Jeste li, dragi moji, imali kada priliku učestvovati u e-aukcijama? E, mi smo čari e-aukcije upoznali nedavno, na teži način, naravno. Nakon što smo prošli proceduru prikupljanja prilično obimne tenderske dokumentacije, ispunjavanja raznoraznih obrazaca i konačnog slanja ponude sa sve uvezivanjem, pakiranjem u kovertu, pečatiranjem koverte itd.
Uredno otišli na otvaranje tenderske dokumentacije (i bili jedini koji su prisustvovali tom svečanom činu). Saslušali sve ponude, nemalo zbunjeni činjenicom da se šest od sedam pristiglih ponuda kreću u oko 2.000 KM razlike i jedna koja je gotovo dvostruko niža od pune cijene navedene u tenderskoj dokumentaciji (ne znam zašto, ali sam se sjetila skijaških skokova i nekog pravila u njihovom ocjenjivanju prema kojem se najviša i najniža ocjena za izvedeni skok poništavaju…)
Rečeno nam je da ćemo biti obaviješteni o terminu e-aukcije i nakon nekoliko dana pružila nam se prilika da učestvujemo u toj proceduri, procesu, kako god.
Aukcija je krenula od najniže cijene, jer tako, valjda, treba. I onda ide obaranje cijene do…beskonačnosti, besmisla ili kako smo to u firmi nazvali dok se u rubrici ponuda ne upiše „koliko trebamo platiti da radimo ovaj posao???“. Dakle, prvobitna cijena je sa desetina hiljada KM, obarana i obarana, dok na kraju nije umanjena za nekih 80 procenata od cijene prvobitno navedene u tenderskoj dokumentaciji.
Nenavikli na e-aukcije, kontaktirali smo ljude koji imaju više iskustva sa ovim načinom učešća na tenderima. Preskočit ću pitanja tipa „je li tender bio dogovoren?“ i sl., samo ću navesti ono što su ljudi (ponavljam dugogodišnje iskustvo je u pitanju) rekli da bi se moglo desiti. Obično se, u ovakvim situacijama, kada upadnu Don Kihoti (čitaj mi) ili poništi tender zbog nerealno niske cijene (stvarno je nerealno, nadrealno i apsurdno niska) ili se potpiše ugovor pa se onda „aneksima vrše dodatna plaćanja za dodatne usluge koje (kao) nisu navedene u tenderskoj dokumentaciji“.
No, mene kopka nešto drugo… Ako ozbiljne državne (na svim nivoima) institucije planiraju određena sredstva kojima će platiti različite nabavke, a ovako planiraju troškove pa umjesto desetine plate par (ali doslovno) hiljada KM, na osnovu kojih kriterija, parametara, analiza planiraju nabavke (…meni liči na metodu „ofrlje“). I šta, na kraju, bude sa sredstvima koja se planiraju, a ne potroše za ovu i druge nabavke? Da li se pod krinkom transparentnosti e-aukcije krije kompletan razrađeni sistem, kako da se ipak usluge naplate po realnoj, nerijetko i višoj, a ne cijeni ostvarenoj na e-aukciji (tipa aneksi ugovora i sl.)?
Da li je cilj e-aukcije obezvrijediti rad i trud (u pitanju su usluge) radne snage, najčešće u realnom sektoru u BiH do te mjere da poželiš da se teleportiraš bilo gdje, kada ti već nije suđeno da primaš plaću iz budžeta?
p.s. Još čekamo da nas proglase najpovoljnijim ponuđačem….
){kind=link}