke scene. Brend je kvalitet pokazivao i učestvujući na dugim utrkama, kao što su Milano – Taranto i Giro d’Italia.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, na čelu s Taglionijem, u toj italijanskoj kompaniji započinje vladavina dezmodromice. Iz tog doba poznati su modeli Diana, Monza, Aureai Mach 250. Već 1970. godine Taglioni dobija zeleno svjetlo da dizajnira novi dvocilindrični agregat L konepcije i rezultat je prvi dvocilindrični GT model. Ducati dvocilindarskim desmodromicom 750, koji je bio povjeren Paulu Smartu i Brunu Spaggiariju – na takmičarskim stazama niže uspjehe. Od proslavljenih Ducatijevih trkača iz tog vremena poznat je Mike Hailwood, koji je 1978. godine na stazi u Silverstoneu uprkos padu u posljednjem krugu, na Ducatiju 900osvojio treće mjesto.
Bolonjski meci
Tek su osamdesete godine prošlog stoljeća donijele veće promjene, ali i napredak Ducatiju.Kompaniju su 1983. godine preuzeli Claudio i Gianfranco Castiglioni, čime Ducatipostaje dio grupe Cagiva.Tako se našao u rukama dvojice velikih ljubitelja utrka koji su ga doveli do superbikea. Iz tog vremena pamtimo vrhunskog vozača Marca Lucchinellija na Ducatiju 750F1i njegove uspjehe na stazi u Daytoni. Ducatijevahistorija zauvijek će neraskidivo biti vezana sa svjetskim moto- prvenstvima. Kada su 80-ih započele serije utrka, Ducati je bio jedna od samo dvije evropske kompanije koje su se takmičile protiv moćnih japanskih motocikala. Također, Ducatije bio jedini dvocilindarski motocikl. Modeli 851i 888ujedinili su nevjerojatne tehničke inovacije poput četverodijelne glave i ubrizgavanja fuel injection. Svi ostali koristili su aluminijski okvir, a Ducatije odbacio taj trend, dokazujući da se tačno dizajniranim čeličnim okvirom može postići jednak, ako ne i bolji rezultat. Krajem 80-ih Francuz Raymond Roche preuzeo je upravljač 888-ice i pobijedio u pet utrka, od kojih su četiri vožene na najbržim svjetskim stazama.
Devedesete su bile početak Ducatijeve potpune dominacije na utrkama.
Motocikli su bili brzi i pouzdani pa su ubrzo zaradili nadimak “bolonjski meci”. Početkom sezone 1994. Ducati se na svjetskim utrkama pojavio s apsolutnom „bombom“, radikalnim modelom916,tada proglašenim motociklom godine. Osim toga, bio je opisan kao „najprivlačnijii“ na svijetu, utjelovljenje stila, izvedbe i funkcionalnosti. Stoga ne čudi da sljedeće tri godine Ducati osvaja naslove u superbikeu i to dvaput s Carlom Fogartyjem i jednom s Troyem Corserom
Vlasništvo Audija
Uprkos inovacijama i uspjesima na utrkama, Ducatije 1995. godine pao u veliku finansijsku krizu, pa ga je 1996. godine preuzela Teksas Pacific Groupkoja ga je ponovo digla na noge te uspostavila ravnotežu u poslovanju. Naime, nakon što je Cagiva1983. godine kupila Ducati,13 godina kasnije, 1996. godine, prihvatila je ponudu Teksas Pacific Groupi prodala 51 posto udjela u kompaniji za 325 miliona dolara. Samo dvije godine poslije, Teksas Pacifik Groupkupio je preostalih 49 posto dionica da bi postao jedini vlasnik Ducatija. Iz tog vremena potječe Ducatijevmodel Monster Dark,najprodavaniji motocikl u Italiji 1998. i 1999. godine. Početkom novog stoljeća nastavljen je Ducatijev proboj k samom vrhu. Tako se na 75. godišnjicu kompanije, 2001. godine, motociklista Troy Bayliss okrunio prvim mjestom u superbikeu. Ta će godina ostati upamćena i kao godina najave sudjelovanja Ducatijau GP takmičenjima.S mladim Australcem Caseyjem Stonerom, Ducatije osvojio naslov prvaka u GP-u 2007. godine. Nešto ranije, 2005. godine kompanija je dospjela u većinsko vlasništvo Investindustrial Holdings, a 2012. godine Audije preko svoje italijanske pridružnice Lamborghini,Investindustrialuplatio blizu 860 miliona eura za većinski paket dionica.
Ducati ima i svoju sedmicu u julu (Ducati Desmo Week) u kojem se svi ponosni vlasnici sastaju te organizirano voze po stazi za utrke s instruktorima vožnje i slave uz zabavne programe.
