Neposredno prije nego što je izgradnja Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, nakon maratonskih analiza i pregovora koji su trajali gotovo cijelu deceniju, iz mrtvog slova na papiru prerasla u konkretan projekat, Sekretarijat Energetske zajednice odlučio je da pokrene postupak protiv Bosne i Hercegovine zbog sumnji da planirana garancija Federacije BiH za namjenski kredit kineske Eximbank od 614 miliona eura kojim bi Elektroprivreda BiH trebala finansirati taj strateški poduhvat nije u skladu sa pravnom stečevinom Evropske unije o državnoj pomoći.
U razgovoru za Business Magazine, Nermin Džindić, federalni ministar energije, industrije i rudarstva, daje svoje viđenje spora sa Energetskom zajednicom i njegovih mogućih refleksija na tok izgradnje Bloka 7 te na domaći energetski sistem i bosanskohercegovačku ekonomiju u cjelini.
Dnevni red
BM: Kako gledate na odluku Sekretarijata Energetske zajednice da pokrene postupak protiv BiH u vezi sa planiranom garancijom Federacije BiH za kineski kredit za izgradnju Bloka 7?
DŽINDIĆ: Sigurno se dobro sjećate da su u osmom mjesecu prošle godine, kada se Parlament FBiH prvi put izjašnjavao o toj temi, stigle određene informacije o navodnoj nezakonitoj pomoći Agencije za državnu pomoć i primjedbe da to nije trebalo na takav način raditi te je ta tačka tada skinuta s dnevnog reda.
U međuvremenu su bili izbori, formirani novi sazivi Predstavničkog i Doma naroda Parlamenta FBiH, nakon čega je ta tema ponovo došla na dnevni red – dakle, prošlo je osam mjeseci od prve primjedbe do otvaranja postupka Energetske zajednice. Mislim da je još u augustu prošle godine trebalo otvoriti taj postupak i ući u pregovore sa pertnerima iz FBiH – Elektroprivredom BiH, Ministarstvom finansija FBiH, Vijećem za državnu pomoć BiH i našim resornim ministarstvom.
Mi smo ovaj projekat, od trenutka kada smo ga preuzeli, a to je bilo u novembru 2015. godine, uradili u skladu sa zakonima i pravilima zemlje u kojoj živimo – nama nije u interesu da donesemo bilo kakvu odluku koja je suprotna pozitivnim zakonskim aktima…
BM: Ti propisi koje spominjete također su usklađeni sa evropskim standardima?
DŽINDIĆ: Naravno! Nakon neformalnog protivljenja u augustu prošle godine, odnosno prvobitne primjedbe koja je došla putem određenih poruka prema federalnim poslanicima, što se, po meni, nije trebalo na takav način desiti – trebao se još tada otvoriti slučaj i ići na pregovarački postupak, Energetska zajednica poslala je gospođu Anna Marie Therese u Elektroprivredu BiH da sa izvršnim direktorom te kompanije za strateške investicije Senadom Salkićem razgovara o problemu. Salkić je tri dana razgovarao s njom i pokazao da je ovo što rade EPBiH i dva resorna federalna ministarstva, zajedno sa Agencijom za državnu pomoć, jedini ispravan i zakonski put da se dođe do ovakve vrste potvrde od strane Parlamenta.
Procedura je da naše ministarstvo završi svoj dio posla u skladu sa ugovorima koje ima EPBiH, zatim kompletan projekat preda u Federalno ministarstvo finansija, a nakon što ono ocijeni da je projekat značajan, izvediv i bez rupa unutar finansijske projekcije, dostavlja se Agenciji za državnu pomoć koja svojim rješenjem daje saglasnost na projekt, koji zatim ide na Parlament.
Svih tih pet koraka je prošlo bez ijedne primjedbe – svjedoci ste da Predstavnički i Dom naroda nikad nisu bili jedinstveniji, da su dali apsolutnu podršku ovom projektu, da je bilo nekoliko poslanika koji su bili suzdržani, ali da niko nije glasao protiv…
Nakon što je Energetska zajednica sada zvanično otvorila postupak, upoznat će vlasti FBiH i BiH o tom slučaju i slijedi proces medijacije, koji će pokazati da je u suštini ovaj projekt urađen u skladu sa zakonom i propisima države u kojoj živimo. Ne vidim tu ništa sporno.
BM: Kakva je u tom postupku uloga Ministarstva?
DŽINDIĆ: Uloga Ministarstva je vrlo jasna – mi smo svoj proces završili. Uloga Ministarstva finansija je takođe jasna i tu je proces također završen. Isto je i sa Agencijom za državnu pomoć. Dakle, Energetska zajednica može sa EPBiH, uz asistenciju iz sve tri prethodno spomenute institucije, pošto je riječ o medijaciji u kojoj mogu učestvovati svi koji su bili u radnoj grupi, da razgovara i dobije pojašnjenje procedure, odnosno načina na koji je sve to urađeno.
BM: U međuvremenu, projekt stoji?
DŽINDIĆ: Projekt ne stoji! On ide dalje, a mi očekujemo u narednih 15-ak dana povratnu informaciju iz Kine, od našeg strateškog partnera, nakon čega izgradnja Bloka 7 može da počne.
Dakle, postupak Energetske zajednice ne odgađa izvršenje…
BM: Kakve eventualno sankcije u tom slučaju možemo snostiti?
DŽINDIĆ: Pa, pazite, mi imamo našu državnu energetsku strategiju, koju čine dvije entitetske strategije. U našu krovnu energetsku strategiju uključen je i ovaj projekt, što znači da sve radimo po dokumentu koji je usvojila Vlada FBiH i potvrdilo državno ministarstvo koje je nadležno za kompletan energetski sektor – dakle, kakve sankcije možemo imati?
BM: Evropa je podržala i strateške dokumente koje spominjete?
DŽINDIĆ: Evropa je učestvovala u kreiranju te strategije, tako da ni s te strane ne vidim ništa sporno. Ja vidim da će se ovo na procesu koji je otvoren mirnim putem sve razriješiti i ovaj projekt ide dalje…
Ovo je zamjenski blok za blokove 3, 4 i 5 – osim toga što će davati 2.000 gigavatsati električne energije, on će davati i 400 gigavatsati toplotne energije. Dakle, grijanje Tuzlanskog kantona zavisi od Bloka 7. Ako nema Bloka 7, nema ni grijanja Tuzlanskog kantona! Onda ćemo imati alternativu koja će proizvoditi puno više sumpordioksida, azotnih oksida i svih drugih otrovnih gasova nego što sada imamo sa blokovima 3, 4 i 5.
Blokom 7 rješavamo se tri bloka stara po 50 godina i više, izbacujemo iz upotrebe blokove koji imaju stepen iskorištenja od 22 do 27 posto, dovodimo novi termoblok, najsavremeniji u regionu bivše Jugoslavije, koji ima stepen iskorištenja 43 posto – znači, treba nam puno manje spaljenog uglja za istu količinu proizvedene električne i toplotne energije…
BM: Ako dobro shvatam, to je otprilike i odgovor na evropske dileme o tome zašto se uopće ulaže u prljavu energiju?
DŽINDIĆ: To je jedan od odgovora! Mi smo potpisnica i članica Energetske zajednice i kao takvi smo se obavezali da ćemo poštovati omjer termoenergije i energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Taj omjer mi pratimo i balansiramo. Ovaj termoblok ne narušava taj omjer od 60:40 posto u odnosu termoenergije iz obnovljivih izvora. On ostaje u tim zadatim granicama – mi blokove 3, 4 i 5 stavljamo van funkcije, ugrađujemo Blok 7 koji ih mijenja i u ukupnom zbiru ostajemo na istom.
BM: U kojoj mjeri je utemeljen utisak da je u vezi sa ovom garancijom najspornije to što se radi o kineskom, a ne o evropskom kreditoru?
DŽINDIĆ: Gledajte, mnoge članice Evropske unije, među kojima je i Hrvatska, koriste iste kreditne linije i iste investitore (recimo, za gradnju Pelješkog mosta). U Srbiji i Hrvatskoj, također, za gradnju putne infrastrukture. Zašto bi BiH, koja nije ni članica EU, koja će za koju godinu eventualno biti tek kandidat, imala spor oko korištenja tog istog izvora kredita koji druge koriste?
Da imamo svoj novac za tu svrhu, mi bismo ga koristili, a pošto ga nemamo, izlazimo na tržište i tražimo najpovoljnije uslove i tamo gdje smo ih našli, tu smo i uzeli kredit. Da je bilo najpovoljnije negdje bliže, mi bismo ga tu uzeli…
BM: Je li bilo takvih, “bližih“ ponuda?
DŽINDIĆ: Što se tiče ponuda i finansiranja, odnosno projekta u cjelini, ovaj projekat traje negdje od 2010. godine, kada je krenula njegova inicijacija u EPBiH. Od tada traju i pregovori, pa je u prvom krugu bilo 20 potencijalnih partnera, pa 12, pa se spalo na njih dva-tri, da bi u doba uličnih protesta 2014. godine jedan od kandidata koji je ušao u uži izbor odustao i ostao je samo kineski ponuđač, koji sa sobom ne nosi samo liniju finansiranja, nego i liniju komponenti unutar Bloka. Da napomenem, u ovom bloku tri osnovne stvari – generator, turbina i upravljanje, su od evropskih, odnosno američkih proizvođača. Dakle, govorimo o kineskoj investiciji u kojoj srce procesa ili srce proizvodnog dijela nose renomirani američko-evropski proizvođači.
BM: U čemu je onda problem, šta je razlog evropske naknadne pameti?
DŽINDIĆ: Moj lični stav, koji sam više puta ponavljao, jeste da se radi o principu: “Dešava se nešto pozitivno u BiH, haj’mo to zaustaviti, haj’mo problematizirati nešto što se ne mora problematizirati!“.
Kao što rekoh, ovo je zamjenski blok za postojeće blokove – izbacujemo blokove stare 50 i više godina, koji su u katastrofalnom stanju, amortizacioni period je davno istekao, a ubacujemo novi, koji je usklađen sa svim zahtjevima EU i šire…
BM: Ima li i onih iznutra koji podržavaju takvu “kočničarsku“ logiku?
DŽINDIĆ: Ja sam nekoliko puta zamolio i gospodina Kopača (Janez Kopač, direktor Sekretarijata Energetske zajednice, op. a.), direktno i putem medija, da podrži zamjenu starih blokova novim blokom, uz napomenu da ćemo mi u procedurama koje su pred nama korigovati ono što treba i naći rješenje za sporna pitanja, ali da svakako javno treba promovirati zamjenu tri bloka koji zagađuju jednim novim koji zagađuje, ali u granicama dozvoljenog…
BM: Kad spominjete korekcije, mislite na smanjenje vrijednosti državne garancije sa 100 posto na 80 posto vrijednosti projekta, na čemu insistira Energetska zajednica kada je riječ o tvrdnjama vezanim za navodnu neusklađenost sa EU regulativom?
DŽINDIĆ: To je stvar pregovora između Energetske zajednice i Elektroprivrede BiH, eventualno i Agencije za državnu pomoć – o tome će se svakako razgovarati.
Elektroprivreda BiH je putem Marie Therese, koja je tu bila u funkciji tehničke pomoći, dala objašnjenje koliko je uložila u taj projekat van ovih 1,5 milijardi KM i da taj uloženi iznos prelazi granicu od 15 posto ukupne vrijednosti projekta. Zašto taj novac nije proceduralno ušao u ukupan zbir, ljudi iz Elektroprivrede će objasniti i pokazati zašto to nije moglo tako. Ne možete tražiti novac za nešto što ste vi već ugradili – to je vaše učešće u tom projektu, a ono prelazi 15 posto, ali jednostavno, da bi se ispoštovale procedure od strane Energetske zajednice, oni su otvorili taj slučaj, koji će se, naravno, riješiti kroz proces medijacije.
BM: Dakle, ne bi trebalo biti većih problema – treba samo posložiti matematiku?
DŽINDIĆ: Apsolutno. Ja ne smatram da ovo može biti prepreka projektu ovako važnom za FBiH i BiH u cjelini.
BM: U svakom slučaju, njegova realizacija nastavlja se neovisno o postupku koji je protiv BiH pokrenula Energetska zajednica?
DŽINDIĆ: Tako je!
BM: Kakav je terminski plan – kada bi izgradnja trebala početi i završiti?
DŽINDIĆ: Pet godina je rok koji teče od trenutka konfirmacije svega prethodno dogovorenog od strane kineskog partnera. Ako u narednih 15-ak dana dobijemo tu potvrdu iz Kine, a vjerovatno ćemo je dobiti, od tada teče vrijeme gradnje i nakon pet godina Blok 7 treba biti pušten u funkciju.
Kolizija termina
Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na sjednici održanoj 1. aprila ove godine usvojio je odluku da FBiH bude garant Elektroprivredi BiH za kredit kod Izvozno-uvozne banke Kine od oko 614 miliona eura namijenjenog izgradnji Bloka 7, čime je definitivno dato zeleno svjetlo domaćih institucija za realizaciju tog projekta.
Nekoliko dana ranije, 26. marta, dakle i prije nego što je Parlament FBiH definitivno odobrio davanje garancije za kineski kredit, Energetska zajednica objavila je da pokreće postupak protiv BiH zbog odluke koja još nije bila ni usvojena…
Blokom 7 rješavamo se tri bloka stara po 50 godina i više, izbacujemo iz upotrebe blokove koji imaju stepen iskorištenja od 22 do 27 posto, dovodimo novi termoblok, najsavremeniji u regionu bivše Jugoslavije.
