Britanska turistička kompanija Thomas Cook Group, sa sjedištem u Londonu, posluje u dvije divizije, Tour Operator i Thomas Cook Group Airline. Sa ukupnom flotom od 105 aviona, 2.926 poslovnica, 32.722 zaposlenika i više od 19,1 milion klijenata godišnje, grupa je među vodećim turističkim kompanijama u Evropi i Velikoj Britaniji. Posluje u 16 zemalja. Prihod Thomas Cook grupe lani je iznosio 9,584 miliona funti. CEO grupe je Peter Fankhauser. Iako kompanija možda i nije uspjela u provođenju davnašnjeg nauma društvenih reformi svog osnivača, svijet je svakako učinila ljepšim mjestom na zadovoljstvo svih koji vole svijet putovanja.
Poboljšati društvo
Krajem 1841. godine, svijetom se već širio pokret za apstinenciju od alkohola, čiji je cilj bio potaknuti ljude na rjeđe ispijanje ili potpuno odvikavanje od alkoholnih napitaka. Thomas Cook, 32-godišnji Englez i bivši baptistički svećenik koji je alkohol smatrao najvećim britanskim društvenim problemom, zaputio se iz Market Harborougha, mjesta u kojem je živio, u 20-ak kilometara udaljen Leicester na sastanak lokalne skupine pripadnika Pokreta. Hodajući prema Leicesteru, Cooku je sinula ideja kako bi mogao iskoristiti željeznicu za prevoženje ljudi na sastanke antialkoholičara i time je iskoristiti za provođenje “društvene reforme”, odnosno različite aktivnosti usmjerene obrazovanju ljudi i smanjenju upotrebe alkohola. Kada je stigao na sastanak u Leicester, iznio je svoju ideju koja je s oduševljenjem prihvaćena, a Cook se zaputio u kompaniju Midland Counties Railway s kojom je dogovorio angažiranje posebnoga voza. Samo mjesec dana kasnije, u Cookovoj organizaciji više od 500 putnika prevezeno je do Loughborougha i nazad, a cijena povratne karte, u koju su bili uključeni i mali obroci, bila je jedan šiling, ondašnju dvadesetinu funte. To je bio prvi organizirani izlet. Radilo se o svojevrsnom paket-aranžmanu, s obzirom na to da su u cijenu bili uključeni prijevoz i hrana pa čak i igre za sve putnike. Cook je od željezničkog prijevoznika uzimao malu proviziju i ponašao se kao posrednik između prijevoznika i putnika pa možemo reći da je bio i prvi moderni putnički agent.
Godine 1844., kompanija Midland Counties Railway pristala je na trajni aranžman sa Thomas Cook novoosnovanom kompanijom, pod uslovom da Thomas pronalazi putnike. Velika prekretnica bilo je putovanje od Leicestera do Liverpoola koje je organizirao 1845. godine. Dok se dotad radilo o vožnjama od 50-ak kilometara, do Liverpoola je trebalo preći više od 150. To je bio prvi komercijalni izlet u organizaciji Thomasove kompanije, a cijena je bila 15 šilinga za prvi razred, dok su ostali plaćali 10 šilinga. Dok su Cookova putovanja bila sve masovnija, povremeno su se javljali problemi koji su izazivali negativan publicitet, između ostalog i pristup s minimalnim provizijama na ostvarene prodaje te je Cook bankrotirao 1846. godine. No, opstao je tako što je 1851. godine uspio organizirati posjetu Prvoj svjetskoj izložbi u londonskom Hyde Parku na koju je odveo više od 150.000 ljudi, što je bila prekretnica u poslovanju kompanije.
Kućice za siromašne
Godine 1856. uvedena je redovna tura vozom po Evropi. Velika Britanija bila je odavno “osvojena”, a prilika za osvajanje tržišta Evrope ukazala se 1855. godine kao Svjetska izložba u Parizu. Kompanija je organizirala kružnu turu koja je obuhvatila Brisel, Keln, Rajnu, Hajdelberg, Baden-Baden i Pariz, a potom proširila svoje rute na Švicarsku i Italiju. Kao usput je, zahvaljujući odličnim odnosima s hotelijerima kojima je Thomas Cook kompanija donosila dobru zaradu, 1868. godine uspostavljen je sistem hotelskih kupona. Tako su putnici njima mogli plaćati smještaj i hranu, bez korištenja novca. Kompanija je zaslužna i za preteču putničkih čekova, koji su u promet staviljeni šest godina kasnije – 1874. godine, od kada su putnici mogli plaćati u odredištu ili doći do lokalne valute koristeći samo papirić koji bi im kompanija izdala za određenu svotu funti. Iako su putnički čekovi postojali i prije, Thomas Cook ih je popularizirao u većoj mjeri. U međuvremenu se poslu pridružio i Thomasov jedini sin, John Mason Cook, te su zajedno 1865. godine otvorili i ured preimenovane kompanije Thomas Cook & Son u londonskoj Fleet Street, poznatoj kao ulici velikih medijskih kuća koje su ondje imale sjedište. Prostorije su obuhvatale i prodavnicu osnovnih stvari za putovanja, uključujući vodiče, prtljag, teleskope i obuću.
Thomas je svoj posao smatrao i religioznom i društvenom službom, a u skladu sa uverenjima, on i njegova supruga vodili su i mali hotel iznad kancelarije. Upravo je Cook mlađi vodio prvu turu u Sjevernu Ameriku 1866. godine, nakon što je Thomas prethodno složio planove puta koji su pokrivali više od 6.000 kilometara željeznice. Očev dugogodišnji san ostvario se tri godine kasnije, kada je prvi put jednu grupu odveo na putovanje Egiptom i Palestinom. Povod putovanju bilo je otvorenje Sueckog kanala, koje je otvorilo čitav niz novih mogućnosti za putnike, što su Cookovi vrlo brzo i iskoristili.
Kratko ali gorko partnerstvo sklopljeno je 1871. godine sa američkim biznismenom, pod nazivom Cook, Son and Jenkins. Nakon ne baš prijateljskog razlaza, agenciji je vraćeno prvobitno ime. Već 1872. godine, tada već 63-godišnji Thomas poveo je putnike na prvi organizirani put oko svijeta za 200 gvineja, koji je potrajao simboličnih 222 dana. Tura je išla u smjeru zapada i bila je prilično fleksibilna, pa nisu svi išli istom rutom. Cook je obišao SAD, Japan, Kinu, Singapur, Šri Lanku, Indiju, Egipat te, nakon što se većina vratila u London, Palestinu, Tursku, Grčku, Italiju i Francusku. Dok se posao razvijao, sve su se češće javljali sukobi između oca i sina. Thomas se nikada nije odrekao svoje osnovne ideje o provođenju društvene reforme kroz putovanja, pa je tako dobar dio svoje zarade izdvajao za dobrotvorne svrhe. Izgradio je 14 kućica u rodnom Melbourneu, koje je stavio na raspolaganje siromašnim stanovnicima. Od 1879. godine sin je postao jedini voditelj kompanije, a Thomas se povukao u mir novoizgrađene kuće u Leicesteru. Obnova poduzetnička vizija temeljila se, prije svega, na internacionalizaciji poslovanja, te je ubrzo počeo otvarati poslovnice u cijelom svijetu. Posao je išao izvrsno, a Thomas Cook & Son širilo se posvuda.
Spajanja i rast
Do 1888. godine kompanija je otvorila kancelarije širom svijeta, uključujući tri u Australiji i jednu u Oklendu, Novi Zeland, a 1890. godine prodala je više od 3,25 miliona karata. Rast firme obezbijedili su John Mason Cook i njegova dva sina, posebno njihovim angažiranjem u vojnom transportu i poštanskim uslugama za Britaniju i Egipat tokom 80-ih godina 19. Stoljeća. Tamo je John opisan kao „drugi po značaju čovjek u Egiptu“, odmah nakon kediva (naziv za tadašnjeg vladara Egipta koji je bio u sastavu Osmanskog carstva). Međutim, dok je organizirao posjetu njemačkog cara Vilhelma II Palestini1898. godine, dobio je dizenteriju i umro sljedeće godine.
Njegovi sinovi, Frank Henry, Thomas Albert i Ernest Edwar, nisu bili ni približno uspješni u vođenju poslova. Uprkos otvaranju novog sjedišta na Berkeley Square u Londonu 1926. godine, vlasništvo u Thomas Cook and Son ostalo je u porodici samo do 1928., kada je prodato kompaniji Internationale des Wagons-Lits, poznatoj po slavnom Orient Expressu kojim je upravljala. Tokom 1930-ih, turistička agencija se konsolidirala posebno zbog tura u Egipat i Palestinu. Kompanija je, naime, bila glavni poslodavac u Egiptu, uključujući transport i poslove tour operatera. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, sjedište u Parizu uzurpirale su okupacione snage, a britansku imovinu rekvirirala je Vlada. U cilju daljeg širenja kompanije, Thomas Cook & Son Ltd su potom, na stogodišnjicu njenog postojanja, kupili četiri vodeće željezničke kompanije. Kompanija je nacionalizirana 1948. godine kao dio British Transport Commission, a početkom 1950-ih, počela je promovirati godišnje odmore u inostranstvu (posebno u Italiji, Španiji i Švicarskoj) prikazujući informativne filmove u gradskim vijećnicama širom Britanije.
Kompanija je 70-ih ponovo došla u privatne ruke i do danas je promijenila nekoliko vlasnika. Thomas Cook & Son bila je vrlo aktivna u spajanjima i preuzimanjima, ali je više puta i prodavala određene dijelove grupacije, kako bi se koncentrirala na srž poslovanja ili došla do nužnih finansijskih sredstava. Već 2001. godine k Thomas Cook & Son kupila je njemačka kompanija C&N Touristic AG i preimenovala u Thomas Cook AG. Nakon šest godina spojena je sa kompanijom MyTravel Group PLC i od tada funkcionira kao Thomas Cook Group. Grupa je 2010. godine kupila britansko putno osiguranje i pružaoca aerodromskih parking usluga Essential Travel. Ovo je pratilo spajanje sa The Cooperative Travel Group, čime je osnovana britanska najveća maloprodajna turistička mreža.
Izdavačka djelatnost
Thomas Cook se dugo nakon početka bavljenja organizacijom putovanja bavio izdavaštvom te je od organiziranog prvog izleta svojim putnicima davao kratke opise izleta. Potom je za putovanje u Liverpool izdao prvu knjižicu s čak 60 stranica, preteču turističkih brošura. Prvo od ključna tri izdanja bile su novine The Excursionist koje su izlazile od 1851. do 1902., a zatim pod imenom The Traveller’s Gazette sve do 1939. godine. Svoje prve vodiče Cook je izdao 1874. godine. Jedan je opisivao Švicarsku, a drugi Belgiju, Holandiju i Rajnu. Iako to nisu bili niti prvi niti najopširniji vodiči, bili su popularni zbog svoje jednostavnosti i pristupačnosti, a izdaju se i danas. Treće izdanje koje je populariziralo Cookovo ime, bio je evropski željeznički vozni red.
